REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2102/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja FR, vl. „[obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2220/2025-9 od 5. ožujka 2026., 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2220/2025-9 od 5. ožujka 2026.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2220/2025-9 od 5. ožujka 2026. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbacuje se tuženikova žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2220/2025-9 od 5. ožujka 2026. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2220/2025-9 od 5. ožujka 2026. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 367,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se plaća za ostale odnose od 3. kolovoza 2024. do isplate.

2. Rješenjem istoga suda istoga broja i istoga datuma utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 55,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od 3. kolovoza 2024. do isplate (točka I. izreke) naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 301,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za ostale odnose od 5. ožujka 2026. do isplate (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2026. (točka III. izreke).

3. Protiv presude i rješenja u cijelosti žali se tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava . Ukratko, mišljenja je da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) budući je obrazloženje nejasno, nerazumljivo i proturječno dokumentaciji koja prileži spisu. Očigledno je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO) a što je dovelo do nezakonite odluke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti. Stoga predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i presudu i rješenje i vratiti predmet istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku. Zahtijeva trošak žalbenog sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na presudu i rješenje u točkama I. i II. izreke; a u odnosu na točku III. izreke rješenja žalba nije dopuštena.

5. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbi. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 358. st. 3. ZPP-a valja zaključiti da tuženik nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio. Budući da je u točki III. izreke rješenja tužitelj odbijen s viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška, tuženik nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na taj dio tužiteljevog zahtjeva pa je u smislu čl. 358. st. 3. ZPP -a tuženikovu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom. Zbog toga je na temelju čl. 367. st. 1. ZPP-a riješeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Drugostupanjski sud je ispitao presudu i rješenje u točkama I. i II. izreke sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP -a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da su presuda i rješenje u točkama I. i II. izreke pravilni i zakoniti.

7. Uvodno se ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi iako izričito ne navodi i taj žalbeni razlog.

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude i rješenja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Suprotno navodima žalitelja, a imajući u vidu činjenično stanje spisa ocjena je ovoga suda da je sud pravilnom primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku o pripremanju glavne rasprave, pravilno primijenio odredbe kojima je reguliran postupak u sporovima male vrijednosti (arg. iz čl. 457. – 467.a ZPP-a); a izreka presude i rješenja su jasne i razumljive, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

9. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenju odluke u tužiteljevom zahtjevu sud je proveo iscrpan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu – je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze u utuženoj visini, te je u obrazloženju prvostupanjske odluke dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda jasni i razumljivi te je njima argumentirano obrazložene koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na čemu zasniva navedenu odluku. Obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora.

10. Predmet spora je zahtjev radi isplate iznosa od 423,10 EUR sniženo na 367,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu, autolimarske i autolakirerske radove, koji su posljedica prometne nezgode. Naime, prometna nezgoda se dogodila 27. travnja 2024. kada je nastala šteta na vozilu marke Renault Talisman Initiale Paris reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika JR iz [adresa]. Nije sporno da je oštećenik JR s tuženikom imao ugovorenu policu osiguranja; te da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu oštećenika JR a sve u svezi navedene predmetne prometne nezgode. Nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio iznos od 7.509,77 EUR po osnovi predmetne štete, te da je oštećenik JR Ugovorom o cesiji ustupio tražbinu u iznosu od 423,10 EUR; te da je tuženik 27. listopada 2025. oštećeniku isplatio iznos od 394,50 EUR, a koji iznos obuhvaća iznos glavnice u visini od 367,50 EUR i iznos zakonskih zateznih kamata.

11. U odnosu na rješenje (točka I. izreke) o povlačenju tužbe za iznos od 55,60 EUR; prema obrazloženju proizlazi da je tužitelj povukao tužbu za taj iznos; pa je sud pravilnom primjenom određenja iz čl. 193. st. 2. ZPP -a utvrdio povlačenje tužbe.

12. Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja sklopljen je 28. svibnja 2025. te je sklopljen između JR kao ustupitelja i tužitelja te su ugovorne strane suglasno utvrdile da je dužnik-tuženik po računu za popravak broj 143/VP/1 te računu za popravak broj 189/VP/1 podmirio iznos vlasniku vozila odnosno ustupitelju-oštećeniku JR u iznosu od 7.454,17 EUR čime tuženik- dužnik nije podmirio iznos od 423,10 EUR po računima popravka broj 142/VP/1 i 189/VP/1. Budući da tuženik-dužnik nije podmirio u cijelosti iznos po navedenim računima, tužitelj-primatelj ima potraživanje prema ustupitelju-oštećeniku JR u iznosu od 423,10 EUR koji iznos je upravo utužen. Prema čl. 2.1. navedenog Ugovora, ustupitelj-oštećenik JR radi ispunjenja svoje obveze prema primatelju-tužitelju ustupa primatelju-tužitelju svoje potraživanje prema dužniku-tuženiku u iznosu od 423,10 EUR. Prema čl. 2.3. Ugovora, obveza ustupitelja-oštećenika JR prema primatelju-tužitelju se gasi u potpunosti sklapanjem predmetnog ugovora te primatelj-tužitelj nema nikakvih potraživanja prema ustupitelju-oštećeniku JR s osnova te štete i navedenih računa popravka. Iz izvida štete tuženika vidljivo je da se radi o predmetnom štetnom događaju, a iz računa tužitelja broj 142/VP/1 i broj 189/VP/1 (list 9. – 11. spisa) razvidno je da se ti računi odnose na popravak vozila iz predmetnog štetnog događaja; te je isto tako vidljivo da je JR tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete ustupio tužitelju, te je tuženik o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom 8. srpnja 2025. (list 21. – 22. spisa).

13. Iz podataka u spisu tj. potvrde o uplati od 27. listopada 2025. vidljivo je da je tuženik isplatio iznos od 394,50 EUR (a koji iznos obuhvaća iznos glavnice u visini od 367,50 EUR i iznos zakonskih zateznih kamata od 55,60 EUR) isplatio JR.

14. Prema čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga; a prema st. 2. – ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Prema čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Člankom 88. ZOO -a propisani su slučajevi ustupanja umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja.

15. Prema čl. 88. st. 1. ZOO-a, kad dužnik umjesto ispunjenja za svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine; prema st . 2. – ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje kada vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu; prema st. 3. – u oba slučaja primatelj je dužan prenijeti ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju; a prema st. 4. – u slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kada je obaviješten u ustupanju.

16. Zakon o obveznim odnosima razlikuje posebne slučajeve ustupanja potraživanja: ustupanje umjesto ispunjenja i ustupanje zbog naplaćivanja te ustupanje zbog osiguranja. Predmetno se radi o ugovoru o ustupu tražbine radi ispunjenja. Ustupanje umjesto ispunjenja postoji kada dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoje potraživanje koje ima prema svom dužniku, kako bi se tim ustupanjem oslobodio svoje obveze. Sklapanjem ugovora o cesiji dužnikova se obveza gasi do svote tako ustupljenog potraživanja (arg. iz čl. 88. st. 1. ZOO-a). Ovakvo ustupanje je zapravo zamjena ispunjena jer su se vjerovnik i dužnik sporazumjeli da će se dužnik osloboditi svoje obveze na taj način što će umjesto dužne činidbe ispuniti neku drugu činidbu, ovdje umjesto isplate duga svom vjerovniku ustupa mu svoje potraživanje prema trećem. Ustupitelj može ustupiti primatelju cijelo ili dio potraživanja, već prema tome koliko mu je dužan. Ustupljeno potraživanje u trenutku sklapanja ugovora prelazi u imovinu primatelja. Ustupanjem umjesto ispunjenja gasi se obveza koju je ustupitelj imao prema primatelju do svote ustupljenog potraživanja, ali se gasi i potraživanje ustupitelja prema dužniku jer ono prelazi na primatelja.

17. Ustupanje radi naplaćivanja postoji kad dužnik, sada ustupitelj, ustupi odnosno prenese svome vjerovniku – sada primatelju, svoje potraživanje prema svom dužniku radi toga da primatelj, a ne ustupitelj to potraživanje naplati od dužnika. Obveza ustupitelja se gasi odnosno smanjuje tek kad vjerovnik -primatelj naplati ustupljeno potraživanje (čl. 88. st. 2. ZOO-a), a ne već sklapanjem ugovora o ustupanju kao kod ustupanja umjesto ispunjenja. Svrha kod obje ove cesije je u tome da bi ustupitelj vjerovnik – sada primatelj, namirio svoje potraživanje koje ima prema ustupitelju. Kako vjerovnik-primatelj ne smije steći veću korist od one koju bi ostvario ispunjenjem svog potraživanja bez primjene cesije, to eventualni višak mora predati ustupitelju tj. svom primarnom dužniku. Kako kod ustupanja radi naplaćivanja potraživanje ostaje u imovini ustupitelja do naplate od dužnika, to dužnik ustupljenog potraživanje može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kada je izvješten o ustupanju (čl. 8. st. 4. ZOO-a), što nije slučaj kod redovite cesije (čl. 82. i čl. 83. ZOO-a).

18. Imajući u vidu prethodno navedeno činjenično stanje spisa te osobito činjenicu da je 27. listopada 2025. tuženik oštećeniku isplatio iznos od 394,50 EUR; te odredbe Ugovora u ustupu tražbine radi ispunjenja valja zaključiti da iz sadržaja navedenog Ugovora nedvosmisleno proizlazi da se obveze ustupitelja-oštećenika JR prema tužitelju gase sklapanjem predmetnog ugovora o cesiji i to 28. svibnja 2025. Prema tome, tuženik isplatom predmetne tražbine ustupitelju - oštećeniku JR, i to nakon što je obaviješten o predmetnom ustupanju, nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju, a sve imajući u vidu odredbu čl. 88. st. 4. ZOO-a, kojom je propisano da u slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kada je obaviješten o ustupanju. Stoga pravilno sud utvrđuje kako je Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen 28. svibnja 2025. (o čemu je tuženik obaviješten 8. srpnja 2025.), to je tuženik bio dužan uplatiti utuženi iznos tužitelju, a što nije učinio budući je, kako je izneseno utuženi iznos platio 27. listopada 2025. oštećeniku JR zbog čega je tuženik, obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos u smislu čl. 84. st. 1. ZOO-a.

19. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke rješenja te je ispitana kvalitativno i kvantitativno u smislu čl. 154. i čl. 155. ZPP-a. Žalitelj u žalbi ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.

20. Stoga imajući u vidu izneseno, valjalo je navode žalbe ocijeniti neosnovanim budući takvim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u točkama I. i II. izreke.

21. Zbog toga je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

22. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zbog toga je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović