Poslovni broj: Usž-104/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Juraj Bartolić, odvjetnik iz Zagreba, Mrazovićeva 5, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđivanje mjera zaštite na kulturnom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1520/2023-19 od 7. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1520/2023-19 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-612-08/22-02/0111, URBROJ: 532-02-03- 02-02/1-23-3 od 13. ožujka 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, KLASA: UP/I 612- 08/21-014/4, URBROJ: 251-18-02/008-21-01 od 1. veljače 2021., kojim su određene mjere zaštite za stambeno-poslovnu zgradu u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na području "A" zone Povijesne urbane cjeline grada Zagreba, za koju je rješenjem Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-612-08/02-01/135 od ožujka 2010., utvrđeno svojstvo kulturnog dobra i upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, broj Registra Z-1525 (''Narodne novine'', broj: 92/11.).

3. Protiv osporene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, iznosi da je nakon potresa predmetna zgrada, zbog oštećenja, dobila crvenu naljepnicu – neuporabljivo, radi čega bi se trebala ukloniti u skladu s odredbama Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko - zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine" broj 21/23., dalje Zakon o obnovi). Smatra da prvostupanjski sud nije utvrdio da zgrade na adresi [adresa], čine jedinstvenu konstruktivnu cjelinu nego je pogrešno prihvatio navod tuženika da se radi o dvije zasebne zgrade. Ukazuje da je u spis dostavio nalaz i mišljenje ovlaštenog statičara i vještaka za graditeljstvo mr.sc. Mirsada Karačića, prema kojem su obje zgrade izgubile mehaničku otpornost i stabilnost te predstavljaju ugrozu za život i imovinu bez mogućnosti za njihovu svrsishodnu rekonstrukciju. Također je utvrđeno da zgrade dijele zajednički konstruktivni zid, imaju povezane poslovne prostore, zajedničku logiku konstrukcije ulaza i potpornih zidova te da rušenje zgrade u [adresa], može dovesti do rušenja sjevernog zida zgrade u [adresa]. Prvostupanjski sud je, prema mišljenju tužitelja, propustio utvrditi da je zgrada u [adresa], uklonjena po nalogu građevinske inspekcije tako da su dijelovi konstrukcije zgrade u [adresa] ostali bez oslonca. Drži da u konkretnom slučaju nije isključivo mjerodavan Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj: 69/99., 151/03., 157/03. - ispravak, 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22., dalje: ZZOKD), obzirom da ovu materiju uređuje Zakon o obnovi, kao poseban zakon, a njime je ukinuta obveza ishođenja posebnih konzervatorskih uvjeta za provođenje konstrukcijske obnove unutar kulturno-povijesne cjeline, koje nisu pojedinačno kulturno dobro, što predmetna zgrada nije. Na mjerodavnost Zakona o obnovi ukazuje i rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 29. srpnja 2024., kojim se određuje konstrukcijska obnova predmetne zgrade u skladu sa Zakonom o obnovi. Pogrešnim smatra shvaćanje prvostupanjskog suda da predmetna zgrada ima vlastitu kulturnu vrijednost obzirom da se ona štiti kao dio cjeline, radi čega je došlo do povrede članka 21. ZZOKD-a. Mišljenja je da je prvostupanjska presuda arbitrarna i ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, dok je obrazloženje nepotpuno i nerazumljivo. Ukazuje na povredu sudskog postupka iz članaka 6., 10. i 19. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje ZUP) i članka 49. stavka 5. ZUS-a. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, iznoseći shvaćanja iz obrazloženja prvostupanjske presude, predlaže da se žalba tužitelja odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Prvostupanjski sud je, na osnovi dokumentacije spisa predmeta, pravilno utvrdio da su očevidom konzervatora 17. studenog 2020., utvrđena znatna oštećenja na predmetnoj zgradi, koja se nalazi unutar Povijesne urbane cjeline grada Zagreba upisane u Registar kulturnih dobara pod brojem Z 1525, odnosno utvrđeno je znatno oštećenje pročelja (pukotine na žbuci, veće površine s otpalom žbukom, oštećenja arhitektonske plastike), urušeni dimnjaci te oštećenje pokrova i krovnih kućica, odnosno da je cijela zgrada radi neodržavanja u lošem građevinskom stanju.

8. Slijedom navedenog, a kako bi se osiguralo očuvanje izvornih, arhitektonskih, spomeničkih i estetskih vrijednosti predmetne zgrade, spriječilo njezino daljnje propadanje te osiguralo sigurno korištenje, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni su uvjeti za primjenu odredbe članka 21. ZZOKD-a, prema kojem nadležno tijelo utvrđuje mjere zaštite kulturnog dobra rješenjem uz upozorenje da ako vlasnik ne provede mjeru u roku iz tog rješenja, tu će mjeru provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika.

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju žalbeni navodi, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi o pogrešnoj primjeni materijalnog propisa obzirom da predmetna zgrada nije kulturno dobro. Međutim, pravilno prvostupanjski sud otklanja navedeni prigovor navodeći da je predmetna zagrada dio cjeline grada koji ima status zaštićenog kulturnog dobra radi čega su osnovano, na temelju članka 21. stavka 1. ZZOKD-a, izrečene mjere u svrhu zaštite i očuvanja predmetne zgrade.

10. Slijedom navedenog, uklanjanje predmetne zgrade, kako traži tužitelj, moguće je provesti jedino u skladu s člankom 64. ZZOKD-a, nakon što se statičkom ekspertizom građevinsko-konstruktivnog stanja zgrade, čije provođenje je naloženo prvostupanjskim rješenjem, utvrdi nemogućnost njezine obnove. S tim u vezi treba reći da je pravilno tuženik ocijenio da dostavljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo mr.sc. Mirsad Kararić od 6. ožujka 2020. i 9. srpnja 2020., ne predstavlja traženu statičku ekspertizu, jer daje paušalnu ocjenu stanja konstrukcije, kao i ocjenu isplativosti uklanjanja postojeće i gradnje zamjenske građevine , kao jedinog mogućeg rješenja, pa se na temelju takvog nalaza i mišljenja ne može odstupiti od mjera utvrđenih prvostupanjskim rješenjem.

11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Budući da je tužitelj izgubio upravni spor, prvostupanjskom presudom pravilno je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz kojeg razloga je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova u žalbenom postupku.

13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić