Poslovni broj: Usž-1894/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRAJEKTNA LUKA SPLIT d.d., OIB: 09153277779, sa sjedištem u Splitu, Gat sv. Duje 1, kojeg zastupa opunomoćenik Darko Medak, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 12, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, OIB: 22874515170, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Braniteljske zadruge LEGIO QUARTA, OIB: 73518136895, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa opunomoćenik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 13, radi koncesije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1166/2022-14 od 10. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1166/2022-14 od 10. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-342-22/22-01/8, URBROJ: 530-03-1-1-1- 22-2 od 11. travnja 2022. te odluke Upravnog vijeća Lučke uprave Split o davanju koncesije za obavljanje lučke djelatnosti opskrba vodom i električnom energijom brodova, jahti i brodica na lučkom području pod upravom Lučke uprave Split uz korištenje i održavanje lučke podgradnje u bazenu Gradska luka Split, URBROJ: 458435485 od 15. veljače 2022. i rješenja Upravnog vijeća Lučke uprave Split, URBROJ: 459435487 od 15. veljače 2022.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika, točkom I. izreke, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je Odluka Upravnog vijeća Lučke uprave Split o davanju koncesije za obavljanje lučke djelatnosti opskrba vodom i električnom energijom brodova, jahti i brodica na lučkom području pod upravom Lučke uprave Split uz korištenje i održavanje lučke podgradnje u Bazenu Gradska luka Split, URBROJ: 458-435485 od 15. veljače 2022. godine. Točkom II. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Upravnog vijeća Lučke uprave Split kojim je odbijena, kao neuredna, ponuda tužitelja za davanje koncesije za obavljanje lučke djelatnosti opskrba vodom i električnom energijom brodova, jahti i brodica na lučkom području pod upravom Lučke uprave Split uz korištenje i održavanje lučke podgradnje u Bazenu Gradska luka Split, URBROJ: 459- 435487 od 15. veljače 2022. godine. Točkom III. odbačen je kao nezakonit zahtjev za određivanjem privremene mjere kojom se prekida postupak javne nabave do donošenja odluke Ministarstva temeljem tužiteljeve žalbe. Točkom IV. izreke odbačen zahtjev za zabranu provedbe predmetne Odluke o davanju koncesije od 15. veljače 2022. kao i za zabranu zaključenja Ugovora o koncesiji s ovlaštenikom koncesije temeljem navedene Odluke do pravomoćnog završetka upravnog spora iz razloga što ne postoje zakonski uvjeti za donošenje istih.

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje odnosno činjenice, razloge i podatke iz kojih bi se moglo zaključiti da je činjenično stanje pravilno utvrđeno te da je materijalno i procesno pravo pravilno primijenjeno. Naglašava da je tijekom prvostupanjskog spora održano samo jedno ročište te da je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja da se izvrše uvidi u spise koji se pred Upravnim sudom u Splitu vode pod brojevima: Usljn-31/16, Usljn-36/16, Usljn- 38/16, Usljn-39/16, Usljn-43/16 i Usljn-51/16, a koji dokazni prijedlozi su predloženi s ciljem da se pravilno utvrdi činjenično stanje. Smatra da je takvim postupanjem došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na procesnu ravnopravnost, odnosno jednakost oružja.

2.1. Nadalje, navodi da davatelj koncesije nije obavio zakonom propisane pripremne radnje prije objave Obavijesti o namjeri davanja koncesije, a da Obavijest o namjeri davanja koncesije nije sadržavala nikakve jasne kriterije za odabir ponude niti je dokumentacija bila dostupna naručitelju, što je protivno Zakonu i Uredbi. Ističe da je drugom ponuditelju u ranijem postupku omogućena dopuna ponude, dok je tužiteljeva ponuda odbijena zbog formalnog nedostatka bez poziva na ispravak. Mišljenja je da je u konkretnom predmetu javnopravno tijelo bilo dužno zakazati raspravu, odnosno provesti ispitni postupak kojom prilikom bi se tužitelju omogućilo izjašnjavanje o svim činjenicama okolnostima i pravnim pitanjima za rješavanja upravne stvari , a osobito što su u postupku sudjelovale dvije stranke s očito protivnim interesima.

2.3. Smatra da je prema Zakonu o koncesijama za rješavanje žalbe isključivo nadležna Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), a ne tuženik, jer taj zakon ima prednost u primjeni. Pojašnjava da njegova prvenstvena koncesija iz 2004. (zamijenjena onom iz 2006.) nije prestala jer Lučka uprava nije ispunila ugovorne obveze (donošenje tarifa), a obzirom da o zahtjevu za produljenje koncesije još nije donesena pravomoćna presuda, radi se o procesnoj prepreci sukladno kojoj se novi natječaj nije mogao raspisati, jer o ishodu te stvari ovisi i sam daljnji tijek izdavanja koncesije i biranja koncesionara. Upire na to da Obavijest o namjeri davanja koncesije nije sadržavala vrstu i opseg gospodarskog korištenja pomorskog dobra, što je izričito propisano zakonom. Neshvatljivim smatra tumačenje prvostupanjskog suda kako tuženik nije bio dužan tužitelju učiniti dostupnom raspoloživu dokumentaciju za nadmetanje, dati podatke o članovima povjerenstva, kao niti dostaviti odluku o imenovanju stručnog povjerenstva te smatra takvo postupanje arbitrarnim i samovoljnim. Iako je tražio da mu se omogući uvid u dokumentaciju izabranog koncesionara to mu nije omogućeno, a niti je utvrđeno koje uvjete iz obavijesti je zainteresirana osoba zadovoljila i na temelju kojih isprava, priložnih uz ponudu, je to utvrđeno. Tvrdi da je Lučka uprava Split bila dužna prethodno pozvati tužitelja da izradi ponudu u skladu s dokumentacijom za nadmetanje i dostavi eventualno nedostajuću dokumentaciju, a tek onda donijeti odluku o dopuštenosti i osnovanosti njegove ponude. Zaključno navodi da je zbog pogrešnog tumačenja Zakona i Ugovora o prvenstvenoj koncesiji sud pogrešno utvrdio ključne činjenice o važenju prvenstvene koncesije i nemogućnosti davanja koncesije trećoj osobi, a da bi pravilno utvrđivanje činjenica, uz provođenje predloženih dokaza, dovelo do drugačije odluke . Predlaže usvojiti žalbu te presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporene odluke tuženika, podredno usvojiti žalbu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja zakonite odluke.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da se u cijelosti protivi navodima iz žalbe smatrajući istu manjkavom. Neutemeljenima smatra navode tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupovnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o upravnim sporovima i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, jer sud u skladu odredbama Zakona o upravnim sporovima slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan i činjenice koje sam utvrdio te nije vezan prijedlozima stranaka. Tvrdi da je prvostupanjski sud valjano obrazložio odbijanje prijedloga tužitelja da se pribave spisi upravnog suda u Splitu. Naglašava da je u provedenom postupku pravilno primijenjen Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, primjenom načela lex specialis derogat legi generali. Slijedom svega navedenog jasno proizlazi kako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupovnih odredbi, niti da je u prvostupanjskoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo, a što bi imalo za posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Prije svega, a u pogledu prigovora da presuda nije dostatno obrazložena treba reći da je prema podacima spisa predmeta prvostupanjski sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu te je presudu obrazložio sukladno odredbama ZUS-a. Naime, obveza obrazlaganja odluka se ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju mora ju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio jer je u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

7.1. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku u smislu članka 6. ZUS-a. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima održao dvije rasprave (19. siječnja 2023. i 2. ožujka 2023.) i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga niti prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisi osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

7.2. Također, u odnosu na žalbene navode usmjerene na odbijanje dokaznih prijedloga tužitelja da se izvrše uvidi u spise koji su se pred Upravnim sudom u Splitu vodili između istih stranka, pojašnjava se da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim navedeni prijedlog tužitelja, jer i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.

7.3. Neosnovano tužitelj upire i na povredu načela „jednakosti oružja“ zbog neprovođenja predloženih dokaznih radnji, jer ni Ustav Republike Hrvatske ni Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne jamče stranci u postupku pravo da se izvede neki dokaz koji ona predlaže. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, zbog čega ovaj Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi. Ovo tim više što je tužitelj aktivno sudjelovao kako za vrijeme upravnog postupka tako i za vrijeme upravnog spora, a čime mu je u potpunosti ostvarena procesna ravnopravnost u odnosu na tuženika.

8. Nadalje, odredbom članka 54. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", br. 158/03 141/06, 38/09, 123/11 i 98/19, dalje: ZPDML) propisano je da Upravno vijeće Lučke uprave, između ostalog, odlučuje o davanju koncesija na lučkom području sukladno odredbama toga Zakona.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Upravno vijeće Lučke uprave Split, 15. studenoga 2021. donijelo Odluku o javnom prikupljanju ponuda za davanje koncesije za obavljanje djelatnosti opskrba vodom i električnom energijom brodova, jahti i brodica na lučkom području pod upravom Lučke uprave Split uz korištenje i održavanje lučke podgradnje u Bazenu Gradska luka Split URBROJ: 3438-428159, i to putem Obavijesti o davanju koncesije za obavljanje djelatnosti opskrbe vodom i električnom energijom brodova, jahti i brodica na lučkom područje pod upravom Lučke uprave Split uz korištenje i održavanje lučke podgradnje u Bazenu Gradska luka Split, a koja je objavljena u „Elektroničkom glasniku javne nabave Republike Hrvatske“ broj: 2021/S 01K-0043053 od 29. studenog 2021. godine (dalje: Obavijest).

9.1. Spisu predmeta prileži zapisnik o javnom otvaranju ponuda od 30. prosinca 2021., iz kojeg proizlazi da su davatelju koncesije tj. Lučkoj upravi Split, u otvorenom roku za nadmetanje, pristigle ponude tužitelja i zainteresirane osobe. Povjerenstvo za koncesije 12. siječnja 2022. provelo je zakonom propisan postupak pregleda i ocjene pristiglih ponuda. Iz zapisnika sastavljenog tom prilikom proizlazi da je Povjerenstvo utvrdilo kako ponuda tužitelja nije bila uvezana na način propisan točkom 7. 1. Dokumentacije za nadmetanje, a slijedom čega je u navedenom zapisniku konstatirano da se ista odbija kao neuredna te da se u daljnjem postupku pregleda i ocjene neće razmatrati. U odnosu na ponudu zainteresirane osobe, istim je zapisnikom konstatirano da ne postoje osnove za isključenje iz postupka davanja koncesije.

9.2. Primjenom kriterija za odabir, a sukladno navedenom zapisniku od 12. siječnja 2022., Upravno vijeće Lučke uprave Split je na prijedlog ravnatelja, 15. veljače 2022. godine je svojoj na 284. sjednici, sukladno odredbi članka 54. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te članka 36. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine", br. 23/04, 101/04, 39/06, 63/08,125/10, 102/11 i 83/12) donijelo Odluku URBROJ: 458-435485 od 15. veljače 2022. kojom je predmetna koncesija, na razdoblje od 10 godina, dodijeljena zainteresiranoj osobi.

9.3. Obzirom da ponuda tužitelja nije bila sastavljena u skladu s točkom 7.1. Dokumentacije za nadmetanje, to je, sukladno odredbi članka 34. stavak 4. Zakona o koncesijama (Narodne novine: br. 69/17. i 107/20.), Upravno vijeće Lučke uprave Split, istog dana (15. veljače 2022.) donijelo rješenje, broj: 459-435487, kojim je ponuda tužitelja odbijena kao neuredna.

10. Osporavajući prethodno opisani postupak dodjele koncesije, kao i odluke proizašle iz njega, tužitelj, prije svega, smatra da se do pravomoćnosti odluke o njegovom zahtjevu za produljenje prvenstvene koncesije iz 2004. godine (koja je zamijenjena onom iz 2006. godine) novi natječaj nije mogao raspisati, jer o ishodu te stvari ovisi i sam daljnji tijek izdavanja koncesije i biranja koncesionara.

10.1. Međutim, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-342-22/16-01/07, URBROJ: 530-03-2-1-16-17 od 26. rujna 2016. odbijena žalba tužitelja i potvrđena odluka prvostupanjskog tijela od 12. rujna 2016. kojom je utvrđeno da po sili zakona prestaje prvenstvena koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti i korištenje i održavanje postojećih objekata kod gradnje i nadgradnje na lučkom području Trajektne luke Split, a koja je bila dodijeljena tužitelju temeljem odluke o prvenstvenoj koncesiji od 21. lipnja 2004. Činjenica što je tužitelj protiv navedenog rješenja tuženika pokrenuo upravni spor nije bila zapreka za provođenje novog natječaja za dodjelu predmetne koncesije. Ovo iz razloga jer tužba nema odgodni učinak, osim ako sud izričito ne donese rješenje o odgodnom učinku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Osim navedenog, uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno je da je presudom, poslovni broj: Usž-1116/2022 od 15. veljače 2024. potvrđena zakonitost presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIjn-43/16 od 19. ožujka 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja tuženika od 26. rujna 2016.

10.2. Slijedom navedenog, kraj činjenice da je pravomoćno utvrđena zakonitost odluke kojom je prvenstvena koncesija tužitelja istekla još 6. rujna 2016. (protekom razdoblje od 12 godina od stupanja na snagu Ugovora o prvenstvenoj koncesiji od 6. rujna 2004. sklopljenog temeljem Odluke o prvenstvenoj koncesiji od 21. lipnja 2004.) to suprotno žalbenim navodima, nije bilo zakonske prepreke za provođenje novog natječaja i dodjelu koncesije novom ovlašteniku.

11. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužitelja da davatelj koncesije prije objave Obavijesti o namjeri davanja koncesije nije obavio zakonom propisane pripremne radnje. Naime, suprotno tvrdnjama tužitelja, Upravno vijeće Lučke uprave Split je, sukladno mjerodavnim propisima, osnovalo stručno povjerenstvo za koncesiju od tri člana, a identitet članova bio je razvidan iz zapisnika koji su sastavni dio dokumentacije. Davatelj koncesije je u Obavijesti (točka II.2.1.) jasno naveo procijenjenu vrijednost koncesije, a koja vrijednost nije utvrđena proizvoljno, već na temelju vlastitih Studija opravdanosti davatelja koncesije te posebne Analize davanja koncesije. Također, davatelj koncesije je u studenome 2021. godine izradio cjelokupnu dokumentaciju s uputama ponuditeljima i ta je dokumentacija bila javno objavljena i dostupna u Elektroničkom oglasniku javne nabave, zajedno s Obavijesti od 29. studenoga 2021. godine, a čime je svim zainteresiranim stranama omogućeno ravnopravno sudjelovanje.

11.1. Stoga kraj činjenice da se u postupku davanja koncesije na lučkom području prvenstveno primjenjuje ZPDML i pripadajuća Uredba kao lex specialis, a da je davatelj koncesije postupao upravo u skladu s tim posebnim propisima, proizlazi da su sve potrebne pripremne radnje (imenovanje povjerenstva, ekonomske analize, procjena vrijednosti i izrada dokumentacije) obavljene pravodobno i u skladu s navedenim propisima prije same objave natječaja.

12. Također, prigovor tužitelja da Obavijest o namjeri davanja koncesije nije sadržavala opseg i vrstu gospodarskog korištenja pomorskog dobra Sud otklanja kao neosnovan, prihvaćajući obrazloženje tuženika temeljeno na pravilnom tumačenju mjerodavnih zakonskih odredbi. Naime, odredbom članka 18. ZPDML-a propisano je da se obveza preciznog navođenja vrste i opsega gospodarskog korištenja pomorskog dobra izričito odnosi na Odluku o javnom prikupljanju ponuda, ali ne na samu Obavijest, kako to pogrešno tužitelj zaključuje. Uvidom u sadržaj Obavijesti proizlazi da je, u točki II., ipak naveden kratki opis koncesije koji uključuje vrstu djelatnosti koje se mogu obavljati, a što je dostatno za informiranje potencijalnih ponuditelja. Stoga izostanak detaljnog opisa u samoj Obavijesti ne predstavlja nezakonitost, jer je taj podatak bio propisno utvrđen u pratećoj Odluci na koju se Obavijest nadovezuje.

13. Nadalje, tužitelj neosnovano prigovara da ga je davatelj koncesije, primjenom općih odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21. dalje: ZUP), bio dužan pozvati na uređenje ili dopunu podneska prije njegova odbijanja.

13.1. Naime, nije sporno da je točkom 7.1. Dokumentacije za nadmetanje izričito propisana obveza ponuditelja da ponudu izradi kao uvezanu cjelinu na način koji onemogućava naknadno vađenje ili umetanje listova, uz obvezno označavanje stranica rednim brojevima. Stručno povjerenstvo za koncesije je prilikom razmatranja dostavljenih ponuda utvrdilo da ponuda tužitelja uopće nije bila uvezana niti su stranice bile označene. Suprotno tvrdnjama tužitelja, način uveza i numeriranje stranica ne predstavljaju sporednu tehničku formu, već ključno jamstvo nepromjenjivosti ponude. Obzirom da je riječ o strogo formalnom postupku, propuštanjem ispunjenja ovog izričito, u Dokumentaciji za nadmetanje propisanog zahtjeva, tužitelj je predao ponudu koja se u smislu članka 5. točke 23. Zakona o koncesijama smatra neurednom i nepotpunom.

13.2. Stoga, kraj činjenice da ponuda tužitelja – zbog grubog formalnog nedostatka u vidu potpunog izostanka uveza – nije bila uredna, davatelj koncesije nije imao zakonsku osnovu niti ovlast pozvati tužitelja na naknadno otklanjanje nedostataka. Štoviše, omogućavanje tužitelju da naknadno uvezuje i numerira stranice nakon otvaranja ponuda predstavljalo bi izravnu povredu načela ravnopravnosti i jednakog postupanja prema svim ponuditeljima, čime bi se narušila transparentnost nadmetanja.

14. Prigovor tužitelja dan u smjeru da je davatelj koncesije u postupku davanja koncesije bio dužan zakazati usmenu raspravu i provesti ispitni postupak sukladno odredbama ZUP-a, ovaj Sud, također, otklanja kao neosnovan. Naime, postupak davanja koncesije na pomorskom dobru primarno je uređen ZPDML i Uredbom , dok se odredbe ZUP-a, u ovom se postupku primjenjuju tek supsidijarno, i to samo na pitanja koja nisu uređena posebnim propisima. Odredbom članaka 34. Uredbe izričito je propisano da je u postupku davanja koncesije javan isključivo postupak otvaranja ponuda. Suprotno tome, postupak pregleda, ocjene i stručne obrade ponuda, koji provodi Stručno povjerenstvo, nije javan i zakonom nije predviđeno da mu nazoče ponuditelji niti druge zainteresirane osobe. Ispitni postupak u smislu davanja koncesije sastoji se od stručne obrade i vrednovanja pristiglih ponuda prema unaprijed utvrđenim kriterijima, a što je Stručno povjerenstvo u konkretnom slučaju i provelo sastavljanjem zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda. Kraj činjenice da je ponuda tužitelja ocijenjena kao neuredna, jer nije bila uvezana u cjelinu sukladno točki 7.1. Dokumentacije za nadmetanje, davatelj koncesije bio je dužan takvu ponudu odbiti bez daljnjeg provođenja ispitnog postupka. Za utvrđivanje takvog formalnog nedostatka (nedostatak uveza) nije potrebno provođenje usmene rasprave, jer je riječ o činjenici koja je neposredno vidljiva iz same ponude. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo nije počinilo povredu postupka time što nije zakazalo usmenu raspravu, jer je postupalo strogo u skladu s mjerodavnom Uredbom, ZPDML-om i Zakonom o koncesijama.

15. Zaključno, pogrešno tužitelj smatra da je za rješavanje žalbe u postupku dodjele koncesije na pomorskom dobru isključivo nadležna Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), a ne tuženik, obzirom da odredba članka 27. stavak 1. ZPDML-a nedvojbeno uređuje pitanje nadležnosti za raspravljanje svih pitanja i rješavanje svih sporova u vezi s davanjem, izvršavanjem, opozivom ili izmjenom odluka o koncesiji na pomorskom dobru.

16. Slijedom svega navedenog, proizlazi da žalbenim prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić