Poslovni broj: Usž-1263/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi propuštanja donošenja pojedinačne odluke u propisanom roku, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2553/2025-4 od 7. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2553/2025-4 od 7. siječnja 2026.

i

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2553/2025-4 od 7. siječnja 2026. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženiku naloži donošenje rješenja kojim će sukladno članku 128. stavak 1. točka 4. Zakona o općem upravnom postupku naložiti oglašavanje pravno ništavim postupka "Energetska obnova višestambenih zgrada", referentni broj: KK.04.2.2.01, javno dostupan na web stranici tuženika.

2. Tužitelj osporava naznačenu presudu u cijelosti radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje činjenično stanje da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnim postupcima u kojima se donosi rješenje u odnosu na koje bi tuženik imao mogućnost primijeniti odredbu članka 128. stavak 1. točka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), odnosno utvrditi je li ispunjena neka od zakonskih pretpostavki za oglašavanje rješenja ništavim te paušalno navodi da je postupak "Energetska obnova višestambenih zgrada", referentni broj: KK.04.2.2.01 sadržajno kompleksan postupak utemeljen na pravnoj regulativi (provedbenim propisima) kojima je reguliran postupak, računajući od samog početka do kraja te se o samom postupku ne donosi upravni akt

– rješenje. Smatra kako je sud dužan ispitati slučaj i ukoliko se radi o elementima kaznenog djela oglasiti pravno ništavim upravne ugovore. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kako tužitelj paušalno navodi da se radi o kaznenim djelima i ne prilaže ikakve dokaze koji bi potvrđivali navode tužitelja. Također navodi da je sud bio dužan po službenoj dužnosti utvrditi je li Grad Sisak odlukom od 13. travnja 2015. počinio kazneno djelo. Nadalje navodi razloge zbog kojih smatra da je počinjeno kazneno djelo. Tužitelj kao pravnu pretpostavku za rješavanje žalbe predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da nakon što riješi prijedlog od 19. studenoga 2025. za obnovu spora okončanog presudom ovoga Suda broj: Usoz-152/2022-6 od 28. studenoga 2022. i presudom poništi odluku Grada Siska od 13. travnja 2015. radi nesuglasja sa člankom 391. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima postupanje po službenoj dužnosti, odnosno poništavanje osporavane presude.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe kako postupci na koje tužitelj ukazuje nisu upravni postupci u kojima se donosi rješenje u odnosu na koje bi ovo ministarstvo imalo mogućnost primijeniti odredbu članka 128. stavak 1. točku 4. ZUP-a. Također navodi kako nije nadležan ulaziti u meritum te postupati po navodima tužitelja već ponovno ukazuje da ukoliko tužitelj raspolaže dokazima o počinjenju kaznenih djela da svoje traženje uputi nadležnim institucijama. Slijedom navedenog predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda ne može ocijeniti zakonitom.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti da se temeljem članka 128. stavak 1. točka 4. ZUP-a oglasi pravno ništavim postupak „Energetske obnove višestambenih zgrada“, referentni broj KK.04.2.2.01. Nadalje, temeljem odredbe članka 42. stavak 4. ZUP-a izjavio je prigovor radi nedobivanja obavijesti u propisanom roku utvrđenom u članku 42. stavak 3. ZUP-a u odnosu na podneseni prijedlog.

6. Sukladno odredbi članka 46. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) sud će rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi:

1. da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno

2. da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja

3. da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek

4. da je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora

5. da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari

6. da je tužba podnesena protiv postupovne odluke, osim ako zakonom nije drukčije propisano

7. da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

7. Prvostupanjski sud u presudi pravilno navodi kako je postupak „Energetske obnove višestambenih zgrada“ sadržajno kompleksan postupak utemeljen na pravnoj regulativi kojima je reguliran sam postupak, računajući od samog početka do kraja te se o samom postupku ne donosi upravni akt – rješenje. Nadalje navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o upravnim postupcima u kojima se donosi rješenje u odnosu na koje bi tuženik imao mogućnosti primijeniti odredbu članak 128. stavak 1. točka 4. ZUP-a odnosno utvrditi je li ispunjena neka od zakonskih pretpostavki za oglašavanje rješenja ništavim.

8. Tužitelj u okviru zahtjeva za oglašavanje pravno ništavim postupka „Energetske obnove višestambenih zgrada“ podnosi i prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti radi zaštite financijskih interesa međunarodnih i domaćih javnih i privatnih bankarskih institucija u vezi s programom osiguranja kredita jamstvom Europske banke za obnovu i razvoj.

9. Odredbom članka 2. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

10. Polazeći od podataka navedenih u tužbi kao i u priloženom spisu predmeta prvostupanjski sud pravilno navodi da se ne radi o upravnom postupku o kojem se donosi pravni akt – rješenje pa da bi tuženik uopće imao mogućnost primijeniti odredbu članka 128. stavak 1. točka 4. ZUP-a. Međutim, prvostupanjski sud propustio je ocijeniti pretpostavke za vođenje upravnog spora i utvrditi da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o upravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. ZUP -a niti se traženim odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u kakvoj upravnoj stvari.

11. Imajući na umu navedeno, prigovor tužitelja podnesen temeljem odredbe članka 42. stavak 3. ZUP-a nije dopušten, pa nema propuštanja tuženika niti da odluči o navedenom prigovoru, a niti nema mogućnosti da oglasi predmetni postupak „Energetske obnove višestambenih zgrada“ ništavim, pa je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz odredbe članka 126. stavak 2. ZUP -a jer nije pravilno primijenio odredbu članka 46. stavak 1. točke 7. ZUS -a te utvrdio da uopće ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

12. Sukladno navedenom bilo je potrebno temeljem odredbe članka 135. stavak 2. ZUS-a poništiti presudu Upravnog suda u Splitu i točkom II. izreke odbaciti tužbu kao nedopuštenu temeljem odredbe članka 46. stavak 1. točke 7. ZUS-a.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković