Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-461/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4389/2019-26 od 25. veljače 2021. te o žalbi tuženika protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4389/2019-39 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4389/2019-39 od 2. kolovoza 2024.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4389/2019-26 od 25. veljače 2021. u točki I., točki II. i točki IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4389/2019-26 od 25. veljače 2021. u točki III., točki V. i točki VI. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom od 25. veljače 2021. odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. iznos odobrenog kredita ugovor o [broj kredita], solemniziran 6.svibnja 2005. po javnom bilježniku Zdravki Bišćanin-Pešut, Kardinala Stepinca 10, Krapina pod brojem OU- 128/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika i to dio koji glasi: "iznos kredita je kunska protuvrijednost CHF 23.200,00."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. način otplate broj 029 -50- 2749065, solemniziran 6.svibnja 2005. po javnom bilježniku Zdravki Bišćanin -Pešut, Kardinala Stepinca 10, Krapina pod brojem OU-128/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.".

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, da tužitelju ĐT iz [adresa], isplati iznos od 8.397,97 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1. siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 10,41 kuna od dana 30.rujna 2005. godine do isplate,

- na iznos od 13,85 kuna od dana 31.listopada 2005.godine do isplate,

- na iznos od 0,76 kuna od dana 1.siječnja 2006.godine do isplate,

- na iznos od 34,31 kuna od dana 1.studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 56,43 kuna od dana 1.siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 72,38 kuna od dana 1.veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 79,58 kuna od dana 1.ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 59,73 kuna od dana 1.travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 63,52 kuna od dana 1.svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,15 kuna od dana 1.lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,81 kuna od dana 1.srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 16,75 kuna od dana 1.kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 28,53 kuna od dana 1.rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 27,51 kuna od dana 1.listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,59 kuna od dana 1.studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 37,95 kuna od dana 1.prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 55,87 kuna od dana 1.siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 81,37 kuna od dana 1.veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 75,51 kuna od dana 1.ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 110,12 kuna od dana 1.travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 103,55 kuna od dana 1.svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 116,34 kuna od dana 1.lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 227,06 kuna od dana 1.srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 204,27 kuna od dana 1.kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 273,91 kuna od dana 1.rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 249,84 kuna od dana 1.listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 211,15 kuna od dana 1.studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 292,79 kuna od dana 1.prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 396,68 kuna od dana 1.siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 323,12 kuna od dana 1.veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 348,91 kuna od dana 1.ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 316,11 kuna od dana 1.travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 322,00 kuna od dana 1.svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 461,24 kuna od dana 1.lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 474,82 kuna od dana 1.srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 591,15 kuna od dana 1.kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 531,39 kuna od dana 1.rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 465,97 kuna od dana 1.listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 458,95 kuna od dana 1.studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 453,91 kuna od dana 1.prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 485,12 kuna od dana 1.siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 512,32 kuna od dana 1.veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 515,97 kuna od dana 1.ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 497,14 kuna od dana 1.travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 509,86 kuna od dana 1.svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 515,98 kuna od dana 1.lipnja 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. kamatna stopa ugovora o [broj kredita], solemniziran 6.svibnja 2005. po javnom bilježniku Zdravki Bišćanin-Pešut, Kardinala Stepinca 10, Krapina pod brojem OU-128/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika i to dio koji glasi: "redovna kamata: 5,55% godišnja, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate koja u trenutku sklapanja ovog ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora. "

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, da tužitelju ĐT iz [adresa], isplati iznos od 3.454,21 kunu sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1. siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 1,12 kuna od dana 1.srpnja 2005. godine do isplate,

- na iznos od 1,08 kuna od dana 1.kolovoza 2005.godine do isplate,

- na iznos od 16,81 kuna od dana 1.listopada 2005.godine do isplate,

- na iznos od 2,05 kuna od dana 1.studenog 2005.godine do isplate,

- na iznos od 11,66 kuna od dana 1.siječnja 2006.godine do isplate,

- na iznos od 8,26 kuna od dana 1.veljače 2006. godine do isplate,

- na iznos od 19,31 kuna od dana 1.ožujka 2006. godine do isplate,

- na iznos od 0,11 kuna od dana 1.lipnja 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2,41 kuna od dana 1.srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 6,56 kuna od dana 1.kolovoza 2006. godine do isplate,

- na iznos od 4,06 kuna od dana 1.listopada 2006. godine do isplate,

- na iznos od 4,57 kuna od dana 1.studenog 2006. godine do isplate,

- na iznos od 7,38 kuna od dana 1.prosinca 2006.godine do isplate,

- na iznos od 17,48 kuna od dana 1.siječnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 6,45 kuna od dana 1.veljače 2007. godine do isplate,

- na iznos od 4,91 kuna od dana 1.ožujka 2007. godine do isplate,

- na iznos od 9,21 kuna od dana 1.travnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,93 kuna od dana 1.svibnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 4,50 kuna od dana 1.lipnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 17,16 kuna od dana 1.srpnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,97 kuna od dana 1.rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos od 24,37 kuna od dana 1.listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 3,26 kuna od dana 1.studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 70,65 kuna od dana 1.siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 33,71 kuna od dana 1.veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,98 kuna od dana 1.ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,04 kuna od dana 1.travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 54,67 kuna od dana 1.svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 55,68 kuna od dana 1.lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,20 kuna od dana 1.srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 52,33 kuna od dana 1.kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 41,98 kuna od dana 1.rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 28,90 kuna od dana 1.listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 111,71 kuna od dana 1.prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 35,05 kuna od dana 1.veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 39,84 kuna od dana 1.ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 106,34 kuna od dana 1.travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 48,76 kuna od dana 1.svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 83,26 kuna od dana 1.lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 82,62 kuna od dana 1.srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 81,67 kuna od dana 1.kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 59,87 kuna od dana 1.rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 76,91 kuna od dana 1.listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 65,82 kuna od dana 1.studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 58,47 kuna od dana 1.prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 50,55 kuna od dana 1.siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,06 kuna od dana 1.veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 78,90 kuna od dana 1.ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,31 kuna od dana 1.travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 76,87 kuna od dana 1.svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 78,08 kuna od dana 1.lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 9,36 kuna od dana 1.srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 55,15 kuna od dana 1.kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 122,27 kuna od dana 1.listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 34,62 kuna od dana 1.prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,30 kuna od dana 1.veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 37,51 kuna od dana 1.ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 86,31 kuna od dana 1.travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 58,42 kuna od dana 1.svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 86,61 kuna od dana 1.srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 48,32 kuna od dana 1.kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 375,03 kuna od dana 1.rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 108,45 kuna od dana 1.listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 52,47 kuna od dana 1.studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 67,51 kuna od dana 1.prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 36,30 kuna od dana 1.siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 61,80 kuna od dana 1.veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,45 kuna od dana 1.ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 94,27 kuna od dana 1.travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 64,92 kuna od dana 1.svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 60,21 kuna od dana 11.svibnja 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude (dana 25.veljače 2021.godine) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika od 21.12.2022. da mu tužitelj naknadi razmjerni dio troškova u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva.“

4. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima.

5. Žalba tuženika protiv prvostupanjske presude je djelomično osnovana, a žalba tuženika protiv prvostupanjskog dopunskog rješenja je neosnovana.

6. U odnosu na prvostupanjsku presudu:

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu solemniziranog 6. svibnja 2005. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu „iznos kredita i kunska protuvrijednost CHF 23.200,00“, dijela odredbe čl. 7. istog Ugovora o kreditu koji glasi „kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“ te dijela čl. 2. navedenog Ugovora o kreditu koji glasi „redovna kamata 5,55% godišnje, a promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele, a neplaćene iznose uključivo redovnu kamatu koju korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora“ te zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule i kamatne stope isplati utužene iznose.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I., II. i IV. izreke kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službeno j dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 193. ZPP koju ističe žalitelj obzirom je u žalbi tuženik istaknuo prijedlog za donošenjem dopunske presude te je prvostupanjski sud i odlučio o navedenom prijedlogu tuženika te donio dopunsku presudu dana 2. prosinca 2022. poslovni broj P-4389/2019-34. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka koju također ističe žalitelj u smislu st. 1. čl. 354. te čl. 338. st. 4. ZPP, a to stoga jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP. Neosnovano žalitelj prigovara da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (u odnosu na točku I., II. i IV. izreke).

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 6. travnja 2025. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor te je u čl. 1. Ugovora utvrđeno da je iznos kredita kunska protuvrijednost 23.200,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, u čl. 7. da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita te u čl. 2. Ugovora je ugovoreno da je redovna kamata 5,5% promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje promjenjiva; da je kredit zaključen na rok otplate od 84 mjeseca, a namjena kredita je kupnja novog automobila marke Renault; da tužitelj i tuženik nisu pregovarali tj. nije bilo pojedinačnog pregovaranja u svezi spornih odredbi Ugovora o kreditu .

11. Predmet spora je restitucijski zahtjev, kao posljedica zaštite potrošača od nepoštene odredbe.

12. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

14. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.

15. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Pogrešno žaliteljica ističe da se zaštita u postupcima kolektivnih interesa iscrpljuje u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmet tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih i iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u isto j valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

16. Sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje:Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, potrošača se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

17. Također treba reći da tuženik tijekom postupka neosnovano ističe prigovor zastare, jer je tužba u ovom predmetu podnesena 5. lipnja 2019., a zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a zastara individualnog restitucijskog zahtjeva u odnosu na kamatnu stopu istekla je 13. lipnja 2019. (obzirom na trajanje zastarnog roka od pet godina (opći zastarni rok), dok u odnosu na zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pravo tužitelja zastarijeva 14. lipnja 2023. obzirom je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 donesena 14. lipnja 2018.

18. Na žalbene navode valja reći da prema čl. 220. st. 2. ZPP sud, a ne stranke odlučuje koje će od ponuđenih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa stoga nije u obvezi provesti one dokaze koji nisu odlučni za donošenje odluke.

19. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I., II. i IV. izreke te u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I., II. i IV. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).

21. Međutim, žalitelj osnovano ukazuje da je u odnosu na točku III. i točku V. izreke ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a to stoga jer je izreka prvostupanjske presude u tom dijelu proturječna sama sebi. Naime, u točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.397,97 kuna sa zateznim kamatama dok zbroj pojedinačnih iznosa navedeni u toj točki izreke prvostupanjske presude iznosi 10.743,68 kuna. Isto tako u točki V. izreke tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 3.454,21 kunu sa zateznim kamatama dok zbroj pojedinačnih iznosa navedenih u toj točki izreke iznosi 3.539,13 kuna.

22. Stoga se u tom dijelu (točka III. i V. izreke) izreka prvostupanjske presude ukazuje nejasnom te se zbog navedenog nedostatka u tom dijelu niti ne može ispitati.

23. Zato je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u točki III. i V. izreke te u svezi s tim i odluku o parničnom trošku (točka VI. izreke) te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP).

24. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će tek potom biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

25. O trošku žalbe odlučit će se temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

26. U odnosu na prvostupanjsko dopunsko rješenje:

27. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi razmjerni dio troškova u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva.

28. Naime, dopunskom presudom prvostupanjskog suda od 2. prosinca 2022. (pravomoćno) odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.518,79 kuna – 334,30 eura sa zateznim kamatama.

29. Prvostupanjsko rješenje sud je donio temeljem čl. 339. st. 1. ZPP u svezi čl. 347. ZPP smatrajući da se u konkretnom parničnom predmetu radi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te sud može odlučivati o troškovima postupka i na drugi način neovisno o čl. 154. st. 2. ZPP, a to stoga jer bi primjenom čl. 154. st. 2. ZPP bila narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka jer bi odluka o trošku postala neravnomjeran teret za tužitelja koji nije dao povod parnici i rezultirala bi ograničavanjem prava na pristup sudu što bi dovelo do toga da bi se tužitelj mogao kao potrošač odvratiti od ostvarivanja svog prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

30. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

31. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano dopunsko rješenje te odbio zahtjev tuženika od 21. prosinca 2022. za naknadu parničnog troška (u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva).

32. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja obzirom je predmet spora utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu zbog njihove nepoštenosti sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač protivi se primjeni načela djelotvornosti jer takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredb i kako je dodijeljena Direktivom 93/13 (čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13). Stoga tužitelju kao potrošaču treba u cijelosti pripasti naknada parničnog troška čak i kada nije u cijelosti uspio u sporu pa posljedično tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odlučio kao u pobijanom dopunskom rješenju.

33. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko dopunsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP).

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić