Poslovni broj: Usž-2752/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu - tužiteljice GU iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Husein & partneri u Zagrebu, Martićeva 31a, II-tužiteljice JU iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Radmila Bonifačić, odvjetnica u Zagrebu, Boškovićeva 3/I, III-tužiteljice UU iz [adresa] i IV-tužiteljice OU iz [adresa], koje obje zastupa opunomoćenica Jadranka Olivari Jirasek, odvjetnica u Zagrebu, Grmošćica srednja 15, V-tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u Zagrebu, Savska cesta 41, VI-tužitelja VU, iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Maja Međugorac i Nikola Pleša, odvjetnici u Zagrebu, Kralja Držislava 4, VII -tužitelja AU iz [adresa], VIII-tužiteljice mldb. GUC iz [adresa], IX-tužitelja EU iz [adresa], X-tužitelja SU iz [adresa], koje VII – X- tužitelje zastupa opunomoćenik Slaven Vujović, odvjetnik u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 6., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČU iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Almir Dervišbegović, odvjetnik u Zagrebu, Vrapčanska putina 5c, radi određenja naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, izjavljene protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2426/2023-17 od 28. ožujka 2024. i žalbe VI-tužitelja izjavljene protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2426/2023-25 od 3. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2426/2023-17 od 28. ožujka 2024.

II. Odbijaju se tužbeni zahtjevi I – X-tužitelja za poništenjem rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/184, URBROJ: 514-04- 02-01-01/07-22-03 od 19. svibnja 2022.

III. Odbija se žalba VI-tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2426/2023-25 od 3. lipnja 2024.

IV. Nalaže se I-X-tužitelju da u roku od 60 dana od dana zaprimanja ove odluke zainteresiranoj osobi solidarno naknade troškove ovog upravnog spora u iznosu od 4.056,77 € sa pripadajućim zateznim kamatama, koje teku ako tužitelji dobrovoljno ne plate trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate.

V. U preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/184, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-03 od 19. svibnja 2022., a kojim rješenjem je odbijena žalba tužitelja za poništenje djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/2017-13/3, URBROJ: 251-14-11-02/008-19- 51 od 13. lipnja 2019. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje). Prvostupanjskim rješenjem poništeno je ranije pravomoćno rješenje istog javnopravnog tijela i ono zamijenjeno novim, a kojim se zainteresiranoj osobi daju u vlasništvo nekretnine, pobliže naznačene izrekom tog rješenja.

1.1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2426/2023-25 od 3. lipnja 2024., naloženo je Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna opunomoćeniku VI-tužitelja naknadi trošak delegacije u iznosu od 323,06 €, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen. Istim rješenjem odbijen je i zahtjev I-tužiteljice za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.

2. Zainteresirana osoba u svojoj žalbi pobija navedenu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava ukazujući kako je potpuno neodrživ stav prvostupanjskog upravnog suda da se odlukama javnopravnih tijela dira u pravo, odnosno pravni interes tužitelja kao nositelja prava vlasništva na stanovima. Pojašnjavajući svoj stav ističe kako su svi ugovori kojima su tužitelji otkupili svoje stanove oglašeni ništavim, iz kojeg razloga se smatra da oni nikad nisu ni sklopljeni te se posljedično tome smatra da ne postoji, niti da je ikad postojalo, vlasništvo tužitelja na tim stanovima. U odnosu na okolnost postojanja upisa tužitelja na predmetnim stanovima dodaje kako isti egzistira isključivo iz razloga jer brisovnu tužbu može podnijeti samo raniji vlasnik, a što on u konkretnom nije. U odnosu na zaključak kojim se dopušta obnova ukazuje kako je temeljem tog zaključka obnovljen postupak koji je u jednom dijelu rezultirao osporenim rješenjem, a u drugom svom dijelu pravomoćnim rješenjem o naknadi koja mu je i isplaćena. Iz ovog razloga smatra da se takav raniji zaključak, a koji je rezultirao drugim pravomoćnim rješenjem , ne može pobijati u ovom predmetu, jer bi isto utjecalo na pravnu sigurnost te bi već i zbog te okolnosti takvo rješenje bilo nerazumljivo i nerazumno. Ističe kako su članci 249. i 250. Zakona o općem upravnom postupku jasni i nedvosmisleni, iz kojeg razloga prvostupanjsko tijelo i nije imalo druge mogućnosti no obnoviti postupak. Predlaže Sudu da usvoji njegovu žalbu i poništiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

2.2. VI-tužitelj u svojoj žalbi izjavljenoj protiv odbijajućeg dijela njegovog zahtjeva iz rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2426/2023-25 od 3. lipnja 2024., navodi kako je prvostupanjski upravni sud pogrešno utvrdio da bi se uvećanje naknade za 1 sat trajanja rasprave odnosilo na troškove delegacije, jer je taj trošak zatražen u sklopu troškova zastupanja, a ne u sklopu troškova delegiranja. Dodaje da je Sud pogriješio i u ne priznavanju troškova poreza na dodanu vrijednost, jer iz tog zakona ni ne proizlazi obveza obračuna tog poreza. Predlaže usvojiti žalbu i priznati troškove delegacije uvećane za troškove sastava žalbe.

3. VI-tužitelj u svom odgovoru na žalbu zainteresirane osobe izjavljene protiv pobijane presude ukazuje kako žalbom nije naveden niti jedan razlog koji bi upućivao na osnovanost navoda o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ni pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a koji bi mogli utjecali na drukčiju odluku prvostupanjskog upravnog suda. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova sačinjena žalbe.

4. Tuženik i preostali tužitelji nisu dostavili odgovore na žalbu.

5. Žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2426/2023-17 od 28. ožujka 2024. je osnovana. Žalba VI-tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2426/2023-25 od

3. lipnja 2024. nije osnovana.

6. Polazno, ovaj Sud izvršio je uvid u djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Prvog područnog odjeka, KLASA: UP/I-942-01/97-02/205, URBROJ: 251-18-02/202- 03-57 od 15. travnja 2003., pravomoćnim 8. svibnja 2003., a kojim rješenjem je JUC utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, za 15 oduzetih i otkupljenih stanova koji se nalaze u zgradi u [adresa] , sagrađenoj na zemljišno knjižnoj čestici broj 2173/8, upisanoj u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]. U obrazloženju tog rješenja navedeno je kako je na usmenoj raspravi, održanoj 15. travnja 2003., opunomoćenica predlagateljice prihvatila izračun naknade za otkupljene stanove te se izjasnila da joj se preostali iznos naknade isplati u obveznicama Republike Hrvatske.

7. Spisu tuženika prileži i Zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Prvog područnog odjeka, KLASA: UP/I-942-01/97-02/205, URBROJ: 251-18-02/202-03-57 od 15. rujna 2003., a kojim je određena obnova postupka okončanog ranije navedenim pravomoćnim rješenjem o određenju naknade. U postupku koji je nastavno po navedenom Zaključku vođen, doneseno je Prvostupanjsko i osporeno rješenje, ali i djelomično rješenje kojim je podnositeljici za dio oduzetih nekretnina određena naknada u obveznicama. Razmatrajući obrazloženje tog zaključka Sud u istom ponovno nalazi kako je na raspravi koja je održana 15. travnja 2003., opunomoćenica predlagateljice prihvatila izračun naknade za otkupljene stanove, propuštajući navesti kako je 13. ožujka 2003. već predala tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi utvrđenja ništavosti kupoprodaje nekih od stanova za koje joj je utvrđena naknada. Iz ovog činjeničnog stanja zaključeno je da je šutnjom predlagateljice javnopravno tijelo dovedeno u zabludu, odnosno da je takva okolnost nova činjenica koja bi mogla dovesti do drukčije odluke da je ranije bila poznata, jer bi poništenjem kupoprodajnih ugovora za otkupljene stanove predlagateljica stekla pravo na naturalni povrat istih te bi opstanak ranijeg rješenja, sukladno kojem je ona ostvarila pravo na isplatu u obveznicama, predstavljalo dvostruku naknadu za isto oduzimanje. Između stranaka nije sporno kako se predmetni zaključak mogao samostalno pobijati, kao i da to nije učinjeno, čime je takva procesna odluka postala pravomoćna.

8. Nastavno Sud nalazi kako je odlučan razlog pobijane presude sadržan u točki 46. njenog obrazloženja, u kojoj prvostupanjski upravni sud navodi kako po njegovoj ocjeni, u konkretnom slučaju, a iz razloga naknadnog saznanja za pokrenute parnične postupke, nisu bile ispunjene pretpostavke za obnovu provedenog postupka. Svoj stav prvostupanjski upravni sud temelji na sadržaju obrazloženja rješenja tuženika od 1. ožujka 2017., a kojim to tijelo navodi kako se u konkretnom nije radilo o novim činjenicama, jer one nisu postojale u trenutku vođenja postupka, kao i da se ne radi o dovođenju u zabludu, jer se ono može ostvariti samo izjavom, a ne propustom u navođenju činjenica. Konačno prvostupanjski sud navodi i kako nije ostvaren ni uvjet drukčije riješenog prethodnog pitanja, jer da bi se taj uvjet mogao primijeniti prethodno pitanje moralo bi se pojaviti tijekom upravnog postupka koje se obnavlja, a što u konkretnom nije slučaj.

9. Člankom 249. stavak 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91. i 103/96. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da će se postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnovit: ako se sazna za nove činjenice, ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrebe novi dokazi koji bi, sama ili u vezi sa već izvedenim i upotrjebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrjebljeni u prijašnjem postupku.

9.1. Člankom 250. Zakona određeno je da obnovu upravnog postupka može tražiti stranka, a organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan može pokrenuti obnovu postupka po službenoj dužnosti.

10. U odnosu na naprijed navedeno stanje Sud uočava kako je na dan donošenje rješenja 15. travnja 2003., kao i na dan rasprave koja je tom rješenju neposredno prethodila, već postojala okolnost da je opunomoćenica predlagatelja, 13. ožujka 2003., već predala tužbe Općinskom sudu u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti kupoprodaje nekih od stanova. Takva okolnost znači da je ta činjenica, da su pokrenuti postupci koji za cilj imaju oglašavanje ništavim kupoprodajnih ugovora o otkupu stanova, već postojala u trenutku u kojem je doneseno rješenje o naknadi za otkup tih istih stanova, a što takvu činjenicu čini na zakonu propisanom osnovom za obnovu upravnog postupka. Imajući na umu kako se za tu činjenicu, a koja je postojala u trenutku donošenja rješenja, saznalo naknadno, Sud zauzima stav kako je posljedično tome sam Zaključak zakonit, pri čemu se navodi kako obnova postupka nije ovisna o dispoziciji stranke, već može biti i temeljem naprijed citiranog članka 250 Zakona, pokrenuta i po službenoj dužnosti. Konačno, i bez obzira na navedeno Sud ukazuje i kako je naznačeni zaključak pravomoćan te stoga proizvodi sve učinke sukladno tom svojstvu. Slijedom ovog utvrđenja Sud nezakonitim ocjenjuje pobijanu presudu, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

11. U odnosu na tužbene navode, Sud kreće od postavke kako nije sporno kako je imovina prednika zainteresirane osobe konfiscirana, iz kojeg razloga su uostalom i ništavim oglašeni svi ugovori o otkupu tih stanova.

12. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 92/99., 80/02., 81/02. i 98/19), propisano je da se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju se u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.

13. U odnosu na prigovore koji su navedeni u tužbama izjavljenim protiv osporenog rješenja, ovaj Sud smatra kako je intencija zakonodavca, da posebno u situacijama konfiscirane imovine, dakle u situaciji konkretnog slučaja, ranijim nositeljima prava vlasništva neke imovine istu i vrati. Budući da na jednoj stvari ne mogu postojati dva prava vlasništva, podnositeljica zahtjeva je temeljem specijalne odredbe takvom i utvrđena, a iz kojeg razloga su uostalom i oglašeni ništavi ugovori o otkupu predmetnih stanova.

14. Člankom 72. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, propisano je da služba nadležna za donošenje rješenja iz članka 69. ovoga Zakona, dužna rješenje dostaviti svim zainteresiranim osobama te nadležnom zemljišnoknjižnom sudu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Zemljišnoknjižni sud provodi promjene zemljišnoknjižnoga stanja po službenoj dužnosti.

15. Sukladno citiranoj odredbi Sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje dužno dostaviti zemljišnoknjižnom sudu, a koji Sud promjene u zemljišnoj knjizi provodi po službenoj dužnosti. Stoga prigovori kako se Prvostupanjskim rješenjem ne može sudu nalagati upis iako točni ne utječu na obvezu dostave takvog rješenja sudu, a koji će tada po službenoj dužnosti odlučiti o njegovoj provedbi.

16. Isto tako Sud navodi i kako je okolnost koji pravni put će izabrati zainteresirana osoba s ciljem upisa njenog prava vlasništva, isključivo njena dispozicija te „preskakanje brisovne tužbe“ nije razlog za ne postupanje po naprijed citiranim zakonskim određenjima. Na ovom mjestu i iako nije od utjecaja, Sud navodi i kako brisovnu tužbu osnovano mogu podnijeti samo raniji nositelji knjižnoga prava čije je pravo povrijeđeno nevaljanom ili neistinitom uknjižbom u korist treće osobe, a što zainteresirana osoba nije.

17. U odnosu na ostale prigovore koji se odnose na osporavanje postupka konfiskacije, Sud upućuje na sadržaj obrazloženja osporenog rješenja, ali i na sadržaj sudskih odluka kojima su ugovori o otkupu stanova pravomoćno oglašeni ništavim. Slijedom iznesenog Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

18. Budući da je ovom presudom kao nezakonita poništena pobijana presuda to su posljedično nezakonite i odluke prvostupanjskog upravnog suda o naknadi troškova upravnog spora. Stoga i iako uslijed učinka pravomoćnosti rješenja o određenju troškova spora ovaj Sud u usvajajući dio ne može intervenirati, žalba VI -tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2426/2023 od 3. lipnja 2024., nije osnovana. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

19. U odnosu na zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njenim troškovnikom od 20. ožujka 2024. i izjavljenom žalbom, Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. -u daljnjem tekstu ZUS), te na temelju tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Zainteresirana osoba je na temelju tbr. 27. točka 1. Tarife, podnijela zahtjev za sastav odgovora na tužbu, u iznosu od 995,42 €, kao i zahtjev za naknadom troškova sastava podnesaka od 7. prosinca 2023. i 11. rujna 2023. u ukupnom iznosu od 2.000,00 €; na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnijela zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 20. ožujka 2024. u iznosu od po 1.000,00 € i putne troškove tog pristupa u iznosu od 120,00 €, kao i temeljem tbr. 27. točka 3. Tarife zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 €, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost. 20. Člankom 79. stavkom 1. ZUS-a), određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

20.1. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

21. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je ukinuta pobijana presuda i zakonitim ocjenjeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako je zainteresirana osoba u ovom sporu ostvarila potpuni uspjeh, a koja okolnost tada dovodi do obveze tužitelja da snose sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove zainteresirana osoba potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

22. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova sastavljanja odgovora na tužbu u traženom iznosu, kao i žalbe na prvostupanjsku presudu, a koje radnje su bile nužne za okončanje upravnog spora koji je za zainteresiranu osobu povoljno okončan. Sud osnovanim ocjenjuje i zahtjev za naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda. Stoga je i nakon obračuna poreza na dodanu vrijednost na pripadajući iznos troška od 3.245,42 Eura, odlučeno je kao u točki IV izreke ove odluke.

23. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesak zainteresirane osobe od 11. rujna 2023., a kojim se ponavljaju navodi odgovora i požuruje rad suda, kao i podnesak kojim se Sud obavještava o promjeni subjekata procesnog odnosa , nemaju utjecaj na konačnu odluku u ovom upravnom sporu. Isto tako Sud navodi kako zahtjev zainteresirane osobe za naknadu putnih troškova izvan iznosa nije ničim specificiran, iz kojeg razloga ga Sud nije mogao ni cijeniti. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove odluke.

24. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić