Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-224/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak, predsjednice vijeća, Milene Frankić, izvjestiteljice i članice vijeća i Koraljke Glušić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Milenku Jakšić i Vanji Jakšić, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društvo METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, R. Lopašića 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-430/2023-16 od 28. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-430/2023-16 od 28. studenog 2024., pod toč.II. i pod toč.III. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužiteljica snosi sama svoje troškove postupka i sudi:

1.Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 463,68 EUR/3.493,56 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 13,36 EUR/100,64 HRK počevši od 01.05.2009.,

- 13,31 EUR/100,29 HRK počevši od 01.06.2009.,

- 13,26 EUR/99,93 HRK počevši od 01.07.2009.,

- 13,21 EUR/99,57 HRK počevši od 01.08.2009.,

- 13,16 EUR/99,19 HRK počevši od 01.09.2009.,

- 13,11 EUR/98,80 HRK počevši od 01.10.2009.,

- 13,06 EUR/98,41 HRK počevši od 01.11.2009.,

- 13,01 EUR/98,00 HRK počevši od 01.12.2009.,

- 12,95 EUR/97,59 HRK počevši od 01.01.2010.,

- 12,90 EUR/97,16 HRK počevši od 01.02.2010.,

- 12,84 EUR/96,73 HRK počevši od 01.03.2010.,

- 12,78 EUR/96,29 HRK počevši od 01.04.2010.,

- 12,72 EUR/95,83 HRK počevši od 01.05.2010.,

- 12,66 EUR/95,37 HRK počevši od 01.06.2010.,

- 12,59 EUR/94,89 HRK počevši od 01.07.2010.,

- 12,53 EUR/94,40 HRK počevši od 01.08.2010.,

- 12,46 EUR/93,91 HRK počevši od 01.09.2010.,

- 12,40 EUR/93,40 HRK počevši od 01.10.2010.,

- 12,33 EUR/92,88 HRK počevši od 01.11.2010.,

- 12,26 EUR/92,35 HRK počevši od 01.12.2010.,

- 12,19 EUR/91,81 HRK počevši od 01.01.2011.,

- 12,11 EUR/91,26 HRK počevši od 01.02.2011.,

- 12,04 EUR/90,69 HRK počevši od 01.03.2011.,

- 11,96 EUR/90,12 HRK počevši od 01.04.2011.,

- 11,88 EUR/89,53 HRK počevši od 01.05.2011.,

- 11,80 EUR/88,93 HRK počevši od 01.06.2011.,

- 11,72 EUR/88,31 HRK počevši od 01.07.2011.,

- 11,64 EUR/87,69 HRK počevši od 01.08.2011.,

- 11,55 EUR/87,05 HRK počevši od 01.09.2011.,

- 11,47 EUR/86,40 HRK počevši od 01.10.2011.,

- 11,38 EUR/85,73 HRK počevši od 01.11.2011.,

- 11,29 EUR/85,06 HRK počevši od 01.12.2011.,

- 11,20 EUR/84,37 HRK počevši od 01.01.2012.,

- 11,10 EUR/83,66 HRK počevši od 01.02.2012.,

- 11,01 EUR/82,94 HRK počevši od 01.03.2012.,

- 10,91 EUR/82,21 HRK počevši od 01.04.2012.,

- 10,81 EUR/81,46 HRK počevši od 01.05.2012.,

- 10,71 EUR/80,70 HRK počevši od 01.06.2012., pa sve do isplate, i to za razdoblje od 1. svibnja 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I/ Usvaja se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice UB u dijelu u kojem isti glasi:

"Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana 2. svibnja 2007., sadržane u čl. 8. st. 1. i st. 2. Ugovora o kreditu, a koje glase:

8.1. Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 9,990% godišnje. Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode.

8.2. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke…"

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice UB u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu iznosa od 463,68 EUR sa pripadajućom kamatom prema pojedinačno dospjelim iznosima od 1. svibnja 2009. do zaključno 1. lipnja 2012.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Rješenjem je odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku.

3. Protiv navedene presude i to pod toč. II. i pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužiteljica snosi sama svoje troškove postupka žali se tužiteljica, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 -dalje: ZPP). Predlaže u navedenim dijelovima presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio , nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Međutim, osnovano ističe tužiteljica da je sud prvog stupnja odbijanjem zahtjeva za isplatu, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka pogrešno pr imijenio materijalno pravo

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbe čl.8.st.1. i 2. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužiteljice i tuženika, od dana 2. svibnja 2007., te posljedično tome povrat iznosa od 468,68 eura, stečenog na temelju navedene ništetne odredbe.

8. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. st. 1. ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te odredbe čl. 8. st. 2. navedenog ugovora kojom su se stranke suglasile da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama banke, iz sljedećih razloga:

-da je čl. 8. Ugovora o kreditu tužiteljici kao potrošaču nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,

-da je navedena odredbama Ugovora o kreditu sročena na unaprijed formuliranom obrascu ugovora, da se o istoj nije pregovarala po tužiteljica nije imala mogućnosti utjecati na njezin sadržaj, a tuženik suprotno nije dokazao

-da je navedena sporna ugovorna odredba nepoštena u smislu odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine“ broj 79/07),

-da ugovorna kamata, kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje odobrenih novčanih sredstava, mora biti određena odnosno odrediva,

-da sporna ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovaca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje i zabrane zlouporabe prava.

9. Sud prvog stupnja je prigovor zastare ocijenio osnovanim navodeći da je podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu - zastara prekinuta te ista počela ponovno teći 13. lipnja 2014., pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru ( čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO), a tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu za isplatom 25. listopada 2023., odnosno više od 9 godina od dana kada je počeo teći zastarni rok za individualne tužbene zahtjeve. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH doneseno na sjednici 30. siječnja 2020.

10. Takav zaključak suda prvog stupnja glede osnovanosti prigovora zastare ne može se prihvatiti.

11. U konkretnom slučaju riječ je o ugovoru o kreditu u kunama, a koja vrsta kredita nije bila ocjenom nepoštenosti odnosno ništetnosti u postupku kolektivne zaštite koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012.

12. Sukladno odredbi čl. 502.a-h ZPP sud je nadležan za odlučivanje o tome je li određenom poslovnom praksom ili korištenjem određene ugovorne odredbe došlo do povrede prava i interesa potrošača, što se utvrđuje presudom donesenom u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a pojedini potrošač, u pojedinačnoj parnici za naknadu štete, prema odredbi čl. 502.c ZPP ovlašten je pozvati se na utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu, a u tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Iako se utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. P-1401/12 ne mogu primijeniti temeljem čl.502.c. ZPP ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju (niti je to tužiteljica tražila) jer u tom postupku zaštita kolektivnih interesa nije ni tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u kunama, u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

14. Podnošenje kolektivne tužbe u slučaju "Potrošač“, koji se odnosi na kredite u CHF, u smislu citiranog zakonskog članka, u sporu potrošača vezano za ugovor o kreditu u kunama bez ugovorene valutne klauzule, ne prekida zastaru u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl.241. ZOO pa se stoga potrošač u takvoj pojedinačnoj parnici ne može pozivati na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača za kredite u CHF, pa ni na zastaru jer se ona odnosi isključivo na kredite ugovorene s valutnom klauzulom u CHF

15. U pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka, kao i na sjednici Građanskog odjela ovog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. iznio je shvaćanje koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323.st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

16. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužiteljice.

17. Iz nalaza i mišljenja, vještaka Vlatka Panjkoviću, kao i usmenog očitovanja na ročištu održanom dana 17. listopada 2024., kojeg je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti, i na koji stranke nisu imale primjedbi ni prigovora, proizlazi kako pozitivna razlika između početno ugovorenih i stvarno plaćenih anuiteta po predmetnom kreditu od realizacije do otplate, primjenom početno ugovorene kamatne stope kao fiksne, iznosi 3.493,56 HRK odnosno 463,68 eura.

18. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl.323.st.1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl.1111.st.1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

19. Kako je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, budući da je u potrošačkom ugovoru koristio nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što dovodi do toga da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje, jer ih je nametnuo tužitelj ici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi čl.1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Stoga je pobijanu presudu suda prvog stupnja pod toč.II. izreke valjalo preinačiti primjenom odredbe čl. 373.toč.3. ZPP te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 463,68 EUR/3.493,56 HRK sa zateznom kamatom prema pojedinačno dospjelim iznosima od 1. svibnja 2009. do zaključno 1. lipnja 2012., sve kako je to pobliže navedeno pod toč.I/1. izreke ove presude.

21. Preinakom odluke došlo je do promjene uspjeha stranaka u postupku, pa je u skladu s odredbom iz čl.166.st.2. ZPP valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka (toč. III. izreke presude u kojem je odlučeno da tužiteljica snosi sama svoje troškove postupka).

22. Tužiteljica je uspjela sa zahtjevom u cijelosti pa je primjenom čl.154.st.1. u svezi čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23), te podnesenom zahtjevu za naknadu troškova (troškovniku) tužiteljici valjalo priznati troškove; i to za sastav tužbe - 200,00 eura (Tbr.7/1. Tarife), sastav tri podneska (24. siječnja 2024., 2. veljače 2024. i 11. listopada 2024. ) - po 200,00 eura (Tbr. 8/1. Tarife), zastupanja na dva ročišta (25. lipnja 2024. i 17. listopada 2024.) - po 200,00 eura (Tbr. 9/1. Tarife), te zastupanje na ročištu za objavu -100 ,00 eura (Tbr. 9/3. Tarife) odnosno 1.300,00 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 1.625,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura u cijelosti jer je isti bio potreban za vođenje ovog postupka, pa ukupan parnični trošak tužiteljice iznosi 1.875, 00 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su priznate zatezne kamate koja teku od donošenje ove odluke (tj. od…..) sukladno čl. 151. st.3. ZPP po stopi iz čl. 29. ZOO.

23. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer u spisu ne postoji dokaz da su navedene pristojbe plaćene.

24. Tužiteljici je valjalo priznati troškove žalbenog postupka koji se sastoji od troška žalbe u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10/1. Tarife), što uvećano za pripadajući PDV 25% iznosi 312,50 eura. Tužiteljici nije priznati trošak sudske pristojbe na žalbu jer u spisu ne postoji dokaz da je navedena pristojba plaćena.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak