Poslovni broj: Usž-1194/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i dr., svi zastupani po opunomoćenici Ani Bandalo, odvjetnici u Zagrebu, Avenija Vjećeslava Holjevca 40, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KAMGRAD d.o.o., u Zagrebu, OIB 89931241548, koje zastupa Odvjetničko društvo Župić & partneri d.o.o., u Zagrebu, radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-787/2024-10 od 21. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I - 787/2024-10 od 21. studenog 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-350-05/22-02/30, URBROJ: 531-07-03-01/02- 22-5 od 15. lipnja 2022. te se predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, da tužiteljima naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 6.093,75 EUR, u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijepisa ove odluke.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Lokacijskom dozvolom Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/21-001/307, URBROJ: 251-13-21-1/031-21-13 od 31. prosinca 2021., ispravljene rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/21-001/307, URBROJ: 251-10-21-1/031-22- 14 od 21. siječnja 2022. (u daljnjem tekstu Lokacijska dozvola), odobren je zahvat u prostoru prema idejnom projektu Studio 3LHD d.o.o. Zagreb, broj 304-21, iz srpnja 2021., izrađenom po projektantu SP dipl. ing. arh., za izgradnju stambene građevine na građevnoj čestici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Zagreb.

1.1. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Lokacijske dozvole uz obrazloženje tuženika kako su svi parametri zahvata usklađeni s prostornim planom kojeg valja primijeniti, kao i da je tom zahtjevu priložena sva potrebna dokumentacija i posebni uvjeti.

1.2. Osporenom presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja i Lokacijske dozvole, uz obrazloženje tog suda kako su akti doneseni u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba, iz kojeg razloga su posljedično odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za provođenje vještačenja i očevida. Istom presudom tužiteljima je naloženo da zainteresiranoj osobi naknade troškove spora u iznosu od 5.000,00 EUR.

2. Tužitelji u svojoj žalbi pobijaju navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako im je povrijeđeno pravo na izjašnjavanje zajamčeno člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navode da im putem sustava eDozvola nije bila dostupna Prometna studija (TD 918-20), niti Suglasnost nadležnog ureda od 31. srpnja 2020., na kojima se temelji rješenje o prometnoj održivosti zahvata. Smatraju da je sud pogriješio kada je taj propust ocijenio nebitnim, tvrdeći da se o tim dokumentima nisu mogli očitovati u ključnoj fazi postupka. Nadalje, tužitelji ističu materijalnopravne prigovore koji se odnose na obvezu izrade Urbanističkog plana uređenja. Tvrde da predmetni zahvat u bloku [adresa] – [adresa] – P [adresa] bitno mijenja morfologiju bloka, jer se na mjestu postojeće prizemnice planira četverokatnica s 24 stana i podzemnom garažom od 50 parkirnih mjesta. Pozivaju se na članak 59. GUP-a Grada Zagreba, smatrajući da ovakva transformacija zahtijeva detaljnije planiranje kroz UPU, a ne izravnu primjenu GUP-a. Posebno osporavaju namjenu garaže, navodeći da broj od 50 parkirnih mjesta na 24 stana (normativ je 1 PGM po stanu) jasno ukazuje na to da će garaža služiti i trećim osobama, što zahvat čini kompleksnim, a ne jednostavnim. Isto tako ukazuju na pogrešan izračun koeficijenta izgrađenosti. Smatraju da je sud nekritički prihvatio izračun projektanta SP, odnosno njegove razloge zbog kojih izgrađenost umanjuje s 59% na 53%. S tim u vezi tvrde da "zajednički otvoreni prostor" koji se nalazi na betonskoj ploči podzemne garaže, sukladno članku 20. Pravilnika, mora ulaziti u izračun izgrađenosti jer se ne radi o prirodnom terenu. Osporavaju i rješenje parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom, tvrdeći da projekt ne sadrži egzaktne gabarite i njihove točno prikazane lokacije, sukladno Pravilniku o osiguranju pristupačnosti. Ukazuju i kako se na lokaciji [adresa]., nalazi blokovsko sklonište za 500 osoba čiji bi izlaz za nuždu bio blokiran planiranom podzemnom gradnjom. Smatraju da je sud paušalno odbio ovaj prigovor navodeći da čestice ne graniče, zanemarujući pritom stvarnu podzemnu konfiguraciju skloništa. Također, ističu problem priključka na vodu, navodeći da su posebni uvjeti Vodoopskrbe i odvodnje zahtijevali suglasnost suvlasnika koju oni odbijaju dati. Zaključno, osporavaju visinu dosuđenih troškova zainteresiranoj osobi, smatrajući ih neopravdanima. Predlažu da ovaj Sud poništi presudu i rješenja ili ih preinači, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.343,75 EUR.

3. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na žalbu navodi da su prigovori tužitelja neosnovani i usmjereni na odugovlačenje njegove investicije. Ističe da je Prometna studija bila dio upravnog spisa, iz kojeg razloga smatra da nije bilo povrede postupka na štetu tužitelja. Naglašava da se u konkretnom slučaju ne radi o kompleksnom zahvatu uređenja za kojeg bi sukladno odredbi članka 59. GUP-a trebalo izraditi urbanistički plan uređenja, jer da se predmetnim zahvatom bitno ne mijenja postojeća prostorna i građevinska struktura/morfologija bloka. Obrazlažući svoj stav navodi kako se planira izgradnja nove pojedinačne zgrade, umjesto postojeće koja zadovoljava uvjete plana u odnosu na broj etaža, a sama izgrađenost čestice je približno ista kao i postojeća. Smatra kako je u tom smislu relevantan članak 59. alineja 11. Generalnog urbanističkog plana budući da nekretnina na kojoj se gradnja planira izvesti na kartografskim prikazima nije označena kao područje za koje je propisana obveza izrade UPU-a. Ističe i kako se u konkretnom radi o jednonamjenskoj građevini, jer nigdje u projektu koji je podloga izdanoj lokacijskoj dozvoli nije navedeno da se radi o javno-privatnoj garaži, budući da njezina namjena nije za dnevni promet i parkiranje uz plaćanje, već da parkirna mjesta služe isključivo za potrebe budućih vlasnika, čime je isključena mogućnost javnog korištenja predmetnih parkirnih mjesta . Ukazuju da tužitelji svoje stavove temelje na mišljenjima privatno angažiranih anonimnih arhitekata, uzimajući ta mišljenja kao ispravna, a da pri tome potpuno zanemaruju činjenicu da su sve projekte za zainteresiranu stranu izradili arhitekti i projektanti s višegodišnjim iskustvom koji su se na te iste projekte potpisali, kao i što su odobrenje (Lokacijsku dozvolu) izdali službenici stručni za takve poslove, iskusni u tom polju i s potrebnim stručnim kvalifikacijama. Cijeneći žalbene prigovore dodaje da je u projektnoj dokumentaciji razvidno da postoje parkirna mjesta većih dimenzija, projektirana radi izvođenja dodatnog prostora za pristupačnost osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Ukazuje i kako su imovinskopravni odnosi, vezani uz pristupni put, odnosno priključenje građevine javnoj prometnici, riješeni ugovorom o služnosti i izvansudskom nagodbom 19. rujna 2017. te da su se suvlasnici stambene zgrade [adresa] trajno odrekli prava osporavanja ugovorene služnosti prolaza i provoza, dok se pravni prednik tužitelja obvezao koristiti prolaz kroz poslužnu nekretninu pažnjom dobrog gospodarstvenika. Navodi i kako su tužitelji tek u ovom upravnom sporu počeli tvrditi, a nakon što su svi ostali prigovori argumentirano pobijeni, da u Vojnovićevoj 22 postoji atomsko sklonište blokovskog značaja, na etaži

-2, kapaciteta za 500 osoba, koje ima izlaz za nuždu upravo na dijelu planirane građevine, te da zbog toga postoji zapreka za realizaciju projekta prema izdanoj Lokacijskoj dozvoli. Ukazuje kako iz koeficijenta izgrađenosti nisu isključene terase u prizemlju građevine kada su one konstruktivni dio podzemne etaže, ali da središnji prostor između dvije lamele nije terasa već zajednički otvoreni prostor te da kao takav ne ulazi u obračun koeficijenta izgrađenosti. Smatra da posebni uvjeti nisu predmet postupka izdavanja Lokacijske dozvole pa da tako Naslovni sud nije bio u obvezi iste posebno obrazlagati. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba predlaže da Visoki Upravni sud nakon provedenog postupka odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Rijeci.

5. Ispitujući pobijanu presudu u svezi s navedenim prigovorima, Sud žalbu tužitelja nalazi osnovanom.

6. Razmatrajući stanje spisa Sud nalazi kako se spor u istom formira oko niza različitih materijalnih i procesnopravnih pitanja te je iste potrebno zasebno navesti. Kao inicijalno postavlja se pitanje je li propuštanjem prvostupanjskog upravnog tijela da spisu priklopi Prometnu studiju došlo do povrede prava na izjašnjavanja o činjenicama bitnim za rješavanje ove upravne stvari.

7. U odgovoru na ovo procesno pitanje Sud ukazuje kako kontradiktornost postupka i pravo na izjašnjavanje o dokazima uključuje cijelo trajanje upravnog postupka pa i postupanje koje se vodi pred upravnim sudom u sporu pune jurisdikcije. Budući da i nije sporno da su stranke tijekom upravnog spora imale mogućnost uvida i očitovanja na svu relevantnu dokumentaciju, a na koju su se uostalom i detaljno očitovale, Sud ne nalazi da je opisani propust prvostupanjskog tijela tuženika sam za sebe razlog za utvrđenje nezakonitosti osporenog rješenja.

8. Izvan ovog procesnog pitanja Sud u biti spora nalazi niz različitih činjeničnih pitanja, a koja svako ponaosob zahtjeva jasan odgovor. U tom smislu tužitelji su tijekom upravnog spora, kao i postupka koji mu je prethodio, isticali da u Idejnom projektu grafički nije prikazana lokacija parkirnih mjesta za invalide i osobe ograničene pokretljivosti; da nije utvrđeno ima li zainteresirana osoba osiguran kolni pristup na javnu prometnicu; da je potpuno nepoznato na koji način su izdani Posebni uvjeti vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., jer nema mogućnosti da će biti priložene suglasnosti svih suvlasnika čestice te konačno i da će planirana gradnja zatvoriti izlaz iz atomskog skloništa, budući da je ta gradnja projektirana od razine - 1, dok je u postojećem stanju izlaz iz atomskog skloništa na razini - 2. Osim ovih činjeničnih utvrđenja Sud u spisu nalazi i niz pitanja o kojima prvostupanjski upravni sud, kao ni ovaj Sud, nemaju, odnosno ne bi ni smjela imati, stručna znanja da ponude odgovarajući odgovor. S tim u vezi Sud nalazi kako je uspostavljeno pitanje je li planirani zahvat u prostoru jednonamjenski ili nije, da li se opisanim zahvatom mijenja postojeća prostorna i građevinska struktura, odnosno morfologija bloka, kao i je li projektiranom gradnjom, prekoračen koeficijent izgrađenosti.

9. Sud nalazi kako su za sva naprijed navedena pitanja tužitelji tražili adekvatan odgovor, a što je evidentno njihovo konvencijsko i ustavno pravo. S tim u vezi Sud nalazi kako su svojim podneskom od 22. listopada 2024. tužitelji jasno uspostavili dokazne prijedloge kojima su u upravnom sporu, a kojeg su uostalom i iz tih razloga i pokrenuli, pokušali dobiti odgovarajući odgovor na svoje tvrdnje te su između ostalog jasno i nedvosmisleno tražili da se provede vještačenje po vještaku arhitektu, radi utvrđenja da idejni projekt za koji je izdana lokacijska dozvola udovoljava uvjetima Generalnog urbanističkog plana, kao i vještačenje po stručnjaku civilne zaštite i očevid na licu mjesta odnosno u blokovskom dvorištu ([adresa]) na okolnost postojanja atomskog skloništa ispod zgrade na adresi [adresa], koje ima izlaz na blokovsko dvorište nekretnine na kojoj se planira gradnja i iz kojih razloga, po njihovom mišljenju, nije dozvoljena gradnja građevine iz predmetnog idejnog projekta.

10. Uspostavljene dokazne prijedloge prvostupanjski upravni sud je odbio navodeći kako se istim "ne bi utvrdile pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanih odluka, odnosno osporene okolnosti mogu se utvrditi iz dokumentacije priležeće spisu…"

11. S obzirom na opisano stanje i cijeneći naprijed navedenu odluku, ovaj Sud zauzima stav da u situaciji kada u sporu ili upravnom postupanju, rješavatelj ne raspolaže specifičnim stručnim znanjem, isti se ne može bezrezervno prikloniti stavu jedne strane i bez obzira da li ta strana djeluje s javnim ovlastima. Budući da u ovom predmetu tužiteljima nije omogućeno da sudjeluju ravnopravno, jer im je onemogućeno dobiti neovisno stručno mišljenje koje mogu razumjeti o pitanjima za čiji odgovor su evidentno potrebna stručna znanja koja rješavatelj nema, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud povrijedio procesna prava na štetu tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

12. Člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - u daljnjem tekstu: ZUP), propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

13. Citirani propis nalaže i tuženiku da na prigovore koji su u postupku koji prethodi osporenom rješenju istaknuti, uspostavi jasan odgovor i istog obrazloži na način da je prihvatljiv, odnosno barem razumljiv, stranci za koju se pretpostavlja da je laik bez posebnih stručnih znanja.

14. Člankom 65. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kada je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem.

15. Sud razumije kako tuženik ima stručne osobnosti koje mogu detaljnije i točnije ocijeniti i stručnu podlogu na kojoj je doneseno rješenje. To uostalom razumije i zainteresirana osoba kada u svom odgovoru na žalbu navodi kako su za nju radili „arhitekti i projektanti s višegodišnjim iskustvom koji su se na te iste projekte potpisali, kao i što su odobrenje (lokacijsku dozvolu) izdali službenici stručni za takve poslove, iskusni u tom polju i s potrebnim stručnim kvalifikacijama.“ Ova okolnost međutim ne može i ne smije značiti da se protivnoj strani argumentom autoriteta onemogućuje sudjelovanje u postupku.

16. Sud nalazi kako je Lokacijsku dozvolu potpisala stručna osoba dipl. ing. arh., odnosno diplomirani inženjer arhitekture, dakle osobnost koja ima stručna znanja i iz kojeg razloga u toj fazi postupka i nije morala u odnosu na postavljana pitanja određivati vještaka arhitektonske struke. Međutim Sud nalazi i kako je obveza takve osobe, a koja takva znanja posjeduje obrazložiti razloge svoje odluke na takav način da je stranci postupka, dakle u pravilu laiku prosječnih sposobnosti, potpuno jasan razlog ocjene pojedinog prigovora. Takvu razinu jasnoće u osporenom rješenju, kao i u samoj Lokacijskoj dozvoli Sud ne nalazi.

17. Cijeneći pojedinačno prigovore tužitelja, Sud za sada nalazi iste potpuno utemeljenim. Tako primjerice Sud nalazi kako je potpuno nejasno iz kojeg razloga tuženik zaključuje kako nije nužno u grafici odrediti točnu lokaciju invalidskih mjesta za parkiranje, jer ovaj Sud nalazi osnovanim prikazati i na taj način za invalidne osobe sadržajno rezervirati, ona mjesta većih dimenzija, sa kojih će se najlakše napustiti garažni prostor.

18. Isto tako Sud ne nalazi jasno obrazloženim ni odgovor na stručno pitanje, je li stambena zgrada s garažom u kojoj će se garažna mjesta prodavati trećim osobama jednonamjenska ili višenamjenska građevina. Naime, situacija u kojoj sam zahvat predviđa 50 parkirnih mjesta za 24 stana i u kojoj investitor i ne spori da će dio tih mjesta prodavati osobama koje i nisu stanari, zahtjeva jasan na struci utemeljen odgovor, smatra li se takav zahvat jednonamjenski ili višenamjenski.

19. Sud opravdanim nalazi i prigovor koji se odnosi na primjenu članka 59. Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba, jer se mora obrazložiti iz kojeg razloga planirani zahvat – izgradnja zgrade s 24 stana i 50 parkirnih mjesta u podzemnoj garaži na mjestu postojeće prizemnice, nije kompleksna intervencija koja bitno mijenja morfologiju bloka, ukoliko blok takve građevine nema, i bez obzira što plan takvu gradnju dopušta.

20. U odnosu na koeficijent izgrađenosti, Sud ističe da je precizno utvrđivanje ovog parametra ključno za zakonitost lokacijske dozvole te da je za točan izračun nužno potrebno odrediti i parametre koji u taj izračun ulaze. Prema postojećoj sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, iskazanog u njegovoj odluci Us- 12201/2007, svaka matematička pogreška u izračunu bruto izgrađene površine vodi poništenju dozvole. Međutim usko vezano uz ovu okolnost ulazi i potreba jasnog iskazivanja razloga zbog kojeg neki od elemenata prostora ne ulazi u izračun koeficijenta izgrađenosti, a što je u ovom slučaju i u odnosu na "središnji prostor između dvije lamele" potpuno izostalo.

21. Konačno, Sud ne nalazi jasno otklonjenim ni prigovor vezan uz izlaz iz postojećeg atomskog skloništa, koje sklonište je istina izvedeno na drugoj nekretnini, ali čija funkcija ovisi o izlazu na kojeg se može utjecati planiranom gradnjom.

22. Budući da na navedena pitanja tuženik nije ponudio adekvatan odgovor, ovaj Sud zauzima stav da je osporeno rješenje neobrazloženo. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

23. Stoga će u nastavnom postupanju nakon odluke ovog Suda tuženik postupiti po svim pitanjima koje je ovaj Sud detektirao svojom presudom te će za svako od njih dati adekvatan odgovor na razini jasnog standarda obrazloženja. Isto tako, ukoliko to tijelo kod otklanjanja prigovora nema odgovarajućeg stručnjaka nekog područja, primjerice stručnjaka civilne zaštite, tada će provesti potrebno vještačenje sukladno naprijed citiranoj odredbi te po potrebi i očevid na licu mjesta. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke.

24. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog na ročišnom zapisniku od 23. listopada 2024 ., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelji su na temelju tbr. 27. točka 1. i u svezi s tbr. 40 Tarife, podnijeli zahtjev za sastav tužbe, kao i zahtjev za sastav podneska od 19. siječnja 2023., u iznosu od po 1.500,00 Eura te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnijeli zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 23. listopada 2024. i u svezi s tbr. 40 Tarife, u iznosu od 1.500,00 Eura, kao i naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 1.875,00 Eura, a što ukupno, uz uvećanje od 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, iznosi 7.968,75 Eura.

25. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

26. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

27. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništena pobijana presuda, kao i osporeno rješenje, Sud zaključuje kako su tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelji potražuju svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

28. Sud u cijelosti opravdanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastavljanja tužbe i žalbe na prvostupanjsku presudu, a kojim radnjama je iniciran i po tužitelje povoljno okončan spor u ovoj upravnoj stvari, odnosno i naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu prvostupanjskog upravnog suda, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.

29. Suprotno ovom, Sud navodi kako podnesak od 19. siječnja 2023., a kojim se u biti ponavlja već ranije uspostavljena argumentacija, nema utjecaj na samu odluku, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove odluke.

30. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić