Poslovni broj: Usž-709/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐDČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Babić, odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Šibenika, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rada 1, OIB: 55644094063, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-860/2025-16 od 8. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-860/2025-16 od 8. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943/02/22-01/233, URBROJ: 514-04-03- 01-01/08-25-02 od 22. veljače 2025. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/1-943-04/21-01/34, URBROJ: 2182-19-02/1-22-75 od 5. travnja 2022., ispravljenog rješenjem toga tijela, KLASA: UP/1-943-04/21-01/34, URBROJ: 2182-19-02/1-22-77 od 19. travnja 2022., kojim je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje i održavanje nerazvrstanih cesta temeljem članka 105. Zakona o cestama („Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21.) i prihvaćen prijedlog Grada Šibenika za potpuno izvlaštenje zemljišta u svrhu izgradnje građevine infrastrukturne namjene, prometnog sustava (cestovni promet), 2b skupine, nerazvrstana prometnica Minerska, te je u tu svrhu izvlaštena nekretnina dio čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nove oznake čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 131 m², uknjiženog prava vlasništva tužitelja, upisanog prava posjeda u katastarskim knjigama u PL 7416 na ime ĐD za 167/337 i IDČ za 170/337, sve uz daljnja popratna utvrđenja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome, smatra da nema zakonskog osnova za provedbu postupka izvlaštenja u odnosu na njegovu nekretninu jer ne postoji pravni interes Republike Hrvatske, odnosno javni interes za izvlaštenje jer se radi o masliniku u privatnom vlasništvu. Člankom 13. stavkom 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZION) određeno je da Vlada RH donosi odluku da je izgradnja građevine ili izvođenje radova u interesu RH, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, niti u upravnom predmetu, niti tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije proveden očevid na licu mjesta u kojem bi se, uz sudjelovanje svih zainteresiranih stranaka, utvrđivalo da li do predmetnog zahvata Grada Šibenika – izgradnje prometnice, može doći bez zadiranja u nekretninu tužitelja. Drži da nema nikakve potrebe za posezanjem Grada Šibenika u nekretninu tužitelja, budući da prema postojećem projektu za koji je izdana lokacijska dozvola za izgradnju predmetne prometnice nije nužno izvlaštenje nekretnine tužitelja. Osim toga, tužitelj nije bio obaviješten o vođenju postupka izdavanja lokacijske dozvole niti pozvan na uvid u projekt, a što je pretpostavka za donošenje pravomoćne lokacijske dozvole. Čak i da sukladno članku 105. Zakona o cestama postoji interes Republike Hrvatske, što se osporava u cijelosti, tužitelju je trebala biti ponuđena druga nekretnina u vlasništvu Grada Šibenika. Osim toga, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni ni odredbe članka 13. stavka 2. ZION-a. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu,
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS).
7. Tužitelj neosnovano smatra da su pogrešno primijenjene odredbe ZION-a, konkretno da je trebalo primijeniti odredbu članka 13. stavka 1. ZION-a, odnosno da nije bilo mjesta primijeniti odredbu članka 13. stavka 2. istog Zakona.
8. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ovdje radi o situaciji iz članka 13. stavka 2. ZION-a, kojom je propisano da se smatra da je interes Republike Hrvatske utvrđen ako je posebnim zakonom propisano da je izgradnja građevine ili izvođenje radova u interesu Republike Hrvatske.
9. U konkretnom slučaju, taj posebni zakon jeste Zakon o cestama , jer se ovdje radi o potpunom izvlaštenju u svrhu gradnje nerazvrstane prometnice. Naime, odredbom članka 105. stavka 1. Zakona o cestama propisano je da je građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstane ceste od interesa za Republiku Hrvatsku, a stavkom 2. istog članka Zakona da se na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta primjenjuju propisi o izvlaštenju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
10. Pogrešno obrazloženje prvostupanjskog suda da se, u konkretnom slučaju, posebnim zakonom ima smatrati Zakon o komunalnom gospodarstvu, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, obzirom da je prvostupanjskim rješenjem interes Republike Hrvatske utvrđen pravilnom primjenom odredbi Zakona o cestama.
11. Slijedom navedenog, neosnovano su žalbeni prigovori kojima se dovodi u pitanje pravilnost primjene mjerodavnog prava.
12. Da je nekretnina tužitelja predviđena za navedenu izgradnju proizlazi iz lokacijske dozvole od 17. studenog 2020. (pravomoćna 11. prosinca 2020.) i geodetskog elaborata od 18. prosinca 202., pa su iz tog razloga neosnovani i žalbeni prigovori da nema mjesta izvlaštenju nekretnine u vlasništvu tužitelja.
13. Pritom je prvostupanjskom presudom pravilno ukazano da predmet ovog spora nije ocjena zakonitosti predmetne lokacijske dozvola, zbog čega se u tom smjeru istaknuti prigovori ne mogu s uspjehom isticati u postupku izvlaštenja.
14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
