Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4033/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku iz Solina, Zvonimirova 75, protiv tuženog Euroherc Osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica Split, Varaždinska 54, uz sudjelovanje umješača na strani tuženog ŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Oštri, odvjetniku iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/I, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženog protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-247/2022 od 26. svibnja 2023. i žalbe tužitelja protiv dopunske presude poslovni broj Pn-247/2022-13 od 25. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženog Euroherc Osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-247/2022 od 26. svibnja 2023. u dijelu izreke pod I, kojim je naloženo tuženom isplatiti tužitelju iznos od 909,96 €[1] / 6.856,10 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u izreci pod II i IV.
II Odbija se žalba tužitelja OO kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u izreci pod III.
III Preinačuje se navedena presuda u dijelu izreke pod I, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 1.479,05 € / 11.143,90 kn, i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška preko iznosa od 1.287,84 € / 9.703,23 kn, te se sudi: 1. Nalaže se tuženom Euroherc Osiguranju d.d. isplatiti tužitelju OO daljnji iznos od 1.479,05 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2015. do isplate, po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženom Euroherc Osiguranju d.d. naknaditi tužitelju OO daljnji iznos troška u iznosu od 1.572,21 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
IV Odbija se žalba tužitelja OO kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-247/2022-13 od 25. srpnja 2025. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.568,05 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
V Preinačuje se dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 247/2022-13 od 25. srpnja 2025. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 931,95 €, te se sudi:
Nalaže se tuženom Euroherc Osiguranju d.d. isplatiti tužitelju OO daljnji iznos od 931,95 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2015. do isplate, po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
VI Nalaže se tuženom Euroherc Osiguranju d.d. naknaditi tužitelju OO trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 427,00 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženom isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 909,96 € / 6.856,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2015. do isplate, po stopi pobliže označenoj u izreci pobijane presude, dok je za više zatraženih 1.479,05 € / 11.143,90 kn tužbeni zahtjev s tog osnova odbijen (stavak I izreke), te je tuženom naloženo naknaditi tužitelju na ime imovinske štete - tuđe pomoći i njege iznos od 63,71 € / 480,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak II izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj potraživao isplatu naknade troškova prijevoza radi liječenja u iznosu od 1.500,00 kn, na ime naknade za uništenu odjeću u iznosu od 700,00 kn i na ime naknade za uništene naočale u iznosu od 920,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenoj u izreci pobijane presude (stavak III izreke), te je tuženom naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.287,84 € / 9.703,23 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak IV izreke).
2. Dopunskom presudom od 25. srpnja 2025. je odbijen tužbeni zahtjev po osnovu naknade neimovinske štete u iznosu od 2.150,00 € / 16.200,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
3. Protiv presude se žale obje stranke, dok se protiv dopunske presude žali tužitelj.
4. Tuženi se žali protiv dijela navedene presude u dijelu izreke pod I, kojim je naloženo tuženom isplatiti tužitelju iznos od 909,96 € / 6.856,10 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u izreci pod II i IV, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.
5. Tužitelj se žali protiv dijela presude u izreci pod I, kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za iznos od 1.479,05 € / 11.143,90 kn, te u izreci pod III, kao i protiv dopunske presude, također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 ZPP, te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i dopunsku presudu , preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.
6. Žalba tuženog nije osnovana, dok je žalba tužitelja protiv presude osnovana, a žalba tužitelja protiv dopunske presude djelomično osnovana.
7. U ovom predmetu tužitelj potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete, koju je pretrpio u štetnom događaju 11. prosinca 2013. u [adresa], a koju je prouzročio umješač ŽO, upravljajući osobnim vozilom marke Citroen C2, registarske oznake [registarska oznaka], osiguranom kod tuženog policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, u kojem vozilu se tužitelj nalazio kao putnik.
8. Pritom je tužitelj zadobio ozljede u vidu povrede glave, vrata, kralježnice, prsnoga koša i lijevoga koljena, te zaostali ožiljak na čelu.
9. Obzirom da je vozač/umješač ŽO u trenutku nezgode imao 2,19 g/kg alkohola u krvi, tuženi je podneskom od 27. lipnja 2018. istaknuo prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnih posljedica u predmetnoj nezgodi, obzirom da je pristao na rizik vožnje s vozačem u alkoholiziranom stanju u kakvom je bio umješač, smatrajući da na strani tužitelja postoji doprinos za nastanak štetnih posljedica u iznosu od 40%.
10.1. U presudi tog suda poslovni broj Pn-591/2016 od 15. listopada 2019. je prigovor suodgovornosti odbijen, uz obrazloženje da je tuženi prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja istaknuo nakon zaključenja prethodnoga postupka te da taj prigovor sud ne može uzeti u obzir, pa je odlučio da tužiteljeve suodgovornosti nije bilo.
10.2. Međutim, sud prvog stupnja nije uzeo u obzir odredbu čl. 288a st. 6 ZPP, kojom je propisano da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a da se materijalnopravni prigovori mogu isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299 st. 2 ZPP . Stoga je navedena presuda ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1294/2020- 5 od 1. lipnja 2022., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da je prigovor suodgovornosti materijalnopravni prigovor, pa ga je tuženi mogao iznijeti i nakon pripremnog ročišta, a prvostupanjski sud ga je morao raspraviti, što je, zbog pogrešnog pravnog stava, propustio učiniti.
10.3. No niti u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije postupio prema uputi ovog suda i raspravio pitanje podijeljene odgovornosti, već je ponovio svoj pogrešan pravni stav iz ukinute odluke, navodeći da je prigovor suodgovornosti tužitelja tuženi istaknuo nakon zaključenja prethodnoga postupka, zaključivši pritom da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja.
11. Ovaj drugostupanjski sud smatra da se iz rezultata provedenog dokaznog postupka, prvenstveno iskaza tužitelja i vozača ŽO može zaključiti da se tužitelj pridružio vožnji s ŽO neposredno prije nastanka štetnog događaja, slijedom čega nije mogao znati da je isti pod utjecajem alkohola, pa nije svjesno pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem, pa da bi time doprinio nastanku štete.
12. To iz razloga što je ŽO više puta mijenjao svoj iskaz, od tvrdnje da uopće ne poznaje tužitelja, zatim da ga poznaje, ali da isti uopće nije bio putnik u vozilu, do toga da je ipak bio u vozilu, ali nije bio ozlijeđen, iz čega proizlazi da je umješač osoba kojoj se ne može pokloniti vjera, za razliku od tužitelja, za čiji iskaz ovaj sud smatra da je istinit.
13. Dakle, tužitelj nije pridonio nastanku štete, ali ne iz razloga koje je za takvo utvrđenje dao prvostupanjski sud, ustrajavši kod pogrešnog pravnog stava.
14. Daljnji žalbeni prigovori, kako tužitelja, tako i tuženoga, odnose se na visinu dosuđene naknade.
15. Nije sporno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio potresa mozga, udarno gnječne rane čela, trzajna ozljeda vrata s trncima u desnome ramenu, udarac u prsište, udarac u grudni i slabinski segment kralježnice, udarac i istegnuće lijevoga koljena, te mu je po prijemu je primarno obrađena rana na čelu, a zbog zadobivenih ozljeda je bio hospitaliziran šest dana.
16. Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka liječnika dr. TO, dr. ZO, dr. UO i dr. ŠO proizlazi da su s neurološke i kirurške/ortopedske strane trajne posljedice ozljeđivanja umanjile su opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za ukupno 5% (2% + 3%) i u tom će omjeru morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima, a koje umanjenje se očituje u smanjenoj pokretljivosti vrata, kao i psihičkim tegobama. Kod tužitelja je došlo i do privremene povrede duševnog integriteta u trajanju od 14 mjeseci, te za vrijeme psihijatrijskog liječenja za 5%. Proživio je primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti, te potom tzv. sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja je u jakom intenzitetu trajao dva dana, u srednjem sedam dana, a u manjem dva mjeseca.
17. Kod tužitelja je zaostao i ožiljak širok 2 mm, koji se nalazi nešto ispod razine kože, slijedom čega je procijenjeno da se radi o naruženju na granici između blagoga stupnja i kozmetskog defekta, pri čemu treba uzeti u obzir da je tužitelj u dobi od 72 godine i da je muškarac.
18. Konačno, za vrijeme liječenja kod kuće tužitelju su tuđa pomoć i njega bile potrebne za vrijeme kroz sedam dana po dva sata dnevno te 23 dana po dva sata dnevno, dakle ukupno 60 sati.
19. Cijeneći naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje, a imajući u vidu vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, kao i intenzitet i trajanje štetnih posljedica, ovaj sud drugog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 200 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) utvrdio tužitelju primjerenu novčanu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.800,00 €, umjesto 2.389,01 €, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.
20. Obzirom da je po presudi poslovni broj Pn-591/2016 od 15. listopada 2019. tužitelju pravomoćno dosuđen iznos od 1.035,24 €, a da je tuženi potom 29. listopada 2019. isplatio tužitelju iznos od 1.479,05 €, za koji iznos je prvostupanjski sud računao da je isplaćen na ime pretrpljene neimovinske štete, to mu je pobijanom odlukom dosudio daljnji iznos od 909,96 €, odnosno ukupno 2.389,00 €.
21. Stoga je pobijanu presudu i dopunsku presudu valjalo preinačiti i tužitelju dosuditi daljnji iznos od 2.400,00 €, odnosno u presudi preinačiti u cijelosti odbijajući dio od 1.479,05 € i u tome dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev (kao u izreci pod III/1), a u dopunskoj presudi djelomično preinačiti odbijajući dio i dosuditi tužitelju daljnji iznos od 931,95 €, što ukupno iznosi 2.400,00 €.
22. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio tužitelju naknadu štete po osnovu tuđe pomoći i njege u iznosu od 159,27 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri čemu prigovori visini dosuđene naknade po tom osnovu nisu osnovani.
23. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovu naknade troškova prijevoza radi liječenja, naknade za uništenu odjeću i naočale, obzirom da tužitelj navedenu štetu nije ničim dokazao.
23.1. Naime, na ročištu 16. studenoga 2017. je tužitelj pri saslušanju naveo da su mu u štetnom događaju uništeni hlače i džemper, te razbijene naočale, a iako je imao priliku iste predočiti sudu, to nije učinio.
23.2 Konačno, nije osnovan niti žalbeni navod da niti svjedok-umješač niti tuženi nisu posebno osporili da bi navedeni predmeti bili oštećeni u štetnom događaju . To iz razloga što je svjedok-umješač osporavao da je tužitelj uopće bio ozlijeđen u štetnom događaju, dok je tuženi osporio da su naprijed navedeni predmeti bili oštećeni u podnesku od 16. svibnja 2019., točka IV (list 143 spisa).
24. Sve naprijed navedeno odnosi se i na dopunsku presudu, kojom je samo odlučeno o odbijajućem dijelu zahtjeva, o kojem je presudom propušteno odlučiti.
25. Obzirom da je pobijana presuda djelomično preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu troška tužitelja u iznosu od 4.882,64 €, ali je valjalo izmijeniti postotak uspjeha u sporu, koji nakon preinake iznosi 86,1% u korist tužitelja, dok je tuženi uspio s 13,9%. Kada se postotak uspjeha tuženoga oduzme od postotka uspjeha tužitelja, dobiva se 72,2%, koliko je od iznosa od 4.882,64 € valjalo priznati tužitelju, a to iznosi 3.525,27 €.
26. Kako je tuženi tužitelju na ime parničnog troška već isplatio iznos od 665,22 €, a pobijanom presudom mu je dosuđeno još 1.287,84 €, te iznose je valjalo odbiti od naprijed utvrđenog troška, pa je tako naloženo tuženom naknaditi tužitelju daljnji iznos troška u iznosu od 1.572,21 €, kao u izreci pod II/2.
27. Pritom na žaliteljev prigovor primjeni vrijednosti boda u odluci o troškovima valja reći da Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu
- Tarifa) propisuje da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kako je prvostupanjski sud i postupio, zbog čega je i taj prigovor tuženoga neosnovan.
28. Slijedom svega iznesenoga, a obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, imajući pritom u vidu dio naknade koji je tuženi već isplatio tužitelju, kao i dio dosuđen pobijanom presudom, valjalo je, temeljem odredaba čl. 368 st. 1 i čl. 373a st. 2 i 3 ZPP, odlučiti kao u izreci pod I, II, III/1, IV i V izreke.
29. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom protiv presude u cijelosti, a žalbom protiv dopunske presude u omjeru od 37,3%, to mu je priznato pravo na naknadu troška žalbenog postupka, u ukupnom iznosu od 427,00 €, kao u izreci pod VI.
U Zagrebu, 2. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
