Poslovni broj: Usž-339/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FLJ, [adresa], Odvojak broj 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-142/2024-13 od 11. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-142/2024-13 od 11. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2592, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 13. prosinca 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/3051, URBROJ: 251- 09-22-1/002-23-03 od 10. studenoga 2023., kojim se utvrđuje da tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. godine.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu u okviru koje, prije svega, postavlja zahtjev za izuzeće sutkinja ovoga Suda (FL, Senke Orlić - Zaninović, ELJ, ALJ, EL i NLJ), iz razloga jer su sudjelovale u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a koja je temelj za postupanje tuženika u predmetnom upravnom sporu. Nastavno pobija osporenu odluku žalbenim razlozima kojima upire na bitne povrede pravila sudskog postupka smatrajući da sud nije primijenio, odnosno da je nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), i to osobito odredbe članka 2., 8., 48. stavak 4., 49., 56., 60., 113., 114., 117. i 121. ZUS-a, te članak 85. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Navodi kako iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je točno pravnom lijeku, odnosno o kojem prigovoru tužiteljice odlučeno u upravnom postupku, odnosno upravnom aktu, a to iz razloga jer je tužiteljica podnijela prigovor i na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22) i na temelju članka 122. ZUP-a. Drži da sud u potpunosti propušta valjano ocijeniti konkretne prigovore i navode iznesene u tužbi i tijekom spora, već se neobrazloženo i paušalno poziva na utvrđenja iz objektivnog upravnog spora (postupka ocjene zakonitosti općeg akta pred Visokim upravnim sudom) te ustavnosudskog postupka o ocjeni ustavnosti i zakonitosti Odluke/22. Sud je odbio dokazne prijedloge bez navođenja valjanih, pa čak i ikakvih razloga za njihovo odbijanje, kao i bez obrazloženja o tome na koji je način predložene dokaze cijenio. Odluka/22 kao opći akt, osim što sadrži materijalno pravne odredbe o pravu na novčanu pomoć i prestanku tog prava, u članku 10. sadrži i postupovne odredbe koje nisu suglasne sa ZUP-om. Naime, tom Odlukom propisano je da se protiv pojedinačne odluke podnosi prigovor u roku od 8 dana, iako je žalba pravni lijek u upravnim stvarima te je, sukladno članku 109. ZUP-a, rok za izjavljivanje žalbe 15 dana, s tim da se može propisati duži, ne i kraći rok za žalbu, a što sve ukazuje na nezakonitost odredbe članka 10. Odluke/22. Nadalje, drži da tuženik nije poduzeo adekvatne mjere nužne da se zaštite legitimna očekivanja korisnika, pa i ovdje tužiteljice te da se uspostavi ravnoteža interesa istih s javnim interesom, čime je nastavio sa protupravnim i nezakonitim djelovanjem na štetu samih korisnika – roditelja odgojitelja, ali i svih građana Grada Zagreba. Pritom tužiteljica ističe kako je donesena Odluka/22 protivna Ustavu i pozitivnim zakonskim propisima, te s tim u vezi upire na članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske (zabranjeno je povratno djelovanje zakona i drugih propisa), Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te na Statut Grada Zagreba. Navodi da su korisnici stekli pravo na novčanu pomoć temeljem pravomoćnog upravnog akta, radi čega je, sukladno članku 13. ZUP-a, taj akt moguće poništiti, ukinuti ili izmijeniti jedino u slučajevima propisanim zakonom, a što nastavno detaljnije pojašnjava pozivajući se na odredbe Odluke/22 i ZUP-a. Smatra da je sud prilikom donošenja pobijane presude propustio valjano ocijeniti razloge koje je tužiteljica iznijela protiv rješenja tuženika, zbog čega u nastavku sadržajno citira navode iz tužbe i podneska od 29. siječnja 2024., dodajući da se isti imaju smatrati i navodima ove žalbe. Ističe da tuženik prilikom donošenja pobijanog upravnog akta nije proveo test razmjernosti između zaštite prava tužiteljice i javnog interesa, a što je bio dužan učiniti. Upire na raspravu održanu 11. studenoga 2025. tijekom koje je istaknula prigovor da pobijani upravni akt nije potpisan od ovlaštene službene osobe, odnosno prigovor vjerodostojnosti predmetne isprave, te je na tu okolnost predložila provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, što je sud odbio navodeći paušalne i neobrazložene razloge za takvu odluku. Na kraju se osvrće na ovosudnu presudu, poslovni broj: Usoz- 25/2024 od 28. listopada 2024., koju dovodi u vezu s predmetnom Odlukom/22, smatrajući i Odluku/22 nezakonitom zbog toga jer statutarna odredba sama po sebi, bez odgovarajuće materijalno-pravne osnove, ne može biti valjana osnova za donošenje općeg akta. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, u odnosu na zahtjev za izuzeće svih sutkinja Visokog upravnog suda koje su sudjelovale u postupcima ocjene zakonitosti predmetnih općih akata, među inim i sutkinje Senke Orlić-Zaninović (koja je članica ovog vijeća, a u ovom predmetu ujedno i predsjednica vijeća), ističe se da je navedeni zahtjev odbijen rješenjem predsjednice ovoga Suda, broj: 29 Su-9/2026-44 od 26. ožujka 2026., u bitnom, uz obrazloženje da pravno shvaćanje izraženo u presudi kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) ne dovodi samo po sebi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točka 5. ZUS-a prilikom odlučivanja o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom tog općeg akta (u subjektivnom sporu), niti se tvrdnje navedene u zahtjevu za izuzeće uopće mogu podvesti pod bilo koji od razloga propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS-a, a pravilnost kojeg stajališta je potvrđena i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 6. studenoga 2025., broj: U-III-3085/2025.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, pravilnom primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

8.1. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda, pa tako primjerice i u presudama poslovni broj: Usž- 1982/2025-4 od 24. rujna 2025. i Usž-255/2025-3 od 22. travnja 2025., u kojima je detaljno odgovoreno, pored ostalih, na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda, donesenih u sporu u kojem je tamo tužiteljice zastupao isti opunomoćenik kao i ovdje.

10. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

11. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović