REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2212/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska ulica 4, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate iznosa od 3.157,22 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-690/2024-36 od 10. travnja 2026., 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-690/2024-36 od 10. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.157,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I.). Odlukom iz točke II. izreke presude tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.039,01 eura.

2. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za štetu koja mu je nastala jer je kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku, na temelju police kasko osiguranja, iznos od 3.157,22 eura za popravak vozila. U tužbi se navodi da je šteta na vozilu nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. siječnja 2021. na način da je na prednji dio vozila tužiteljeve osiguranice naletjela divljač (srna). Vozačica je upravljala vozilom sukladno propisima o sigurnosti prometa na cestama i bez prisutnosti alkohola u organizmu. U trenutku prometne nezgode oštećeno vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska. Predmetni štetni događaj dogodio se na području ceste koja prolazi kroz lovište kojim gospodari Lovački savez Primorsko-goranske županije (dalje: Lovački savez), a tuženikova odgovornost temelji se na ugovoru o osiguranju koji je sklopljen između Lovačkog saveza od 4. siječnja 2019. Također, njegova odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredaba čl. 1063., 1064., 1066. te 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) u vezi s čl. 76. st. 2. i čl. 80. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20, 127/24; dalje u tekstu: ZL) koji izričito upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

3. Naime, osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koja je nastala naletom divljači na automobil na javnoj cesti koja prolazi kroz lovno područje, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar. Tužitelj je, sukladno odredbama čl . 963. ZOO-a, stekao pravo na naplatu cjelokupne isplaćene svote od osiguranika tuženika, ali je temeljem odredbi čl. 965. ZOO-a odlučio to svoje pravo ostvariti neposredno od tuženika kao njegovog osiguratelja odgovornosti.

4. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (čl. 234. st. 6. ZOO -a). O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

5. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako su pogrešna utvrđenja prvostupanjskog suda o nastupu zastare potraživanja, a što je dovelo do donošenja nezakonite odluke. Naime, tuženik je za štetu i štetni događaj saznao 27. travnja 2021. dobivši račun za popravak vozila od društva Porsche inter auto d.o.o. S obzirom na to da od dana saznanja za štetu do pokretanja postupka 4. travnja 2024. nisu protekle tri godine, smatra da je tužbeni zahtjev osnovan. Predložio je da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje kako bi prvostupanjski sud izveo predložene dokaze.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

8. Među strankama je nesporno da je tužiteljeva osiguranica OPS je 21. siječnja 2021. imala prometnu nesreću u kojoj joj je oštećeno vozilo jer je na njega naletjela srna, te da je tuženik u to vrijeme bio osiguravatelj Lovačkog saveza primorsko-goranske županije

9. Među strankama je sporno je li nastupila zastara potraživanja kao i je li nalet divljači (ili neke druge životinje) uzrok nastanka prometne nesreće.

10. Odredbom čl. 234. st. 6. ZOO-a propisano je da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Nadalje, odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a stavkom 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

11. U konkretnom slučaju radi se o tražbini osiguratelja prema trećoj odgovornoj osobi u kojem slučaju zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Dakle, radi se u situaciji kada je osiguratelj na temelju ugovora o osiguranju nadoknadio štetu svom osiguraniku. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da zastara ne teče od dana kada je tužitelj isplatio svom osiguraniku naknadu štete (7. svibnja 2021.), a niti od dana kada je tužitelj saznao za štetu, već zastara počinje teći onog dana kad je počela teći zastara tražbine tužiteljevog osiguranika prema osobi odgovornoj za nastanak osiguranog slučaja, dakle, osobi odgovornoj za prometnu nesreću. Relevantan trenutak za određivanje početka tijeka zastare je trenutak kada je tužiteljevoj osiguranici nastala šteta (od kada počinje teći objektivni rok zastare od pet godina iz čl. 230. st. 2. ZOO-a) i trenutak kada je tužiteljeva osiguranica saznala za štetu i osobu koja je odgovorna za štetu (od kada počinje teći subjektivni rok zastare od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a).

12. Iz isprava u spisu proizlaze sljedeće činjenice bitne za odluku o prigovoru zastare potraživanja:

- 21. siječnja 2021. dogodila se predmetna prometna nezgoda o kojoj je obaviješten lovnik lovačkog društva „Tuhobić Krasica“ OP

- 25. siječnja 2021. osiguranica je prijavila štetu tužitelju, svom osiguravatelju

- 29. siječnja 2021. tužitelj je sačinio kalkulaciju štete

- 27. travnja 2021. tužiteljev osiguranik je popravio vozilo kod Porsche inter auto d.o.o.

- 7. svibnja 2021. tužitelj je vlasniku vozila OTP LEASINGU d.d. isplatio iznos od 3.157,22 eura.

13. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da činjenica što je osiguranik tužitelja vozilo popravio tek kasnije (prema računu popravka je to bilo najkasnije 27. travnja 2021.) nije odlučna, jer se odgađanjem popravka vozila ne može odgađati i početak tijeka zastare. Osiguranik tužitelja je na temelju prijave štete i kalkulacije koju je tužitelj kao osiguratelj sačinio povodom te prijave saznao za opseg štete na vozilu. Stoga, zastara je počela teći 29. siječnja 2021. i zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a istekao je 29. siječnja 2024. S obzirom na to da je tužba podnesena 5. travnja 2024., nastupila je zastara tužiteljevog potraživanja.

14. Zastarom je prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim. Shodno tomu, prvostupanjski sud je pravilno temeljem odredbe čl. 230. st. 1. u svezi s čl. 234. st. 6. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. S tim u vezi valja istaknuti da je ovaj sud samo odlučio o tužiteljevom prigovoru zastare potraživanja, ocijenio ga osnovanim te potvrdio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. O drugim tužiteljevim tvrdnjama kao i prigovorima na te tvrdnje ovaj sud nije odlučivao. Prvenstveno se misli na tvrdnju da tužitelj nije dokazao da je na vozilo njegove osiguranice naletjela divljač, odnosno tuženik je tvrdio da bi to mogla biti i neka druga, domaća životinja u kojem slučaju ne bi postojala njegova odgovornost

16. U odnosu na pobijanu odluku o parničnom trošku nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP -a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a sam žalitelj je ne pobija konkretnim žalbenim navodima.

17. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a.

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 2. lipnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka