Poslovni broj: Usž-121/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GRADEL d.o.o. u Velikoj Gorici, Staro čiče, Velikogorička 10a, OIB: 40100946455, koje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić u Zagrebu, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika Državne geodetske uprave, u Zagrebu, Gruška 20, OIB: 84891127540, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Opatije, u Opatiji, Maršala Tita 2, OIB: 99455464348, radi katastarske izmjere, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-793/2024-11, od 25. rujna 2025. na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-793/2024-11 od 25. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Opatija, KLASA: UP/I 932-07/23-02/139, URBROJ: 541-19-01/1-23-6, od 19. srpnja 2023. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), odbijen je prigovor tužitelja, evidentiran pod brojem 56 i izjavljen u odnosu na novoformiranu katastarsku česticu broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina].

1.1. Rješenjem Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-932-07/23-07/554, URBROJ: 541-11/5-24-2 od 23. travnja 2024. odbijena je, kao neosnovana, žalba tužitelja izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja.

1.2. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako je put koji je predmetom ovog spora izgradio vlastitim sredstvima. Stoga smatra da je svatko tko tu nekretninu želi prenijeti u svoje vlasništvo, dužan naknaditi vrijednost ulaganja, jer bi se inače radilo o stjecanju bez osnove, odnosno neosnovanom bogaćenju. Ukazuje kako je Upravni sud u Rijeci svojom ranijom odlukom, poslovni broj Us I-371/15 od 24. siječnja 2018., utvrdio da nije bilo osnove da se predmetni put utvrdi nerazvrstanom cestom, kao javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, dok da je u pobijanoj presudi zauzeo drugačije pravno stajalište koncentrirajući se isključivo na među novoformirane čestice. Smatra da se predmetni prostor treba smatrati dvornim mjestom stambenih zgrada izgrađenih na katastarskim česticama broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], jer je izgrađen i financiran isključivo od strane tužitelja koji je izgradio i predmetne stambene zgrade. Ukazuje da je prilikom obnove zemljišnih knjiga novom izmjerom došlo do samoinicijativnog formiranja navedenog puta kao zasebne čestice i proglašenja istog nerazvrstanom cestom, a čime mu je povrijeđeno pravo vlasništva. Ističe kako se ne protivi formiranju navedene sporne parcele, ali samo uz uvjet da se ona upiše kao suvlasništvo nositelja stvarnih prava na novoformiranim katastarskim česticama broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina]. Smatra da kada bi se uzeo mjerodavnim navedeni zaključak kojem se priklonio prvostupanjski upravni sud u pobijanoj presudi, tada bi se svaki pristupni put i sva dvorna mjesta, bez obzira na način izgradnje i financiranja, mogla smatrati vlasništvom jedinica lokalne samouprave. Ukazuje da je neovisno od činjenice da se prilikom izmjere utvrđuju samo podaci koji se upisuju u list A zemljišne knjige, dok da se u odnosu na list B i C iste odlučuje u zemljišnoknjižnom postupku, prvostupanjski upravni sud propustio utvrditi da predmetne nekretnine u naravi čine cjelinu i da su kao takve stabilno katastarski i zemljišno-knjižno definirane. Iz ovog zaključuje da je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju trebalo u novoformiranu zemljišnu knjigu i katastarski operat prenijeti nekretnine u postojećem obliku, površini i kulturi kao i vlasništvu, a ne formirati novu nekretninu i okarakterizirati ju kao nerazvrstanu cestu u korist jedinice lokalne samouprave. Stoga smatra da navodi u pobijanoj presudi da je tužitelj trebao svoje pravo ishoditi u zemljišnoknjižnom postupku ili parničnom tužbom za ispravak nisu osnovani. Slijedom navedenog predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i u cijelosti poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ove žalbe i troškova upravnog postupka.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - u daljnjem tekstu: ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi kako se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", broj: 16/07. – u daljnjem tekstu: Zakon).

8. Sud uvodno navodi kako je sam postupak nove katastarske izmjere započeo Odlukom o katastarskoj izmjeri na području Grada Opatije za katastarske općine Opatija i Volosko i dijelove katastarskih općina Pobri, Bregi, Vasanska, Veprinac, Poljane, Oprić i Perenić ("Narodne novine", broj: 37/08. - u daljnjem tekstu: Odluka), te je za novoformiranu katastarsku česticu broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], u naravi [adresa], površine 284 m[2] , tužitelj uložio prigovor od 17. lipnja 2014., a kojim prigovorom je tražena uspostava ranijeg stanja, jer je u postupku nove izmjere od katastarskih čestica brojeva [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] , a koje su bile u privatnom vlasništvu, novoformirana nekretnina koja je upisana kao javno dobro u općoj uporabi i čije vlasništvo je izmijenjeno u korist zainteresirane osobe.

9. Sukladno opisanom stanju Sud nalazi kako se spor u konkretnom formira oko pravilnosti odluke tuženika da u postupku povodom Odluke o katastarskoj izmjeri , iz ranije evidentiranih nekretnina označenih kao katastarske čestice brojeva [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], izdvoji površinu od 284 m[2] i tu površinu označi novom katastarskom oznakom te joj da novo svojstvo.

10. Cijeneći sporno pitanje Sud nalazi kako je Odluka utemeljena u svrhu izrade katastra nekretnina i obnove zemljišne knjige, između ostalog i za područje katastarske općine [katastarska općina] te da je za izradu elaborata katastarske izmjere bila zadužena tvrtka Geoprojekt d.d. Opatija.

11. Spisu tuženika prileži Primopredajni zapisnik sačinjen po Geoprojekt d.d. Opatija od 13. srpnja 2023. i u ponovnom postupku po Prigovoru broj 56, a kojem primopredajnom zapisniku je priložena i skica mjerenja, kao i fotodokumentacija s terenskog očevida. Sukladno priloženoj fotodokumentaciji evidentno je kako je novoformirana čestica put kojem je pristup potpuno slobodan i koji je s jedne strane omeđen kamenim zidom, a s druge strane metalnom pregradnom ogradom. Taj put se proteže uz nekretnine tužitelja, koje su u novoj izmjeri označene kao katastarska čestica [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] i spaja niz drugih nekretnina sa javnom prometnicom. Iz ovog Sud zaključuje kako je način uporabe predmetne nekretnine u naravi i u stvarnosti put.

12. Ovo činjenično utvrđenje potvrđuje i navod zainteresirane osobe iz postupka koji je prethodio osporenom rješenju i kojim je navedeno kako je predmetna nekretnina u naravi asfaltirana cesta (odvojak) koja vodi do više stambenih zgrada ([adresa]) i dostupna je većem broju osoba za promet vozilima. Zainteresirana osoba navela je i kako je opisano stanje postojalo znatno ranije, a što dokazuje i aerofotogrametrijski snimak za potrebe nove izmjere temeljem kojeg je ista kao jedinstvena i zasebna čestica prikazana na prijedlogu kopije katastarskog plana. Konačno navedeno je i kako je 28. prosinca 1995. Gradsko vijeće Grada Opatije donijelo Odluku o nerazvrstanim cestama na području Grada Opatije te da je 13. veljače 2007. donesena i Odluka o popisu nerazvrstanih cesta na području Grada Opatije, s Popisom nerazvrstanih cesta, gdje se pod oznakom [broj oznake] i [broj oznake] navodi [adresa] (kolni prilaz za promet vozila), dok je sam naziv ulice utvrđen još Odlukom o imenima ulica i trgova na području Grada Opatije od 26. listopada 2010 .

13. Člankom 30. stavkom 1. i 3. Zakona propisano je da se u okviru katastarske izmjere i tehničke reambulacije za katastarsku česticu prikupljaju i obrađuju sljedeći podaci i to: podaci o međama i drugim granicama i podaci o načinu uporabe katastarske čestice i njezinih dijelova.

13.1. Člankom 33. Zakona propisano je da će se za katastarsku česticu ili za njezin dio iskazat stvarni način na koji se upotrebljavaju.

14. Budući da međe nekretnina postoje na terenu i da nisu sporne te da je stvarni način na koji se nekretnina upotrebljava javno dostupan put, a koju okolnost ne osporavaju ni tužitelji, Sud nalazi kako je isti i temeljem članka 33. Zakona, pravilno upisan u postupku nove katastarske izmjere. Sud posebno napominje kako se u katastru nekretnina ne utvrđuje vlasništvo ili druga stvarna prava te je doseg katastarskih rješenja iskaz faktičkog stanja na terenu, dakle u dijelu u kojem se utvrđuju podaci koji pripadaju listu A izvatka iz zemljišne knjige i za koje odgovara tuženik . Iz ovog slijedi da se pitanja vlasništva, ili naknade za njegovo oduzimanje, ne mogu riješiti u ovom postupku te su kao sudska pitanja izvan dosega nadležnosti javnopravnih tijela. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

15. U odnosu na prigovore tužitelja Sud navodi kako je na iste uglavnom odgovoreno sadržajem obrazloženja ove odluke. Ipak cjelovito otklanjajući tužbene prigovore Sud utvrđuje kako je iz uvida u GIS preglednik, a koji preglednik je javno objavljen na internetskim stranicama Grada Opatije, razvidno da je katastarska čestica [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], naziva [adresa], odvojak za kućni broj [adresa] evidentirana kao nerazvrstana cesta, NC kolno-pješačka površina, javno dobro u općoj uporabi vlasništvo Grada Opatije te da je kao javno dobro u općoj uporabi upisano kao vlasništvo Grada Opatije, a što potvrđuje navode zainteresirane osobe da se u konkretnom slučaju radi o nerazvrstanoj cesti. Sukladno ovom utvrđenju Sud ukazuje kako dijelovi zemljišta koji čine nerazvrstanu cestu i sukladno članku 101. stavku 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13), ne mogu biti u privatnom vlasništvu.

16. S tim u vezi Sud ukazuje i na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojem je navedeno kako je ono što za predlagatelje predstavlja »ustavnopravno neprihvatljivo oduzimanje prava vlasništva, koje nije ni u kakvoj vezi s interesom Republike Hrvatske« - zapravo legitiman način na koji subjekti javnog prava (Republika Hrvatska i jedinice lokalne samouprave) stječu pravo vlasništva na dobrima od javnog značaja i koja uživaju ustavnu zaštitu te na njima vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) nije niti moguće.

17. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve njegove troškove. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

18. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić