Poslovni broj: Usž-420/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Anđelka Marušić, odvjetnica u Matuljima, Trg maršala Tita 9, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Silvija Žužić, odvjetnica u Krku, Vrh, Salatići 44a, radi ukidanja privremenog rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-378/2025-22 od 18. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-378/2025-22 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Nalaže se tužitelju IČ da zainteresiranoj osobi FČ nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eur (tisuću dvjesto pedeset) u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva turizma i sporta, klasa: UP/II-335-06/24-01/124, urbroj: 529-06- 03-02/1-25-2 od 22. siječnja 2025. te radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, klasa: UP/I-335- 03/24-01/140, urbroj: 2170-08-02/18-24-9 od 25. rujna 2024. Točkom II. odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke presude nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 38,58 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora. Ako tužitelj u ostavljenom roku tuženiku ne nadoknadi troškove spora tuženiku pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate. Točkom IV. izreke presude nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za produženje trajanja odgodnog učinka tužbe u ovom upravnom sporu nakon 14. siječnja 2026.

2. Prvostupanjskim rješenjem od 25. rujna 2024. ukinuto je privremeno rješenje klasa: UP/I-335-03/22-01/379, urbroj: 2170-08-02/24-22-4 od 20. svibnja 2022. kojim je rješenjem odobreno tužitelju pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za objekt vrste: Apartman, u [adresa] (modul s tri dvokrevetne sobe kapaciteta za smještaj ukupno šest osoba, naziva "Coralina", dvoetažni apartman na 2. katu i potkrovlju građevine, kategoriziran kategorijom koja se označava sa četiri zvjezdice), s rokom privremenog pružanja usluga najkasnije do 31. prosinca 2024. Osporenim rješenjem od 22. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 25. rujna 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz svih zakonom propisanih razloga. U izjavljenoj žalbi tužitelj naglašava da nikada nije bio vlasnik čitave nekretnine niti je to tvrdio, a što je bilo razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka, već je suvlasnik odnosno u naravi vlasnik točno određenog dijela predmetne nekretnine te prilikom ishođenja privremenog rješenja uz zahtjev nije priložio suglasnost svih suvlasnika pa je razvidno da je privremeno rješenje, ukoliko se zahtjeva za donošenje istog suglasnost svih suvlasnika, doneseno nezakonito, jer je isto tada doneseno protivno odredbi članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti odnosno bez priložene suglasnosti svih suvlasnika. Naglašava kako zainteresirana osoba FČ nikada tužitelju nije izdala svoju suglasnost pa nije niti mogla kasnije uskratiti nešto što nikada nije izdala. Pri tome ističe kako se od izdavanja privremenog rješenja pa do njegovog ukidanja nisu promijenile niti okolnosti u kojima je isto doneseno, a niti mjerodavne zakonske odredbe. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjsko tijelo ovlašteno ukinuti nezakonito rješenje, ono je ovlašteno to učiniti u prekluzivnom roku dvije godine računajući od dana dostave privremenog rješenja tužitelju koji je rok istekao u svibnju 2024. Obzirom je za ukidanje privremenog rješenja nastupila prekluzija u svibnju 2024., pobijana rješenja su nezakonita. Smatra da je tumačenje odredbe članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, kojom se traži suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine, iako je ista u naravi podijeljena, pretjerano formalističko i protivno svrsi te odredbe, a to je da svaki faktični vlasnik objekta ima pravo svojim objektom slobodno raspolagati. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 86. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj je iznajmljivanje stanova posao redovite uprave za koju je potrebna suglasnost većine, a ne svih suvlasnika, slijedom čega je postojanje suglasnosti zainteresirane osobe bespredmetno. Navedeno potvrđuju i odredbe Zakona o upravljanju i održavanju zgrada kojima se za kratkoročni najam stanova traži suglasnost 2/3 suvlasnika. Navedeni Zakon je lex specialis. Nadalje, smatra da je pobijanim rješenjem neosnovano odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Već je i u ranijim podnescima obrazložio činjenicu da predmetni apartman iznajmljuje tijekom turističke sezone koja pretežito traje u vrijeme ljetnih, ali i tijekom zimskih mjeseci. Tužitelj je istaknuo kako treći odgodni učinak tužbe predlaže obzirom na dugotrajnost sudskog postupka koji može trajati i nekoliko godina za koje čitavo to vrijeme tužitelj ne može obavljati ugostiteljsku djelatnost ukoliko se ne odredi odgodni učinak tužbe. S druge strane, odgoda izvršenja osporavanog rješenja nije protivna javnom interesu, također iz razloga što je interes javnosti da se od ostvarene zarade tužitelja isplati porez, pristojba i sva ostala davanja. Konačno, u odnosu na odluku o troškovima upravnog spora, sud je utvrdio kako je druga odgoda izvršenja osporavanog rješenja određena zbog određivanja dodatnog ročišta za raspravu u sporu zbog razloga koje nije prouzročio tužitelj, već tuženik, ali je unatoč tome neosnovano naložio tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak tog ročišta, čije određivanje nije prouzročio, pa se predlaže da se bez obzira na konačan uspjeh u ovom sporu, odluka o trošku preinači na način da se u svakom slučaju obveže tuženika da zainteresiranoj osobi i tužitelju naknadi trošak ročišta održanog 17. prosinca 2025. čije je određivanje prouzročio tuženik bez krivnje tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu, poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje, poništiti pobijana rješenja, podredno predmet vratiti na ponovni postupak i odrediti odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako nije osnovan žalbeni navod da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako ukidanje rješenja od 20. svibnja 2022. nema obilježja izvanrednog pravnog lijeka, već da je riječ o novom zasebnom redovnom upravnom postupku. Ističe kako se u konkretnom slučaju radi o ukidanju zakonitog rješenja sukladno odredbi članka 130. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) te odredbi članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 85/15. – 152/24. – dalje u tekstu: Zakon) koja propisuje da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 1. tog Zakona. Nadalje, tuženik navodi kako su se privremena rješenja izdavala sukladno članku 34. stavku 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 85/15. – 126/21.) koji je propisivao da će se iznimno od stavka 2. članka 34. tog Zakona iznajmljivaču izdati privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ako zahtjevu priloži izvršnu građevinsku dozvolu ili izvršno rješenje o izvedenom stanju građevine, ispunjava uvjete iz članka 2. točke 2. tog članka, a najdulje do 31. prosinca 2024., odnosno Zakon nije propisivao obvezu dostave pisane suglasnosti suvlasnika nekretnine da se u njoj pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Stoga je sudskom praksom u svrhu zaštite vlasničkih prava tih suvlasnika zauzet pravni stav da bi se u slučaju uskrate suglasnosti suvlasnika privremeno rješenje iznajmljivaču valjalo ukinuti, a u slučaju kada pri izdavanju takvog privremenog rješenja iznajmljivač nije priložio pisanu suglasnost suvlasnika smještajnog objekta u odnosu na koji se to rješenje izdaje, koja ga ovlašćuje na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, smatra se da je takva suglasnost prešutno izdana ako izdavanju takvog rješenja suvlasnik nije prigovorio. Ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na odredbu članka 86. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a isto tako neosnovano se poziva na odredbe Zakona o upravljanju i održavanju zgrada ("Narodne novine", broj 152/24.) koji je lex specialis u odnosu na Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti jer u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, čiju zakonitost je ovo tijelo ispitivalo u drugostupanjskom postupku, predmetni Zakon još nije stupio na snagu. Slijedom navedenog predlaže odbit žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

5. U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba ističe kako su upravna tijela kao i prvostupanjski sud ispravno ocijenili da se u konkretnom predmetu, temeljem članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, pobijano rješenje imalo ukinuti u novom upravnom postupku donošenjem rješenja, obzirom se utvrdio prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga što je propisano člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Smatra kako prema odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima poslovi iznajmljivanja nekretnine premašuju okvir redovitog upravljanja pa tužitelj više ne ispunjava sve propisane uvjete za ishođenje rješenja jer mu zainteresirana osoba, kao jedan od suvlasnika, uskraćuje svoju suglasnost. Također, ističe se, da sve i kad bi postojalo usuglašeno korištenje suvlasničkih ovlasti na točno određenim dijelovima zgrade, a ne postoji obzirom da je sporna uzurpacija potkrovlja od stane tužitelja koji sad isto iznajmljuje kao dio svog apartmana, sukladno članku 72. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasništvo određeno posebnog dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišne knjige. Do takvog upisa ne bi postojali izuzeci od primjene važećih zakonskih odredbi koje propisuju obvezu davanja suglasnosti na iznajmljivanje od strane svih suvlasnika. U svezi odgodnog učinka zainteresirana osoba navodi da osim što tužitelj nije dokazao da bi ispunio sve kumulativne pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe, isti je očito previdio da se zainteresirana osoba na strani tuženika na ročištu 17. prosinca 2025. izričito usprotivila produljenju trajanja takvog odgodnog učinka. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba predlaže da Sud odbije žalbu i potvrdi u cijelosti prvostupanjsku odluku kao i da naloži tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi prouzročeni trošak sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

8. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava osnovano zaključio kako u odnosu na tužitelja u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet propisan odredbom članka 34. stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

9. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužitelju izdano privremeno rješenje od 20. svibnja 2022. kojim mu je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu na adresi [adresa], a koji objekt – stambena zgrada ukupne površine 513 m² upisana je kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišno-knjižni odjel Krk, zk. uložak broj [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], te je tužitelj jedan od suvlasnika na toj nekretnini. Nadalje, privremeno rješenje tužitelju je izdano temeljem odredbe članka 34. stavka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti sukladno kojoj odredbi će se iznajmljivaču, iznimno od stavka 2. ovog članka, izdati privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ako zahtjevu priloži izvršnu građevinsku dozvolu ili izvršno rješenje o izvedenom stanju građevine i ispunjava uvjete iz stavka 2. točke 2. ovog članka, a najdulje do 31. prosinca 2024. Dakle, suprotno navodima tužitelja, Zakon nije propisivao obvezu dostave pisane suglasnosti suvlasnika nekretnine da se u njoj pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu.

10. Imajući u vidu da se nekretnina na kojoj tužitelj pruža ugostiteljske usluge nalazi u suvlasništvu te da je zainteresirana osoba jedan od suvlasnika te nekretnine, a koja je uskratila tužitelju suglasnost za obavljanje usluge pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, to je tužitelj prestao ispunjavati uvjete iz odredbe članka 34. stavka 2. i 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Obzirom da predmetna nekretnina nije etažirana u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravilno se prvostupanjski sud poziva na ustaljenu upravnosudsku praksu prema kojoj se u konkretnom predmetu radi o poslovima izvanredne uprave u smislu članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u svrhu zaštite vlasničkih prava ostalih suvlasnika.

11. Nadalje, do ukidanja rješenja od 20. svibnja 2022. nije došlo primjenom izvanrednih pravnih lijekova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku, već primjenom odredbe članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koja odredba se primjenjuje kada se utvrdi prestanak ispunjavanja propisanih uvjeta. U situaciji kada je zakonodavac propisao mogućnost ukidanja rješenja, ako naknadno prestanu postojati uvjeti za izdavanje istih, o čemu se u konkretnom slučaju radi, to pozivanje tužitelja da se nisu promijenile okolnosti u kojima je privremeno rješenje doneseno nije osnovano, budući da pravo tužitelja nije neograničeno jer ono traje dok su za to ispunjene zakonom propisane pretpostavke koje su, kao što je navedeno, ovdje izostale.

12. Pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o upravljanju i održavanju zgrada kojima se za kratkoročni najam stanova traži suglasnost 2/3 suvlasnika, obzirom je navedeni Zakon lex specialis, nije osnovano jer, kako prvostupanjski sud pravilno navodi, za rješenje ove upravne stvari mjerodavno je stanje stvari u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja od 25. rujna 2024., a u kojem trenutku predmetni Zakon još nije stupio na snagu.

13. Nadalje, vezano uz produžavanje trajanja odgodnog učinka tužbe i nakon 15. siječnja 2026. godine, prvostupanjski sud pravilno navodi da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu izvršenja, obzirom je prevladavajući javni interes da se poslovne djelatnosti obavljaju uz ispunjavanje zakonom propisanih pretpostavki, a podredno, ne nalazi se niti da je ispunjen nastavni kumulativno traženi uvjet nastupa teško popravljive štete kao jednog od razloga za utvrđivanje odgodnog učinka tužbe.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zainteresiranoj osobi priznao trošak pristupa na raspravu od 17. prosinca 2025., suprotno navodima tužitelja, obzirom je predmetnu raspravu sud zakazao radi raspravljanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari te kako bi se sve stranke u sporu imale mogućnost izjasniti se o spornim pitanjima. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti isti je dužan nadoknaditi trošak zainteresiranoj osobi.

15. Sukladno svemu navedenom, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

17. Zainteresirana osoba postavila je opravdani zahtjev za obrazloženi (činjenično i pravno) odgovor na žalbu tužitelju, te imajući u vidu da je žalba odbijena kao neosnovana, tužitelj je obvezan zainteresiranoj osobi naknaditi prouzročeni trošak u skladu s odredbom članka 147. stavak 1 ZUS-a, u visini propisano prema Tbr 27. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 38/23, 107/25.).

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković