Poslovni broj: Usž-722/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba LD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MG, Dubrovnik, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ukidanja rješenja o odobrenju za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-212/2024-16 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-212/2024-16 od 25. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, klasa: UP/II-335-06/23- 01/96, urbroj: 529-06-03-02/1-23-2 od 1. prosinca 2023.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 1. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, klasa: UP/I-335-03/22-01/1746, urbroj: 2117-08/5-23- 15 od 21. kolovoza 2023. Tim rješenjem je u ponovnom postupku ukinuto rješenje o odobrenju za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, klasa: UP/I-335- 03/14-01/170, urbroj: 2117-03/3-14/2 od 8. travnja 2014., koje je izdano tužitelju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u dva smještajna objekta vrste: Soba u [adresa].
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj podnosi žalbu te ističe da je sporost i neučinkovitost suda u ostavinskom postupku iza pokojnog BG rezultiralo povredom njegovih ustavnih prava, a dovedena je u pitanje i njegova egzistencija. Navodi kako se obitelji BG uskraćuje pravo da se sa ovjerenom potvrdom i apostilom iz svibnja 2025. upiše u vlasničke knjige na 68,05% vlasništva na kčbr. [katastarska čestica], zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je predao ovjerenu potvrdu i apostilu iz svibnja 2025. Upravnom sudu u Splitu ali ove isprave nisu navedene u presudi niti ih je upravni sud obrazložio. Tužitelj naglašava da je pravo na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu naslijedio od pokojnog oca i nezakonito mu je ukinuta, a također je i tužiteljev brat imao pravo na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Smatra kako je Upravni sud trebao rješavati predmet u skladu sa Zakonom o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima pošto su BG i njegova supruga bili državljani Sjedinjenih Američkih Država pa se trebalo isto procjenjivati po pravu države Teksas, SAD. Navodi da je hrvatski branitelj Domovinskog rata sa 600 dana borbenog sektora, a da je njegov pokojni otac CG isplatio stanare sa stanarskim pravom 1973. godine, dok su on i brat isplatili drugog stanara 1995. Navodi kako je obitelj CG uložila znatna sredstva u uređenje njihovog dijela kuće dok je obitelj AG odbila platiti bilo koje troškove. Smatra da se prvostupanjskom presudom krše prava tužitelja kao hrvatskog branitelja i njegovog prava na rad. Radi navedenog, predlaže uvažiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i utvrditi da ispunjava uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u dva smještajna objekta na adresi [adresa].
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi kako u predmetnoj žalbi ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda Upravnog suda u Splitu te predlaže u skladu s člankom 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenim razloga sukladno članku 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava osnovano zaključio kako u odnosu na tužitelja u konkretnom slučaju nije bio ispunjen uvjet propisan člankom 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ 85/15. – 126/21.).
8. Uvidom u dokumentaciju spisa predmeta utvrđeno je da je nekretnina na kojoj je tužitelj rješenjem od 8. travnja 2014. dobio odobrenje za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa], u suvlasništvu tužitelja i ovdje zainteresiranih osoba kao i ZG, a što je utvrđeno uvidom u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Naime, zainteresirane osobe zatražile su ukidanje rješenja od 8. travnja 2014. jer nisu suglasni da tužitelj pruža navedene usluge na predmetnoj nekretnini, a koja se prema podacima nalazi u nepodijeljenom vlasništvu. Iz zemljišnoknjižnog uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nedvojbeno proizlazi da predmetna nekretnina nije etažirana dok iz spisa predmeta, a i samih navoda tužitelja, proizlazi da se u svezi vlasništva na predmetnoj nekretnini vodi spor.
9. Prvostupanjski sud pravilno navodi da pružanje ugostiteljskih usluga predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja nekretninama te se pravilno poziva na odredbu članka 39. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96. – 94/17.) kojom je propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Navodi tužitelja koji se odnose na vođenje ostavinskog postupka te dostavljanje ovjerene potvrde i apostile iz svibnja 2025., na način da će se vlasništvo predmetne nekretnine uskoro mijenjati te će ZG i tužitelj biti suvlasnici 68,05% predmetne nekretnine, nisu od utjecaja na rješenje ove upravne stvari.
10. Pravilno prvostupanjski sud ukazuje na pravno stajalište ovoga Suda izraženo u više presuda prema kojem se privremeno rješenje o odobrenju za obavljanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu može ukinuti zbog izostanka suglasnosti suvlasnika nekretnine na kojoj suvlasništvo nije razvrgnuto, obzirom da je pogrešno odredbu članka 34. stavak 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti tumačiti izolirano od cjeline i smisla cjelovitog članka zakona kao i zakona u cjelini. Kako je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nužno kumulativno ispunjenje svih zakonom propisanih uvjeta, a nesporno da su zainteresirane osobe ovdje uskratile takvu suglasnost, pravilno je ukinuto rješenje kojim je tužitelju odobren nastavak pružanja predmetnih usluga u domaćinstvu na naznačenoj nekretnini.
11. Prema ocjeni ovoga Suda osporena presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede pravila sudskog postupka jer je presuda detaljno i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
12. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS- a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
