Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-435/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te sudaca Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi s stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika HL podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-705/2025-10 od 15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženom HL prihvaćaju utvrđene pojedinačne kazne u pobijanoj presudi i to za kazneno djelo pod točkom 1. prijetnja iz članka 139. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djela pod točkom 2. i 3. prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se optuženi HL na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 14. svibnja 2025. do 15. srpnja 2025.

II. Odbija se žalba optuženog HL kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog HL za počinjenje tri kaznena djela protiv osobne slobode i to jedno kazneno djelo – prijetnje – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. st. 2. KZ/11 opisano pod točkom 1. izreke ove presude, dva kaznena djela - prijetnje – djela opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 opisana pod točkama 2. i 3. izreke ove presude i jedno kazneno djelo protiv javnog reda - prisila prema službenoj osobi u pokušaju - djelo opisano i kažnjivo po članku 314. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 opisano pod točkom 4. izreke ove presude, sve u vezi s člankom 51. istog Zakona. Za počinjena kaznena djela utvrđene su mu pojedinačne kazne i to za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kaznena djela pod tokama 2. i 3. na temelju članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo pod točkom 4. na temelju članka 314. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom je po članku 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i deset mjeseci. Po članku 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 10 (deset) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku HL je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. svibnja 2025. do 15. srpnja 2025.

1.1. Na temelju članka 68. stavak 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora (članak 69. stavak 3. KZ/11).

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.:152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženiku HL naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 940,50 eura od kojih iznos od 640,50 eura na ime psihijatrijskog vještačenja, te iznos od 300,00 eura (tristoeura) na ime paušalne svote.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju. Protiv navedene presude žali se i optuženik putem braniteljice Tajane Martinović Kapetanović, odvjetnice u Kaštel Sućurcu, a žali se zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu te predlaže okrivljenika osloboditi u cijelosti, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio optuženi putem Tajane Martinović Kapetanović, odvjetnice u Kaštel Sućurcu s prijedlogom odbijanja žalbe državnog odvjetnika kao neosnovane.

2.2. U Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok je žalba optuženika neosnovana. O žalbi optuženika osim zbog odluke o kazni

4. Budući da se prvostupanjska presuda ne pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u granicama ovlaštenja iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

5. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakonu i istu obrazlaže time da njegovim ponašanjem inkriminiranih zgoda nisu ostvarena obilježja kaznenog djela prijetnje te da isti nije bio svjestan svog ponašanja u inkriminiranom razdoblju.

5.1. Međutim, takvim žalbenim tvrdnjama žalitelj sadržajno upire na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, o povredi kaznenog zakona je riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisao u izreci presude, ali smatra da je na isto pogrešno primijenio kazneni zakon, a ne prema onim činjenicama koje prema optuženikovoj ocjeni proizlaze iz provedenih dokaza kao u ovom slučaju. Ujedno ovakvim sadržajem žalbe žalitelj očito ignorira činjenična utvrđenja suda u odnosu na postojanje elemenata kaznenih djela prijetnje i prisile prema službenoj osobi u pokušaju.

5.2. Pod žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona mogu se podvesti žalbene primjedbe koje se odnose na bitni element kaznenog djela iz članka 139. KZ/11 - ozbiljnost prijetnje, koju optuženik u žalbi dovodi u pitanje. Vezano za to valja odgovoriti žalitelju da je kazneno djelo prijetnje iz naprijed naznačene zakonske odredbe kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, što znači da je ono ostvareno kad radnja počinitelja djela u objektivnom smislu predstavlja ozbiljnu prijetnju, neovisno o tome kakav je učinak prouzročila kod osobe prema kojoj je upućena. Nema pak nikakve dvojbe da kada netko drugome veli „ zaklat ću te'', ''odrat ću te'', ''jer ću te ubiti'' itd. kako se to konkretno inkriminira optuženiku, da takve riječi, prema svim objektivnim mjerilima i standardima, predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem. Uz to valja napomenuti da je za opstojnost ovoga kaznenog djela irelevantno je li optuženik imao s tvarnu namjeru realizirati prijetnju ili ne.

5.3. Ne može se uvažiti predmetna žalba zbog povrede kaznenog zakona. Naime, neprihvatljivo je pravno stajalište žalitelja da konkretna inkriminacija nije kazneno djelo, odnosno da ono u ovom slučaju ne postoji, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu. Naprotiv, činjenični opis djela koji je prvostupanjski sud osnovano našao dokazanim sadržava u sebi sva bitna obilježja bića kaznenog djela prijetnje to u objektivnom i subjektivnom smislu.

6. Osporavajući presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome prigovara da je taj sud nekritički prihvatio navode oštećenika IL iznesene u dokaznom ročištu pred sucem istrage koji nisu pouzdani niti točni. Ukazuje se i na psihičko stanje optuženika koje je bilo na granici neubrojivosti.

7. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetnih inkriminacija, pri čemu je sa svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koje optuženik žalbom nije doveo u razboritu sumnju.

7.1. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj ukupnosti, i na temelju takve vrijednosne ocjene je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženika stekli bitni elementi terećenih mu kaznenih djela.

7.2. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenih djela prijetnje i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju koja mu se stavljaju na teret na način da navodi da nije imao namjeru prijetiti RL već se šalio dok u odnosu na ujaka IL osporava uopće da ga je kontaktirao 14. svibnja 2025. kao što osporava da se obratio policijskim službenicima riječima navedenim u optužnici ističući da je tada bio u rastresenom stanju .

7.3. Suprotno obrani okrivljenika iskazuju svjedoci TL, IL, CL, KL, ŠL i OL koji jasno i okolnosno opisuju inkriminirane događaje. Kada se imaju u vidu iskazi oštećenika koji su potkrijepljeni i dokumentacijom pročitanom u dokaznom postupku, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio njihove iskaze, jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, isti nemaju razloga teretiti okrivljenika već iskazuje na osnovu onoga što se između njih i okrivljenika dogodilo, a obrana okrivljenika i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda usmjerena je na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.4. Što pak se tiče optuženikovog lošeg zdravstvenog stanja ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća rezoniranje suda prvog stupnja iznijetog u točki 21. obrazloženja osporene presude, pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na taj dio iz pobijane presude.

7.5. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik počinio jedno kazneno djelo – prijetnje – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. st. 2. KZ/11 opisano pod točkom 1. izreke ove presude, dva kaznena djela - prijetnje – djela opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 opisana pod točkama 2. i 3. izreke ove presude i jedno kazneno djelo protiv javnog reda - prisila prema službenoj osobi u pokušaju - djelo opisano i kažnjivo po članku 314. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 opisano pod točkom 4. izreke ove presude, sve u vezi s člankom 51. istog Zakona na način i pod uvjetima kako je to navedeno u pobijanoj presudi, zbog čega ga je ispravno proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja dao je valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega je žalba optuženika glede ovog žalbenog osnova, neosnovana.

O žalbi optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

8. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, te da u dovoljnoj mjeri nije uzeo u obzir otegotne okolnosti počinjenih kaznenih djela. S pravom državni odvjetnik u žalbi ukazuje na nekritičnost optuženika prema počinjenom te brojnosti djela koja je počinio, kao i dosadašnju kaznenu osuđivanost i prekršajnu kažnjavanost okrivljenika koje ukazuju da je okrivljenik sklon kriminalnim oblicima ponašanja, te da ranije izrečene sankcije na njega nisu utjecale na način da se suzdrži od ponovnog upuštanja u protupravna ponašanja.

8.1. Nastavno, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da nije bilo osnova za izricanje djelomične uvjetne osude, jer u smislu članka 57. stavak 1. KZ/11. ne postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi okrivljenik i bez izvršenja cijele kazne prestao činiti kaznena djela. Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje cjelokupno izrečene jedinstvene kazne zatvora može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo. Zbog navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

8.2. Naime, zaključak je ovog suda da će se takvom strožom sankcijom u dostatnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost svog ponašanja. Jednako tako, ovakvom će se sankcijom izraziti dostatan društveni prijekor i upozoriti i drugi građani da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

8.3. S obzirom na prethodno navedeno, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud okrivljeniku prestrogo odmjerio pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela, prestrogo osudio okrivljenika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (šest) mjeseci i okrivljeniku izrekao prestrogu djelomičnu uvjetnu osudu, nego suprotno tvrdnjama žalbe prvostupanjski sud nije imao osnova za izricanje djelomično uvjetne osude kako je to već izneseno.

9. Optuženik se žali, kako je to navedeno u žalbi podnesenoj po braniteljici Tajani Martinović Kapetanović, i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Tu žalbenu osnovu optuženik ne obrazlaže. Potrebno je istaći da u konkretnom slučaju oštećenici niti nisu postavili imovinskopravni zahtjev, pa stoga prvostupanjski sud nije imao niti uvjeta za odlučivanje i imovinskopravnom zahtjevu.

10. U podnesenoj žalbi optuženik se žali na odluku o troškovima postupka, a koju žalbu također ne obrazlaže. Valja istaći da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženika, budući da je proglašen krivim u ovom postupku, obvezao na plaćanje istih. Budući da se optuženik, prilikom davanja osobnih podataka, izjasnio da je srednjeg imovinskog stanja te da ima mjesečna primanja nije bilo uvjeta za njegovo oslobođenje od plaćanja troškova postupka. Ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima promijene okolnosti, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, kako je to regulirano odredbom članka 148. stavak 6. ZKP/08 .

11. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni, a kako je utvrđeno da žalba okrivljenika nije osnovana, ovom presudom na temelju članka 482. ZKP/08. je odbio

12. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 1. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž