Poslovni broj: Usž-306/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta [obrt], [adresa], zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Ulica plemića Borelli 1, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1661/2024-8 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1661/2024-8 od 16. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, klasa: UP/II-335-04/24-03/1, urbroj: 529-06-03-02-02/1-24-2 od 27. ožujka 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadnom troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 27. ožujka 2024. poništeno je rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam, Biograd na Moru, klasa: UP/I-335-01/23-02/485, urbroj: 2198-18-02-02/6-23-9 od 8. prosinca 2023. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem od 8. prosinca 2023. utvrđeno je da ugostitelj DZ, vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], ispunjava propisane minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste noćni bar, naziva NOĆNI BAR "DŽIGI-BAU", Tkon, Pakoštanska cesta 92.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe kako prvostupanjski sud pogrešno zauzima stav da tuženo tijelo nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja time što je poništilo prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak radi utvrđivanja činjenice ispunjava li tužitelj uvjet iz članka 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti u vezi s člankom 40. stavkom 2. Pravilnika, jer da nije razvidno je li odvodnja otpadnih voda iz ugostiteljskog objekta osigurana priključkom na javnu kanalizacijsku mrežu ili na drugi način sukladno posebnim propisima niti da u spisu prileže drugi dokazi iz kojih bi isto bilo razvidno. Tužitelj ističe kako spisu prileži rješenje o izvedenom stanju od 11. lipnja 2014., kojim je u cijelosti ozakonjena manje zahtjevna poslovna zgrada, a za koju je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje minimalnih uvjeta. Stoga, da predmetna zgrada nema riješen sustav odvodnje te ako bi zaista imala propusnu sabirnu jamu, tada takav objekt ne bi mogao biti ni legaliziran. Naglašava kako je uvjet za ishodovanje uporabne dozvole provođenje tehničkog pregleda građevine, a unutar kojeg se ispituje i vodonepropusnost sustava odvodnje i kanalizacijskih sustava pa stoga ukoliko određena građevina ima uporabnu dozvolu onda očigledno i ispunjava sve propisane uvjete. Skreće pozornost da je člankom 33. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano da se završena zgrada odnosno završeni dio zgrade, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, smatra, u smislu posebnog zakona, zgradom za koju je izdana građevinska dozvola i uporabna dozvola. Naglašava kako je predmetna poslovna zgrada odavno izgrađena i u istoj se i prije obavljala ugostiteljska djelatnost, stoga nema govora o neispunjavanju osnovnih minimalnih tehničkih uvjeta te nema pravne niti stvarne osnove za ponovnim ispitivanjem ispravnosti i nepropusnosti vodovodnih i kanalizacijskih sustava. Tužitelj ističe kako je razvidno da su u prvostupanjskom postupku za izdavanje rješenja o ostvarivanju minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sve relevantne činjenice bile valjano utvrđene i to na način da su pregledane sve relevantne isprave, izdane od strane ovlaštenih osoba, te je proveden očevid na licu mjesta u kojem je utvrđeno da objekt ispunjava sve uvjete propisane Pravilnikom o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata te Zakona o ugostiteljstvu. Slijedom navedenog, predlaže da se podnesena žalba tužitelja usvoji, da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se pobijana presuda u cijelosti poništi i predmet vrati nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti ostaje kod svih navoda osporenog rješenja. Ukazuje kako rješenje o izvedenom stanju od 11. lipnja 2014. nije dokaz da predmetna zgrada ima riješen sustav odvodnje. Naime, navodi kako je nepravilan zaključak da se unutar tehničkog pregleda građevine ispituje i vodonepropusnost sustava odvodnje i kanalizacijskih sustava, zbog čega se uzima da ukoliko određena građevina ima uporabnu dozvolu onda očigledno i ispunjava sve propisane uvjete u skladu s odredbom članka 139. stavka 1. Zakona o gradnji i Pravilniku o tehničkom pregledu građevine, a tehničkim se pregledom utvrđuje je li građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom i glavnim projektom, dok se posebna tehnička ispitivanja pojedinih dijelova građevine ne provode, osim ako su izričito propisana posebnim propisom ili projektom. Dakle, navodi kako propisi na snazi ne propisuju obvezno ispitivanje vodonepropusnosti sustava odvodnje kao nužnu sastavnicu tehničkog pregleda, već se ocjenjuje postojanje i izvedba sustava sukladno projektnoj dokumentaciji i dostavljenim izjavama sudionika u gradnji. Nadalje, činjenica da je za građevinu izdana uporabna dozvola odnosno da se sukladno članku 33. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama zgrada smatra zgradom za koju je izdana uporabna dozvola, ne znači da su time ispunjeni svi posebni tehnički, sanitarni ili drugi uvjeti propisani posebnim zakonima. Neosnovan smatra i tužbeni navod da su u prvostupanjskom postupku sve relevantne činjenice bile valjano utvrđene, jer je prvostupanjsko tijelo sukladno članku 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku dužno provesti i ocjenu dokaza, pri čemu tuženik kao drugostupanjsko tijelo ima ovlast ocijeniti da iz provedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću zaključiti da su ispunjeni svi propisani uvjeti. Neosnovan je navod tužitelja o počinjenoj apsolutno bitnoj povredi budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a neslaganje tužitelja s pravnim shvaćanjem suda ne predstavlja povredu postupka, već žalbeni razlog u pogledu primjene materijalnog prava. Slijedom navedenog, tuženik smatra da su tužbeni navodi neosnovani te u predmetnoj žalbi ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda Upravnog suda u Splitu pa predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26. – dalje: ZUS) Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava osnovano zaključio kako u odnosu na tužitelja u konkretnom slučaju nije bio ispunjen uvjet propisan odredbom članka 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15. – 126/21., dalje u tekstu: Zakon) te članka 40. stavka 2. Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga« ("Narodne novine", broj: 82/07. – 150/14., dalje u tekstu: Pravilnik).
8. Uvidom u dokumentaciju spisa predmeta utvrđeno je kako je tužitelj 27. srpnja 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti vrste „noćni bar“ pod nazivom DŽIGI-BAU, Tkon, Pašmanska cesta 92. Tijekom postupka prvostupanjsko tijelo je NZ, na njegov zahtjev, rješenjem od 6. rujna 2023. kao vlasniku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja graniči s katastarskom česticom na kojoj se nalazi predmetni ugostiteljski objekt, priznalo svojstvo stranke u predmetnom upravnom postupku. Rješavajući o njegovoj žalbi tuženo tijelo je utvrdilo kako iz sadržaja spisa prvostupanjskog tijela nije razvidno je li odvodnja otpadnih voda iz ugostiteljskog objekta osigurana priključkom na javnu kanalizacijsku mrežu ili na drugi način sukladno posebnim propisima niti spisu predmeta prileži drugi dokaz iz kojeg bi isto bilo razvidno te je zaključilo kako su činjenice u postupku nepotpuno utvrđene, zbog čega je poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak, u skladu s odredbom članka 117. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 110/21.), kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti propisani člankom 40. stavkom 2. Pravilnika kojim je propisano da se odvodnja otpadnih voda iz objekta mora osigurati priključkom na javnu kanalizacijsku mrežu, a gdje te mogućnosti nema na drugi način sukladno posebnim propisima.
9. Tužitelj u žalbi upire da samom činjenicom što je izdano rješenje o izvedenom stanju od 11. lipnja 2014. znači da predmetna zgrada ima riješen sustav odvodnje, jer da u protivnom ne bi mogla biti legalizirana. Suprotno navodima tužitelja, a prema ocjeni ovog Suda, rješenje o izvedenom stanju nije ujedno i dokaz da tužitelj u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. Pravilnika ispunjava uvjet, odnosno dokazuje da je odvodnja otpadnih voda iz objekta osigurana priključkom na javnu kanalizacijsku mrežu, a gdje te mogućnosti nema, na drugi način sukladno posebnim propisima, jer se u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju i ispunjavanju uvjeta iz Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne utvrđuje vodonepropusnost sustava odvodnje i kanalizacijskih sustava.
10. Suprotno navodima tužitelja, time što je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, a da bi se činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdilo i pravilno primijenila odredba članka 40. stavka 2. Pravilnika, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a niti navodi u tužbi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu, tim više što je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo rješenje 31. srpnja 2024. kojim je utvrđeno da tužitelj ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu obzirom je dostavljen dokaz o nepropusnosti sabirne jame, budući da je objekt smješten na području koje nije priključeno na javnu kanalizacijsku mrežu.
11. Sukladno svemu navedenom, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
