REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-764/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTROMETAL NOVA d.o.o. Bjelovar, Ferde Rusana 21, OIB: 02542413872, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika LUTFI GRADNJA d.o.o. Zagreb, Hlebinska ulica 22, OIB: 24530398792, kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić Bota, odvjetnica u Zagrebu, Teslina 3/II, radi isplate iznosa od 1.730,71 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-724/2024 od 17. prosinca 2025., 2. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-724/2024 od 17. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-4429/2024 od 22. veljače 2024. (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.303,18 eura.
2. Predmet postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 1.730,71 eura na temelju računa koji je tužitelj izdao tuženiku za ugradnju ulaznih vrata na kući. Prvostupanjski sud je, nakon izvedenog dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka te uvidom u isprave utvrdio da tuženik nije dokazao da je pravovremeno obavijestio tužitelja nedostacima na izvršenom djelu koje je isticao u ovom postupku.
3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
4. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga - zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer nema jasne, potpune i logične razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti sa sadržajem spisa. Nadalje navodi kako se presuda temelji na iskazima svjedoka koji su svjedočili u tužiteljevu korist, dok su zanemareni iskazi svjedoka koje je predložio tuženik. Smatra i da je nevaljan zaključak suda da tuženik nije dokazao da je pravovremeno prigovorio materijalnim nedostacima. Naime, prema Zakonu o obveznim odnosima prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato ako se nedostatak stvari u slučaju trgovačkog ugovora pojavi u roku od šest mjeseci od trenutka prelaska rizika, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo. Predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
7. Iz isprava u spisu proizlaze sljedeće relevantne činjenice:
- stranke su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu od 5. studenoga 2011. (ponuda) kojim se tužitelj obvezao izraditi i ugraditi troja vrata na tužiteljevoj kući
- 16. prosinca 2021. stranke su potpisale montažni dnevnik koji je ujedno bio i primopredajni zapisnik
- 16. prosinca 2021. tužitelj je izdao račun za izvedene radove u iznosu od 1.730,71 eura.
8. Prvostupanjski sud je pravilno naveo da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe čl. 590.- 619. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO), odnosno odredbe kojima su uređeni odnosi iz ugovora o djelu.
9. Prema odredbi čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Odredbom čl. 604. ZOO-a je propisano da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.
10. Ključno je u ovom postupku, dakle, je li tuženik pravovremeno prigovorio izvedenim radovima. Naime, čak i u slučaju da su vrata imala nedostatke koje tuženik u ovom postupku navodi, ta okolnost sama po sebi ne utječe na obvezu tuženika da podmiri račun za izvedene radove, ako na iste nije pravodobno izjavio prigovor.
11. Tuženik je tijekom postupka naveo da vrata nisu imala špijunku, da su kvake bile neupotrebljive te da je lim na vratima bio labav. Prema ocjeni ovog suda, sva tri navedena nedostatka predstavljaju vidljive nedostatke o kojima je tuženik bio dužan bez odgađanja obavijestiti izvođača, i to prilikom primopredaje radova i potpisivanja montažnog dnevnika. Tuženik je nadalje naveo da osoba koja je u njegovo ime potpisala primopredajni zapisnik nije bila stručna osoba koja bi mogla procijeniti ispravnost vrata. Međutim, činjenica da je tuženik ovlastio osobu za koju tvrdi da nije bila stručna za potpisivanje primopredajnog zapisnika ne utječe na njegove obveze prema izvođaču. Tim više što se, prema ocjeni ovog suda, radi o nedostacima koje bi i prosječna osoba mogla uočiti.
12. S tim u vezi ovaj sud zaključuje kako rok za prigovor naveden u odredbi čl. 604. ZOO-a – bez odgađanja, tuženik nije ispoštovao. Kako je dalje tom odredbom propisano, nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.
13. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbi čl. 590. i čl. 604. ZOO-a, ovaj sud zaključuje da je tužitelj obavio određeni posao na koji tuženik nije pravovremeno prigovorio slijedom čega mu je u obvezi platiti izdani račun.
14. U odnosu na pobijanu odluku o parničnom trošku nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a sam žalitelj je ne pobija konkretnim žalbenim navodima.
15. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom materijalnog prava.
16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP -a, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 2. svibnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
