REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1409/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednika vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LASTA TVORNICA KEKSA I VAFLA d.d. Čapljina – u stečaju, Bosna i Hercegovina, OIB: 21321811777, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZVEČEVO d.d., Požega, Kralja Zvonimira 1, OIB: 40479860551, kojeg zastupa punomoćnik Matija Osrečak, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1992/2020-72 od 19. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1992/2020-72 od 19. siječnja 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1992/2020-72 od 19. siječnja 2026. je odbijen tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj tražio da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 752.726,71 EUR te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj tvrdio kako je uslijed sklapanja Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 6. studenoga 2017. između tužitelja i tuženika imovina tužitelja umanjena, što je prema tvrdnji tužitelja posljedično rezultiralo postizanjem manje cijene prilikom prodaje njegove cjelokupne imovine, stoga je tražio da se utvrdi kako je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a odluka o trošku temelji se na čl. 154., 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke je tužitelj izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja navodeći ako pravo vlasništva tužitelja nad žigovima LASTA, VAFELLO, LINDŽO, KREM ŠTAPIĆI, CREAM STICKS i CREAM DESERT nikada nije bilo sporno u međusobnom poslovanju tuženika i tužitelja pa smatra da je tužitelj malicioznom registracijom žigova pretrpio štetu. Ističe i da odluka suda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama sud prvog stupnja nije obrazložio, nadalje ističe kako je privremenom mjerom Općinskog suda u Mostaru tuženiku sud zabranio provođenje Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 6. studenog 2017. i korištenje žigova u tom Ugovoru nazvanih kao opcijska imovina. Osim toga, istim Rješenjem naloženo je Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske da privremenu mjeru konstatira u svom registru. Navodi i da obustava postupka pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo iz razloga što je Violeta d.d. kupila od tuženika prava na žig ne umanjuju protupravno ponašanje tuženika. Stoga predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu je ispitana sukladno odredbi članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. U ovoj pravnoj stvari su se stranke sporazumjele da se na predmet spora primijeni pravo Republike Hrvatske, a u članku 24. stavku 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23; dalje: ZMPP) je propisano: „(1) Za izvorno stjecanje, postojanje, valjanost, sadržaj i sadržajna ograničenja, opseg, trajanje, mogućnost odricanja od prava, kao i prenosivost prava intelektualnog vlasništva i učinke prijenosa prema trećim osobama, založno i ostala prava osiguranja tražbina na pravu intelektualnog vlasništva te za sva druga pitanja koja se odnose na samo pravo intelektualnog vlasništva, mjerodavno je pravo svake one države za koju se zaštita traži.“

7.1. Temeljem Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka) SL L 351, 20.12.2012, pp. 1–32 je u članku 24. između ostalog propisana isključiva nadležnost sudova te države u postupcima u vezi registracije ili valjanosti patenata, žigova, dizajna ili drugih sličnih prava koje je potrebno deponirati ili registrirati, neovisno o tome je li pitanje pokrenuto na temelju tužbe ili prigovora, sudovi države članice kojima je podnesen zahtjev za deponiranje ili registraciju, u kojoj je deponiranje ili registracija izvršena ili se pod uvjetima iz instrumenta Unije ili međunarodne konvencije smatra da su izvršeni.

7.2. Temeljem članka 69. stavka 1. ZMPP-a je propisano da će se odbit priznanje strane sudske odluke ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog tijela Republike Hrvatske.

8. Iz pobijane odluke i iz spisa proizlazi da među strankama nisu sporne sljedeće pravno odlučne činjenice odnosno da je 6. studenoga 2017. sklopljen Ugovor o uređenju međusobnih odnosa u kojem je navedeno da tužitelj radi podmirenja tuženikova potraživanja u ukupnom iznosu od 3.587.961,55 KM dospjelog 30. rujna 2017., prenosi na tuženika Opcijsku imovinu u vidu žigova „Lasta“, „Krem štapići“, „Cream sticks“, „Cream desert“, „Vafello“ i „Lindžo“, zatim da je rješenjem Općinskog suda u Mostaru od 22. svibnja 2028. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem te da je tuženik u navedenom stečajnom postupku obavijestio sud o svojem izlučnom pravu na žigovima „LASTA“, „KREM ŠTAPIĆI“, „CREAM STICKS“, „CREAM DESERT“, „VAFELLO“ I „LINDŽO“ no, da je stečajna upraviteljica osporio to pravo tuženiku a predmetni žigovi nisu bili zaštićeni. Tuženik je 30. kolovoza 2018. podnio Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine zahtjeve za priznanje verbalnog žiga LASTA, figurativnog žiga LASTA, verbalnog žiga VAFELLO i verbalnog žiga LINDŽO, te da je 31. kolovoza 2018. podnio Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske prijave za registracije figurativnih žigova „LASTA“, „KREM ŠTAPIĆI“, „CREAM STICKS“, „CREAM DESERT“, „VAFELLO“ i „LINDŽO.“ Nadalje, nije sporno da je Državni zavod za intelektualno vlasništvo u Republici Hrvatskoj usvojio tuženikove zahtjeve za registraciju žigova „LASTA“, „VAFELLO“ i „LINDŽO“, dok je odbio zahtjeve za registraciju žigova „KREM ŠTAPIĆI“, „CREAM STICKS“ i „CREAM DESERT“ jer se radilo o generičkim nazivima koji nisu imali razlikovni karakter.

9. Nadalje, proizlazi da među strankama nije sporno ni da je rješenjem Općinskog suda u Mostaru, br. 58 0 Ps 204428 18 Mo od 16. studenoga 2018. određena privremena mjera osiguranja kojom se ovdje tuženiku zabranjuje provođenje Ugovora o uređenju međusobnih odnosa sklopljenog između parničnih stranaka 6. studenoga 2017. i korištenje žiga odnosno pravo isticati riječ „LASTA“ kao i brend i vizualni znak „LASTE“, te korištenje žigova „KREM ŠTAPIĆI“, „CREAM STICKS“, „CREAM DESERT“, „VAFELLO“ i „LINĐO“, da ta privremena mjera prema sadržaju toga rješenja ostaje na snazi do odluke suda o određivanju sudske mjere osiguranja, kao i da je ista još uvijek na snazi. Ova činjenica među strankama nije sporna, ali u spisu nedostaje podatak o tome da li je predmetno rješenje priznato u Republici Hrvatskoj. Dodatno se ističe kako su sudovi Republike Hrvatske isključivo nadležni za donošenje odluka vezanih uz registraciju žigova u Republici Hrvatskoj te je ne poštivanje pravila o isključivoj nadležnosti razlog za odbijanje priznanja i izvršenja predmetne odluke. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da predmetna odluka nije relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, neosnovano se žalitelj poziva na navedenu odluku, jer ista ne proizvodi pravne učinke u Republici Hrvatskoj.

10. Među stankama nije i sporno da je imovina u stečaju prodana te da su obustavljeni postupci o proglašavanu ništavim registracije žiga pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo. Sporno je u ovom predmetu je li uslijed sklapanja Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 6. studenoga 2017. imovina tužitelja umanjena, što je prema tvrdnji tužitelja posljedično rezultiralo postizanjem manje cijene prilikom prodaje njegove cjelokupne imovine.

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 1046. ZOO -a koji propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12. Sud prvog stupnja je pravilno utvrđivao je li tužitelj (bio) vlasnik imovine koja je navedena kao Opcijska imovina u Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa od 6. studenoga 2017. i radi li se uopće o imovini u pravnom smislu, odnosno je li tužitelj bio nositelj prava žiga na znakovima koji su bili navedeni kao Opcijska imovina te je utvrdio da ti znakovi ranije nisu bili zaštićeni kao žigovi od strane tužitelja, niti na području Republike Hrvatske, a niti na području Republike Bosne i Hercegovine, te da tužitelj nije bio spriječen zaštititi te znakove a i Državni zavod za intelektualno vlasništvo u Republici Hrvatskoj prihvatio je tuženikove zahtjeve za registraciju žigova „LASTA“, „VAFELLO“ i „LINDŽO“, dok je odbio zahtjeve za registraciju žigova „KREM ŠTAPIĆI“, „CREAM STICKS“ i „CREAM DESERT“ jer se radilo o generičkim nazivima koji nisu imali razlikovni karakter. Zaštićene znakove je kasnije otkupio društvo VIOLETA d.o.o. a postupci za poništenje znakova Lasta i Vafello su obustavljeni. Stoga je pravilno utvrđeno da tužitelj nije bio nositelj prava žiga na znakovima koji su bili navedeni kao Opcijska imovina u Ugovoru o uređenju međusobnih odnosa od 6. studenoga 2017.

13. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije osnovan zahtjev za naknadu štete jer tužitelj nije dokazao niti da su predmetni znakovi bili njegovi prije sklapanja Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 6. studenoga 2017. Pored toga se ističe da je predmetna imovina navedena kao Opcijska imovina u predmetnim ugovorima u kojima su stranke uredile međusobne odnose naročito uzevši u obzir da je tužitelj bio tuženikov dužnik koji mu nije uredno i na vrijeme platio novčane obveze.

14. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a, a žalitelj ne spori obračun troškova postupka.

16. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda sadržana u obrazloženju pobijane presude, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. ZPP-a, presudu u pobijanom dijelu potvrditi.

Zagreb, 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Kamelija Parać