Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3696/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužiteljice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužiteljice PC iz [adresa], 4. tužiteljice ČC iz [adresa], 5. tužiteljice HC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6. tužiteljice EC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 7. tužiteljice ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. tužitelja KC iz [adresa], 9. tužiteljice TC iz [adresa], 10. tužitelja OC iz [adresa] i 11. tužitelja ŠC iz [adresa], zastupani po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv 1. tuženice NCK, [adresa], i 3. tuženika ŽC, [adresa], a koje tuženike pod 1. i 3. zastupa privremeni zastupnik Dean Velenderić, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4 te 4. tuženika IC, [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-1/2022-37 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-1/2022-37 od 26. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „1. Utvrđuje se da su tužitelji: 1. CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. PC, [adresa]. ČC, [adresa]. HC, [adresa], [osobni identifikacijski broj]. HC, [adresa], [osobni identifikacijski broj]. ZC, RIJEKA, [adresa], [osobni identifikacijski broj]. KC, [adresa]. PP, [adresa]. OC, [adresa] 11. ŠC, [adresa] Poslovni broj: 1 P-1/2022-37 stekli pravo suvlasništva suvlasničkih udjela i to 16. Suvlasničkog dijela: 7/144 te 18. Suvlasničkog dijela: 7/144 nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] MASLINJAK 180 2. 2354/1 VINOGRAD 734 3. 2354/2 PAŠNJAK 198 4. 2357 VINOGRAD 1061 5. 2800 ORANICA 295 6. 2863 LIVADA 993 7. 2866 VINOGRAD 3082 8. 2889/1 LIVADA 3244 9. 2889/2 ORANICA 1712 10. 2985 ŠUMA 2867 11. 2987 LIVADA 2557 12. 2991 ORANICA 4906 13. 2992 ORANICA 363 14. 2993/1 PAŠNJAK 468 15. 2993/2 ORANICA 1622 16. 2994/1 PAŠNJAK 460 17. 2994/2 LIVADA 7211 18. 3005 ORANICA 572 19. 3010 ORANICA 777 20. 3012 ORANICA 137 21. 3015/1 ORANICA 2723 22. 3015/2 PAŠNJAK 122 23. 3018 ŠUMA 9596 24. 3023 LIVADA 3205 25. 3024/1 PAŠNJAK 173724 26. 3024/2 ŠUMA 806 27. 3024/3 VINOGRAD 1003 28. 3024/4 ORANICA 1730 29. 3024/5 ORANICA 2813 30. 3024/6 VINOGRAD 31528 31. 3024/7 ŠUMA I ORANICA 874 32. 3024/8 VINOGRAD 2375 33. 3034 VINOGRAD 698 34. 3038 PAŠNJAK 2899 35. 3039 ORANICA 2356 36. 3084/7 ŠUMA 54928 sve upisane u zk uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; te čestica označenih kao k. č. [katastarska čestica] LIVADA 2496 2. 2882/8 LIVADA 784 sve upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] slijedom čega su tužitelji ovlašteni zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris tog prava s imena upisanih tuženika 1. NCK MC, [adresa] 3. ĐO, [adresa]“. Ujedno se pod II nalaže 1. tužiteljici CC, 2. tužiteljici JC, 3. tužiteljici PC 4. tužiteljici ČC, 5. tužiteljici HC, 6. tužiteljici EC, 7. tužiteljici ZC, 8. tužitelju KC, 9. tužiteljici TC, 10. tužitelju OC i 11. tužitelju ŠC za privremenom zastupniku 1. tuženice NCK i 3. tuženika ŽC isplate razliku predujma na ime rada i postavlja u visini od 200,00 EUR a pod toč. III odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasništva u odgovarajućim suvlasničkim udjelima i to suvlasničkog dijela na kojima su upisani 1. i 3. tuženik, jer tužitelji tvrde kako se nalaze u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu navedenih nekretnina pa da su isto stekli dosjelošću. Sud utvrđuje kako je ostavinskom postupku iza GC pok. ĆC **.**.1987. doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je imovina imenovanog pripala njegovoj braći i sestrama (kao prednicima tužitelja ad 3. -6.) te 1. i 2. tužiteljici kao njegovim nećakinjama pa je upitno jesu li tužiteljice poštene posjednice obzirom na to je li im mogla ostati nepoznata činjenica da je dio ostavinske imovine pripao ĆC pok. ĆC, predniku tuženika.

6. Tužitelji u žalbi navode kako pri tome sud zanemaruje činjenicu da se u svim relevantnim dokumentima ĆC pok. ĆC javlja kao vlasnik predmetnih nekretnina, a tužiteljice nisu osporile činjenicu da postoji jasan slijed prijenosa vlasništva nasljeđivanjem od imenovanog do njegovih pravnih sljednika, odnosno ovdje tuženika. Sud međutim, utvrđuje kako tužitelji nisu dostavili nikakav dokaz da bi IC raspolagao svojim suvlasničkim dijelom ili se odrekao nasljedstva u korist ostalih nasljednika brata GC, odnosno da je na bilo koji način njegovo suvlasništvo na utuženim nekretninama prestalo no tužitelji ukazuju kako tada potrebe za ovom tužbom ne bi niti bilo, jer je osnov njihova traženja dosjelost, a u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju kojim ih je stekao, ĆC već je živio u [adresa] i to bez ikakve namjere izvršavanja vlasništva ili posjeda nad nekretninama koje su mu pripale nasljeđivanjem. Dakle, time tužiteljice nisu priznale tuđe pravo na posjed nekretnina koje su bile predmet te ostavine. Stoga ne stoji utvrđenje kako tužitelji nisu bili pošteni posjednici jer su znali da određeni dio nekretnina koji odgovara suvlasničkom dijelu tuženika nije njihovo vlasništvo jer tužitelji su vjerovali u svoje pravo na posjed predmetnih nekretnina neovisno o tome što za to uvjerenje i pravo ne postoji pisani trag koji bi poslužio pravni temelj, ali i neovisno o tome što znaju da su tuženici odnosno njihov prednik upisani kao njihovi vlasnici. a poštenje se predmnijeva, te teret dokaza leži na tuženicima, a koji su putem privremenog zastupnika tek paušalno osporili navode tužitelja. Konačno ne stoji niti to da tužitelji ne crpe svoj posjed iz posjeda ĆC pok. GC budući da su njihovi prednici u tom ostavinskom postupku ustupili svoje udjele bratu GC pok. ĆC, jer prednici tužitelja, da bi uopće bili u mogućosti ustupiti svoj nasljedni dio drugome, morali su se prije svega prihvatiti nasljedstva jer su zakoniti nasljednici ĆC, pok. GC čime nije prekinut pravni slijed između ĆC i tužitelja.

7. Tužitelji su podnijeli tužbu i radi utvrđenja prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] ZGR., kč.br.

13/2 ZGR., kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojima kao suvlasnik dolazi upisan 4. tuženik IC tako da je rješenjem od 22. rujna 2023. odbačena tužba u odnosu na tog tuženika jer je isti preminuo **.**.1993., dakle prije pokretanja postupka, dok je u odnosu na 2. tuženika 20. ožujka 2024. donesena djelomična presuda zbog ogluhe, koje su odluke pravomoćne.

8. Pravilno međutim u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako tužitelji u ovom postupku traže utvrđenje prava vlasništva/suvlasništva na suvlasničkim udjelima 1. i 3. tuženika nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno za suvlasničke udjele od po 7/144 dijela navodeći da su vlasništvo stekli na temelju dosjelosti. Sud utvrđuje kako iz iskaza saslušanih svjedoka LC i FC i 1. i 9. tužiteljice slijedi činjenica da su navedene nekretnine, odnosno nekretnine koje su predmetom ovog postupka bile vlasništvo ĆC, pok. GC za cijelo kojega su naslijedili sinovi GC za 7/8 dijela i IC 1/8 dijela jer su se ostala djeca odrekla svog suvlasničkog dijela u korist brata GC a GC je ujak, odnosno stric tužitelja koji nije bio u braku i nije imao djece. Njega su naslijedili

ĐC – brat za 2/12 dijela;

DC – sestra za 2/12 dijela;

SC – sestra za 2/12 dijela;

VC – sestra za 2/12 dijela,

IC – brat za 2/12 dijela,

RC – nećakinja za 1/12 dijela te

JC – nećakinja za 1/12 dijela u odnosu na suvlasnički dio od 7/8 dijela, budući da je bratu IC pripala preostala 1/8 suvlasničkog dijela

9. Iz provedenih dokaza sud utvrđuje kako tužitelji nisu u posjedu utuženih nekretnina, a neke nekretnine obrađuju drugi, jer svjedok LC tvrdi da on kosi kč. br. [katastarska čestica] duže vrijeme, da kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] koristi AC kao i kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Pok. GC je dao na korištenje AC kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje, iz iskaza tog svjedoka slijedi da na utuženim nekretninama nije vidio tužitelje, ali da su mu pričali da na istima ima jedan dio i da trebaju riješiti vlasništvo. Svjedok FC je iskazao da su predmetne nekretnine od C, odnosno od prednika stranaka iako osobno ne zna što su u naravi, nisu mu poznati tužitelji osim 4. tužiteljice ČC i 10. tužitelja OC, ali da 4. tužiteljicu nije vidio na predmetnim parcelama. Taj svjedok kosi kč. br. [katastarska čestica] što su dogovorili njegov otac i otac od 11. tužitelja prije 25 godina.

10. Stoga je po utvrđenju ovog suda sud prvog stupnja pravilno prihvatio iskaze svjedoka LC i FC u pogledu posjeda i korištenja dijela nekretnina koje su predmetom ovog postupka u dogovoru s pok. GC. Pri tome devetotužiteljica sama tvrdi da su tužitelji osobno i putem svojih prednika u posjedu utuženih nekretnina 120 godina, kao i to da je njezin djed ĆC imao desetero djece, da je ujak GC jedini ostao kući, da se nije ženio i da nije imao djece i da su ga naslijedili sestre i braća SC, VC, ĐC i tuženici. 1. tužiteljica je potvrdila navode 9. tužiteljice da je u posjedu ovih nekretnina bio ujak GC, kojega su naslijedili brat ĐC, sestra BC, sestra VC, sestra DC, brat IC te nećakinje RC i JC, kao nasljednice pok. UC. Također je navela da između braće GC i IC nije izvršena dioba, da su se prije podnošenja tužbe obratili nasljednicima IC radi diobe ovih nekretnina, ali da odgovor nisu dobili.

11. Međutim, upitno je jesu li ti tuženici manifestirali svoju volju da suvlasničke dijelove prenesu na tužitelje, a imajući u vidu rješenje o nasljeđivanju iza smrti NO i CO koji su bili djed i baka JO, pok. ĆC s majčine strane PO, rođene CO očito je da je IC naslijedio nekretnine koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali iste nisu predmetom ovog postupka, dok iza ĆC, pok. GC utvrđeno je da su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi GC za 7/8 dijela i IC, pok. ĆC za 1/8 dijela i to u odnosu na nekretnine koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. GC, pok. ĆC utvrđeno je da su ga naslijedili brat ĐC, sestra DC, sestra SC, sestra VC, brat IC te nećakinje RC i JC nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na njegov suvlasnički dio od 7/8 dijela.

12. Dakle, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako nije dokazana tvrdnja tužitelja da je GC, pok. ĆC bio vlasnik za cijelo utuženih nekretnina, već suvlasnik sa svojim bratom IC, pok. ĆC. IC nije u suposjedu ovih nekretnina jer je živio u [adresa], ali je on ostao nasljednik oca ĆC, pok. GC, dok i iz rješenja Ureda u Istarskoj županiji od 1. ožujka 2016. proizlazi kako je imovina koja se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju je IC, pok. ĆC naslijedio od oca ĆC, pok. GC, optantska imovina, dok je imovina koju je naslijedio iza smrti brata GC, pok. ĆC te bake pok. CO, slobodna imovina, odnosno imovina koja se ostala u njegovom vlasništvu, dok je preostala imovina postala društveno vlasništvo, što potvrđuje upis Republike Hrvatske na utuženim nekretninama u odgovarajućem suvlasničkom dijelu.

13. Stoga pravilno sud utvrđuje kako tužitelji neosnovano polažu vlasnička prava na suvlasničkom dijelu koji je njihov ujak, odnosno stric stekao nasljeđivanjem od svog brata GC jer prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti GC, slijedi tko su njegovi nasljednici, a to potvrđuju i iskazi tužiteljica pod 1 i 9 koje navode da su GC naslijedili braća i sestre između ostalih i ovi u [adresa], što se odnosi na tuženika 1-3. Imovinu tog ostavitelja čine nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno utužene nekretnine u odgovarajućem suvlasničkom udjelu te su nasljednici tuženici od 1-3 svaki za 1/3 dijela a isti je ostavinski postupak pokrenut baš po prijedlogu 7. tužiteljice ZC te je očito kako tužiteljima nije bilo nepoznato da je IC, pok. ĆC suvlasnik na utuženim nekretninama, a nakon njegove smrti tuženici od 1-3 što nedvojbeno upućuje kako je tužiteljima bilo poznato tko su nasljednici GC, pok. ĆC, a među njima i njegov brat IC, pok. ĆC pri čemu dioba između braće GC i IC nije izvršena, te su pokušali kontaktirati nasljednike IC, ovdje tuženike koji žive u [adresa] radi diobe ali ti tuženici nisu ni na koji način svojim suvlasničkim dijelom raspolagali u korist tužitelja.

14. Sud stoga pravilno utvrđuje kako prijašnji vlasnik utuženih nekretnina jest ĆC, pok. GC koji je preminuo 1944. i kojega su naslijedili sinovi GC za 7/8 dijela i IC za 1/8 dijela jer su žena ostavitelja NC i djeca NC, ĐC, BC, DC i VC svoje dijelove ustupili bratu, odnosno sinu GC. Navedeno rješenje je dostavljeno UC, GC, ČO, ĐC, ĆC te SC, DC i VC koji su ga primili dok su roditelji 3. tužiteljice PC i 4. tužiteljice ČC, VC i HO; 6. tužiteljica EC i 5. tužiteljica EO sestre, a njihovi roditelji su ZO i KO; 7. tužiteljica ZC i 8. tužitelja KC su brat i sestra, njihovi roditelji zovu se ĐC i ZC; 9. tužiteljica TC, 10. tužitelj OC i 11. tužitelj ŠC su braća i sestre. Njihovi se roditelji zovu TO i OO, a otac 1. i 2. tužitelja je ČO.

15. Stoga sud pravilno utvrđuje kako su se upravo prednici tužitelja u ostavinskom postupku iza smrti oca ĆC, pok. GC, odrekli svojih suvlasničkih dijelova u korist GC, pok. ĆC, pa su na takav način potvrdili da nisu niti suvlasnici niti suposjednici spornih nekretnina. Iza smrti GC, pok. ĆC nasljednici su i 1. i 2. tužiteljice, pa im nije moglo ostati nepoznato kako je jedan od nasljednika GC i brat IC, pok. ĆC iz [adresa] prema tom rješenju o nasljeđivanju, O-28/1987-8 od 16. travnja 1987. te u tom času nema poštenog posjeda tužitelja na predmetu posjedovanja.

16. U pogledu pak posjeda tužitelja i prednika nakon dana 16. travnja 1987. kada je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. GC, pok. ĆC . Prednici tužitelja su u ostavinskom postupku iza smrti ĆC, pok. GC svoje suvlasničke udjele ustupili bratu GC, pok. ĆC a pozivaju se na to da su nasljednici GC koji nije bio vlasnik utuženih nekretnina u cijelosti, već zajedno sa svojim bratom IC za kojeg nije dokazano da bi raspolagao svojim suvlasničkim dijelom ili se izričito odrekao nasljedstva u korist ostalih nasljednika brata GC, niti su nasljednici istog IC GC raspolagali svojim suvlasničkim dijelom u korist tužitelja, pri čemu čak i sama prvotužiteljica – kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja – tvrdi da tuženici nisu manifestirali svoju volju da svoje suvlasničke dijelove prenesu a same tužiteljice tvrde kako diobe nije bilo, iako su pokušali s nasljednicima IC riješiti pitanje nekretnina u Republici Hrvatskoj, pa sud pravilno utvrđuje da su sljednici IC suvlasnici utuženih nekretnina, te vlasništvo na utuženim nekretninama u pogledu suvlasničkih dijelova 1. i 3. tuženika nisu mogli steći dosjelošću.

17. Sud stoga pravilno primjenjuje pravna pravila Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91.) i čl. 388. stavak 2. ZV odnosno pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (dalje OGZ) jer rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina (redovna), odnosno 40 godina (izvanredna) jer posjed je pošten prema tim normama - ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ) a isto je i prema odredbama kasnije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91.; dalje ZOVO) čl. 28. i 30, pri čemu je potreban protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja

18. Konačno i prema čl. 159. st 2. ZV samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a takav posjednik nekretnine stječe vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st 3.). tužitelji dakle niti imaju valjani pravni temelj posjedovanja utuženih nekretnina u odnosu na suvlasničke dijelove 1. i 3. a niti uživaju pošten posjed jer nisu posjednici spornih nekretnina na temelju članka 18. stavak 3. ZV budući su znali da im ne pripada pravo na posjed spornih nekretnina prema 1. i 3. tuženiku pa je tužbeni zahtjev pravilno odbijen u odnosu na te tuženike, imajući u vidu i prirodu suparničarstva na pasivnoj strani.

19. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, njome pobijane žalbe odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić