Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2566/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], H [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martina Alagić odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., po punomoćniku Stjepan Šporčić odvjetniku u Vukovaru, radi utvrđenja i trpljenja , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-210/2025-6 od 08. svibnja 2025, u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-210/2025-6 od 08. svibnja 2025u dijelu pod toč. I izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-210/2025-6 od 08. svibnja 2025. u dijelu pod toč. II izreke (odluka o parničnom trošku).

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-210/2025-6 od 08. svibnja 2025.

III Odbija se zahtjev stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva iz točke I. kojim se utvrđuje da su tužitelj HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupac i tuženica JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., kao prodavateljica sklopili 2016. godine usmeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina u ½ dijela upisanih kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Vukovar, k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], i to Suvlasnički dio: 60/10000 Etažno vlasništvo (E -95) stan br. 95, [adresa], na 8. katu, lijevo nazad, jednosoban stan s lođom površine 39,85 m2, te sporedni prostor spremište br. 95 u podrumu površine 2,45 m2. Pod II se nalaže tužitelju HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Rješenjem od istoga dana zabranjuje se objektivna preinaka tužbe od 29. travnja 2025. kojom tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je sklopljen ugovor o kupoprodaji sa valjanom tabularnom ispravom i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upis prava vlasništva u ime i za korist tužitelja što da je tuženica dužna trpjeti.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti i potvrditi njome pobijanu odluku, uz naknadu troškova postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Ranijom odlukom ovog suda preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-368/2023-13 od 25. srpnja 2024. u dijelu pod toč. I izreke kojim se nalaže tuženiku da izda tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu nekretnina na ime i vlasništvo tužitelja u ½ dijela koju će u suprotnom zamijeniti presuda po pravomoćnosti i tužbeni se zahtjev kao neosnovan u tom dijelu odbija te se odbija kao djelomično neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje ista presuda u dijelu pod toč. II izreke koji se odnosi na obvezu tuženika da izda tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu nekretnina u preostalih ½ dijela na ime i vlasništvo tužitelja koju će u suprotnom zamijeniti presuda po pravomoćnosti. Naime, ranijom presudom suda prvog stupnja pod toč. I izreke prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu te se utvrđuje da su tužitelj HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupac i tuženica JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., kao prodavateljica sklopili 2016. godine usmeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina u ½ dijela upisanih kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Vukovar, k. o. [katastarska općina] i to zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], i to Suvlasnički dio: 60/10000 Etažno vlasništvo (E-95) stan br. 95, [adresa], na 8. katu, lijevo nazad, jednosoban stan s lođom površine 39,85 m2, te sporedni prostor spremište br. 95 u podrumu površine 2,45 m2, što mu je tužena JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu nekretnina u ½ dijela na ime i vlasništvo tužitelja koju će u suprotnom zamijeniti presuda po pravomoćnosti. Dalje, pod toč. II odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva da je kupoprodajni ugovor iz točke I. tužitelj zaključio sa tuženom i za preostali suvlasnički omjer od 1/2, kao i sa zahtjevom da mu tužena izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u preostalom dijelu od ½ a pod toč. III određuje se da svaka stranka snosi svoj trošak. Rješenjem od istog dana sud prvog sutpnja odbacio je i tužbu u dijelu kojim utvrđuje da je plaćena kupoprodajna cijena. Istodobno je citiranom odlukom ovog suda ukinuta presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-368/2023-13 od 25. srpnja 2024. u preostalom dijelu pod toč. I izreke (koji nije obuhvaćen presudom ovog suda) te u dijelu pod toč. II i III izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavljena je za konačnu odluku.

7. U žalbi tužitelj ističe kako iz izvedenih dokaza, a osobito iz iskaza svjedoka BN, CN, ĆN i MN, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u cijelosti financirao „otkup“ predmetnog stana uključujući i mjesečne uplate koje je tužena vršila prema Gradu Vukovaru. Navedeni svjedoci su jasno potvrdili da je postojao usmeni ugovor o kupoprodaji između parničnih stranaka kao i da je tužitelj otkupio stan vlastitim sredstvima, a tužena je samo formalno uplaćivala rate. Stoga je sklopljen predmetni kupoprodajni ugovor što proizlazi iz okolnosti da je tužitelj isplatio tuženoj kupoprodajni iznos te iz iskaza svjedoka koji su potvrdili da su parnične strane sklopile usmeni kupoprodajni ugovor. Pisana forma nije zadovoljena jer je na nekretnini postojala zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja koja predstavlja objektivnu pravnu zapreku tako da je tužitelj čekao da se ta zabilježba izbriše, a nakon toga je tužena odbila zaključiti pismeni ugovor. No, tvrdi tužitelj, ugovor je u cijelosti ispunjen isplatom cjelokupne kupoprodajne cijene, te su ugovorne strane prilikom zaključenja usmenog ugovora bile upoznate o bitnim sastojcima ugovora a ne radi se o tržišnoj cijeni stana u slobodnoj prodaji nego o otkupnoj cijeni koju je utvrdio Grad Vukovar u iznosu od 13.947,00 eura, te je Grad Vukovar tuženoj odobrio popust u iznosu od 5.579,00 eura pa je konačna otkupna cijena utvrđena u iznosu od 8.368,50 eura. Parnične strane su dogovorile da će tužitelj isplatiti cijeli otkupni iznos za predmetnu nekretninu te da će još tuženici isplatiti iznos od 5.000,00 britanskih funti, što je i učinio, a što su također potvrdili i svjedoci RN, MN, ĆN i bivša izvanbračna supruga tužitelja i kćer tuženice CN. Zaključno, kupoprodajna cijena je bila dogovorena i kao takva je u cijelosti isplaćena. Tužitelj je pri tome prema tuženici postupao s povjerenjem jer i svjedok CN tvrdi kako je tuženica znala da je svrha kupnje predmetnog stana bila da isti kasnije pripadne njihovom zajedničkom sinu.

8. U pogledu odluke o preinaci valja reći prije svega kako pravilno u takvoj situaciji sud primjenjuje čl. 190. st. 1. ZPP prema kojoj odredbi tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok prema st. 2. istog članka tužitelj može iznimno preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a tužena se protivila preinaci tužbe pri čemu je nakon ukidne odluke postupak vraćen u stadij glavne rasprave . Stoga pravilno sud utvrđuje kako tužitelj nije ovlašten vršiti preinaku tužbe do zaključenja glavne rasprave jer nije bilo zapreka da tužbeni zahtjev od 29. travnja 2025. postavi već kod podnošenja tužbe pa je sud pravilno utvrdio kako nije dopuštena preinaka u tom dijelu jer je tužitelj tražio novim zahtjevom da iza riječi u podrumu površine 2,45 m2 umjesto dosadašnjeg teksta treba stajati "sa valjanom tabularnom ispravom, te se nalaže zemljišno knjižnom odjelu ovoga suda upisati pravo vlasništva na ime i u korist tužitelja što mu je tuženica dužna trpjeti“ te je stoga valjalo u tome dijelu odlučiti temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP i potvrditi pobijanu odluku.

9. Dalje, sud pravilno utvrđuje temeljem zemljišnoknjižnog izvatka kako je na predmetnom suvlasničkom dijelu 60/10000 do 24. prosinca 2013. bila uknjižena Republika Hrvatska kao vlasnik, a od tog dana pa do 29. rujna 2023. tužena, dok je otada temeljem ugovora o kupoprodaji uknjiženo vlasništvo NN iz [adresa] pri čemu je tuženoj jedinica lokalne samouprave odredila cijenu od 5.579,00 eura, te je tužena dala učešće od 1.255,28 eura dok je ostalo za otplatu kroz mjesečne rate ukupno 7.113,22 eura, tako da je mjesečna rata iznosila 124,68 eura, te je zadnja uplata izvršena 27. srpnja 2016. u iznosu od 3.243,95 eura sa kojom uplatom je ukupno uplaćen iznos od 8.738,87 eura.

10. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Bore Arambašić 22. travnja 2016. istog su zaključili kao primatelj doživotnog uzdržavanja VN r. **.**.1963. OIB: [osobni identifikacijski broj] i LN iz [adresa]. **.**.1982. kao davatelj doživotnog uzdržavanja po kojem ugovoru tužena daje na ime primljenog uzdržavanja predmetni stan davatelju uzdržavanja, a uzdržavanje se sastoji u osiguranju prehrane, liječničke pomoći, grijanja, brizi o čistoći i osnovnoj higijeni primatelja uzdržavanja. Pi tome je zaključen i sporazum o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju 23. kolovoza 2023. tako da stranke nemaju nikakvih potraživanja jedna prema drugoj, a koja bi proizlazila iz ugovora.

11. Saslušanjem svjedoka UN, CN, FN, IN i PN, te parničnih stranaka sud je utvrdio kako je tužitelj živio u izvanbračnoj zajednici sa kćerkom tužene sada CN u razdoblju od 2013. do 2022. tijekom kojeg razdoblja su stekli zajedničko dijete, te je tužena od svjedoka AB 2013. pozajmila iznos od 1.000,00 eura i uplatila 12. kolovoza 2013. iznos od 1.255,28 eura i potom još oko godinu dana uplaćivala mjesečna zaduženja za otkup predmetnog stana, dok je tuženoj postalo otežano otplaćivati predmetni stan iz kojeg razloga je kćerka tužene u dogovoru tužiteljem tuženoj slala mjesečno po 120,00 eura, a potom je dogovorila s kćerkom CN da kćerka od tužitelja "iščupa" novac koji je kćerka uplatila (3.243,95 eura) za preostali iznos kupoprodajne cijene za stan tako da je tužitelj 2017. predao svjedoku FN iznos od 5.000,00 funti koji novac je po njegovom nalogu predan CN u [adresa] u tužiteljevom stanu u kojem se tada nalazila i tužena pa su zbog postojanja zabrane otuđenja tužena i svjedokinja CN zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je raskinut kako bi tužena u konačnici mogla raspolagati predmetnim stanom i prodati ga AC, dok je tužena bila predala posjed stana tužitelju i njegovoj nevjenčanoj supruzi, koji je oduzela kada je promijenila bravu.

12. Temeljem provedenih dokaza pravilno je sud utvrdio kako CN u vrijeme izvanbračne zajednice sa tužiteljem nije radila i ostvarivala prihode te su iznosi koji su mjesečno slani tuženoj od strane CN i navedeni iznos kojim je uplaćen preostali iznos kupoprodajne cijene stana stjecani od strane tužitelja i uz njegovo znanje je navedeni novac slan tuženoj i tako je otplaćen preostali iznos kupoprodajne cijene.

13. Temeljem provedenih dokaza pravilno sud dalje utvrđuje i to kako tužitelj nije dokazao da je tužitelj s tuženom zaključio usmeni ugovor o prodaji predmetnog stana i isplatio bilo kroz otplatu stana ili isplatom tuženoj ugovorenu kupoprodajnu cijenu dok navedeni iznos kojim je pomogao tuženoj u otplati navedenog stana, nije kupoprodajna cijena koja bi odgovarala i približno tržišnoj vrijednosti stana i prema čl290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Pri tome je ključno i to što osim zaključenja ugovora tužitelj nije dokazao niti to da bi tuženoj isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu pa da je na taj način ugovor u cijelosti sa njegove strane izvršen, a niti je u svom iskazu naveo cijenu predmetnog stana.

14. Dakle, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke zaključile usmeni ugovor o kupoprodaji niti da su postigli sporazum o cijeni, a iznos koji je naveden u obračunu otplate, odnosno otkupu stana se ne može tretirati kao kupoprodajna cijena, koja ni približno ne odgovara tržišnoj vrijednosti. Konačno, tužena je sa svojom kćerkom CN zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji Ugovor su njih dvije naknadno sporazumno i raskinule te je i svjedokinja CN iskazala kako je njena majka samostalno otplaćivala otkupninu za predmetni stan oko godinu dana, a nakon toga da je svjedokinja uplaćivala 120,00 €, dok je uplaćeni novac bio zajednički, tj. i njen i tužiteljev, te je ista potvrdila kako je tužitelj znao za zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju između nje i tužene, te se istome nije protivio, niti je tvrdio da je zaključio sa tuženom usmeni ugovor o kupoprodaji stana a niti jedan od saslušanih svjedoka ne potvrđuje da bi stranke zaključile usmeni ugovor o kupoprodaji stana, već svjedok KN tvrdi kako je on posudio tuženoj novac za otkup stana, svjedok UN da su tužitelj i kćerka tužene imali ugovor u smislu uzdržavanja, svjedok ĆN je predao 5000 engleskih funti kćerki tužene, dok svjedok MN tvrdi da su tužitelj i kćerka tužene dogovorili otkup stana, ali ne i kupoprodaju između tužitelja i tužene.

15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to mu temeljem čl. 154. i 166. ZPP ne pripada pravo na trošak postupka, dok tuženikov odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice prema čl. 155. ZPP.

16. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić