Poslovni broj: Usž-1646/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PSI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Stefani Požgaj, odvjetnica u Rijeci, Janeza Trdine 1, OIB: 16059946517, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1866/2025-11 od 29. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1866/2025-11 od 29. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/25-01/147, urbroj: 513-04- 25-2 od 23. lipnja 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se prijedlog za obnovu postupka može podnijeti isključivo u subjektivnom roku od 30 dana u smislu odredbe članka 123. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da u smislu navedene zakonske odredbe objektivni rok od 3 godine postoji radi zaštite zakonitosti kada bi postojanje novih činjenica ili dokaza dovelo do drugačije odluke. Smatra da sud nije pravilno cijenio činjenicu da kada do prijenosa vlasništva nije došlo zbog raskida ugovora postoji zakonska osnova za obnovu postupka sukladno članku 29. Zakona o porezu na promet nekretnina. Ističe pogrešnim zaključak suda da je tužitelj 19. rujna 2022. saznao za raskid ugovora o kupoprodaji jer samom dostavom obavijesti o raskidu ugovora nisu ispunjene sve pretpostavke za obnovu postupka niti je pravni učinak raskida konačan i nesporan. Tužitelj ističe da sud nije utvrdio točan trenutak stvarnog saznanja za pravno relevantne činjenice već je formalistički prihvatio datum primitka dopisa kao početak tijeka roka. Zaključuje da je sud u konkretnom slučaju formalistički tumačio rokove za podnošenje prijedloga za obnovu postupka . Smatra da je u situaciji kada nije došlo do prijenosa vlasništva zbog raskida ugovora zadržavanje porezne obveze protivno svrsi zakona. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 30. siječnja 2025. podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-410- 20/21-01/1030, urbroj: 513-04/23-02 od 7. srpnja 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostava Zadar, klasa: UP/I-410-20/2021-001/04498, urbroj: 513-007-13- 001/2021-002 od 23. studenoga 2021. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 33.687,30 kuna.

7. Tužitelj u prijedlogu za obnovu postupka navodi da je ugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg je kao kupac sklopio sa prodavateljicom nekretnine PS raskinut što se u smislu odredbe članka 26. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18.) smatra razlogom za obnovu postupka u kojem mu je utvrđena obveza poreza na promet nekretnina.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prodavateljica VS jednostrano raskinula kupoprodajni ugovor sklopljen s tužiteljem dana 27. kolovoza 2021. zbog neisplate kupoprodajne cijene te da je tužitelj obavijest o raskidu ugovora nesporno zaprimio 19. rujna 2022. Slijedom navedenog, utvrđuje se da je tužitelj toga dana stekao saznanje o jednostranom raskidu predmetnog kupoprodajnog ugovora.

9. Odredbom članka 123. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kada je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

10. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj saznao za razlog obnove najkasnije 19. rujna 2022., a prijedlog za obnovu je podnio 30. siječnja 2025. prema ocjeni i ovoga Suda pravilno je utvrđeno da je zahtjev za obnovu postupka nepravodoban, budući da je podnesen po proteku roka od 30 dana od dana saznanja.

11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, osnovano prvostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 123. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima i rok od 3 godine za podnošenje zahtjeva za obnovu (objektivni rok) računajući od dana zaprimanja drugostupanjskog rješenja od 7. srpnja 2023. budući da je tužitelj imao saznanja o raskidu ugovora pa slijedom toga je morao u roku od 30 dana od kada je imao saznanja (subjektivni rok) podnijeti zahtjev za obnovu postupka.

12. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao i razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

13. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković