REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-627/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Vesni Vučetić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Psp-29/2025-5 od 10. ožujka 2026., 1. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Psp-29/2025-5 od 10. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik TJ smetao tužitelje CJ i VJ u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u površini od 389 m2, a sve osjenčano žutom bojom na skici vještaka dipl. ing. Perice Puljića od 9. rujna 2024. godine, gdje tužitelji imaju zasađen voćnjak stabla šljiva i trešnje bjelice te maline, na način da je dana 2.11.2022. bagerom porušio zaštitnu ogradu i srušio kolce, sve sa južne strane zemljišta, te preorao voćnjak, iščupao svo voće, uništio maline te zatrpao rupu za kompost, te mu je zabranjeno ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine (I), a odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji tražili da se naloži tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da poravna zemljište voćnjaka, da vrati - ponovno posadi stabla šljiva, trešanja i malina i da vrati u funkciju rupu za kompost te da izgradi ogradu na način da vrati kolce i poveže ih žicom (II), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (III).

2. Protiv toga rješenja pravodobne i dopuštene žalbe podnose tužitelji i tuženik.

2.1. Tužitelji predmetno rješenje pobijaju u točkama II. i III. Izreke i isto pobijaju "iz svih zakonom dopuštenih razloga". U žalbi, u bitnome, tužitelji navode da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku postupio po uputama drugostupanjskog suda te da je ocjenom svih dokaza pravilno utvrdio i donio rješenje u toč. I. izreke, ali da je nepravilno odbijen dio zahtjeva za uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, da je obrazloženje pobijanog rješenja u tom dijelu konfuzno i nejasno jer da je moguće narediti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja prema utvrđenju iz toč. I. izreke pa tužitelji predlažu da se njihova žalba uvaži, da se pobijano rješenje preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se isto ukine i predmet vrti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.2. Tuženik predmetno rješenje pobija u toč. I. i III. Izreke i isto pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, da je to razvidno usporedbom izreke ranijeg rješenja i sada pobijanog rješenja, da tužitelji nisu tražili zaštitu posjeda nekretnine u površini od 389 m2, osjenčeno žutom bojom na skici vještaka Puljića od 9. rujna 2024. i da je onda prvostupanjski sud odlučivao izvan i preko tužbenog zahtjeva, da tužitelji nakon izvršenog očevida nisu uredili tužbeni zahtjev i da je onda intervencija prvostupanjskog suda nedopuštena i nezakonita, da se o takvom zahtjevu tužitelja nije ni raspravljalo, da je pobijano rješenje identično ranijoj ukinutoj odluci, da je i sada to obrazloženje takovo da se ne može ispitati, a čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da iz pobijane odluke nije vidljivo iz kojih razloga prvostupanjski sud tužitelje drži posljednjim mirnim posjednicima predmetne nekretnine jer da to oni nisu, da je pobijano rješenje, u njegovom pobijanom dijelu, nerazumljivo, arbitrarno, neutemeljeno i nezakonito, da prvostupanjski sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda, da provedeni dokazi nisu ocijenjeni sukladno odredbi čl. 8. i čl. 221.a ZPP, da je izreka pobijanog rješenja u suprotnosti s obrazloženjem, da je iz Nagodbe sklopljene u predmetu I R-313/85 od 21. siječnja 1986. razvidno da se tuženik od tada nalazi u posjedu predmetne nekretnine, da tužitelji nisu smetali tuženika u tom posjedu, da svjedoci predloženi po tužiteljima nisu vjerodostojni jer da se radi o članovima uže obitelji tužitelja, da tužitelji nisu dokazali da bi tuženik smetao posjed tužitelja, ali ako su postojale voćke na nekretnini da su one od sklapanja Nagodbe u vlasništvu tuženika, da je pravilnom ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud trebao utvrditi da je upravo tuženik bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i da je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, da su tuženiku povrijeđena konvencijska i ustavom priznata prava na pristup sudu kao i pravo na pošteno suđenje te pravo na procesnu jednakost, da je onda pobijano rješenje, u njegovom pobijanom dijelu, nepravilno i nezakonito jer da su pogrešno primijenjene odredbe iz čl. 2. st. 1, čl. 7. st. 3., čl. 8., čl. 221. a, čl. 338. st. 3. i 4. ZPP, čime da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP, da je prvostupanjski sud počinio i bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. ZPP, da je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa tuženik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijano rješenje, u njegovom pobijanom dijelu, preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno da se pobijana odluka u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbama stranaka postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

6. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, u njegovoj osnovi, utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelje u posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica] k.o.č Proložac, u površini od 389 m2, a u skici vještaka mjernika Perice Puljića od 9. rujna 2024., osjenčenog žutom bojom i to na način da je 2. studenog 2022. bagerom porušio zaštitnu ogradu i srušio kolce, sve to sa južne strane tog zemljišta te preorao voćnjak, iščupao voćke, uništio maline i zatrpao rupu za kompost te mu je zabranjeno ubuduće svako ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da poravna zemljište voćaka, da vrati- ponovno posadi stabla šljive, trešnje i maline te da vrati u funkciju rupu za kompost, ali i da izgradi ogradu na način da vrati kolce i poveže iste žicom, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, a to svoje rješenje prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 19. do 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017 – dalje: ZV).

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijano rješenje, u njegovom bitnom dijelu, valjano i zakonito.

8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuju" tužitelji i tuženik u aktualnim žalbama.

9. Nadalje, tuženik u aktualnoj žalbi pravilno navodi da temeljem odredbe čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku.

10. Predmetni spor, a sukladno zahtjevu tužitelja, nedvojbeno je spor zbog smetanja posjeda, za koji je način postupanja (postupovne odredbe) propisan odredbom čl. 438. do 445. Zakona o parničnom postupku Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), a materijalnopravne odredbe su propisane odredbom čl. 10. do 29. ZV.

11. Kako su tužitelji svoj tužbeni zahtjev odredili kao u tužbi (1-3) i kada su tužitelji na očevidu održanom 13. veljače 2024. sudu i vještaku mjerničke struke Perici Puljiću neposredno pokazali što je predmet njihovog zahtjeva (45-47), a to imenovani vještak označio u svojoj skici i utvrdio površinu tog spornog dijela od 389 m2, to je onda mogao prvostupanjski sud da tako određen (pokazan) zahtjev tužitelja i "unese" u izreku pobijanog rješenja i bez da su to posebno, u dodatno pisanom podnesku, učinili tužitelji i takovim odlučivanjem prvostupanjski sud nije "išao" "ultra et extra petita partium" to jest nije odlučivao izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva niti takovo odlučivanje prvostupanjskog suda predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, a na što "upire" tuženik u aktualnoj žalbi.

12. Nije od odlučnog značaja činjenica da je tužbom sporna površina određena sa cca 350 m2, a vještačenjem ista utvrđena sa 389 m2, jer odlučno stvarno stanje na terenu glede dijela nekretnine na kojoj je počinjeno smetanje, a tek uviđajem i vještačenjem se mogla utvrditi i površina spornog dijela predmetne nekretnine, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu i ne stoji žalbeni navod tuženika da bi njemu time bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

13. Isto tako prvostupanjski sud valjanom ocjenom provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) je utvrdio pravnorelevantno činjenično stanje, to utvrđenje se temelji na valjano provedenom dokaznom postupku i pobijano rješenje sadrži ocjenu provedenih dokaza tako da pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 8. ZPP, tako da je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

14. Samo zbog činjenice da su određeni saslušani svjedoci u određenim rodbinskim odnosima sa tužiteljima ne može se istima oduzeti značaj i vjerodostojnost to tim više jer je i očito da je strankama postupka najbližim osobama (prijateljima i rodbini) najčešće i najbolje poznato sporno stanje, pa tako i u konkretnom slučaju.

15. Konačno, prvostupanjski sud za svoju odluku daje jasne, logične i uvjerljive razloge, isto nije ni nejasno, a ni proturječno, izreka pobijanog rješenja nije u suprotnosti s obrazloženjem, tako da pri donošenju istog prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tako da su žalba tuženika ali i žalba tužitelja neosnovane u tom dijelu.

16. Prema tome prvostupanjski sud nakon dovoljne raspravljenosti i valjanom ocjenom provedenih dokaza utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:

- da je predmetna nekretnina, njen sada sporni dio, položena uz obiteljsku kuću tužitelja i to u pravcu juga i da se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja vrt, da aktualno na istoj postoji 13 panjeva plus stara trešnja,

- da je predmetna nekretnina bila ograđena žičanom ogradom,

- da su predmetnu nekretninu koristili tužitelji i da im nitko nije smetao taj posjed,

- da je tuženik 2. studenog 2022. angažirao bager da se sporna nekretnina preore te da je bager porušio ogradu voćnjaka sa južne strane, da je preorao voćnjak, porušio (počupao) voćke i zaravnao rupu za kompost,

- da su tužitelji predmetnu tužbu podnijeli 1. prosinca 2022.

17. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnine na način da su isti kosili, da su sadili voćke, ubirali plodove, da je tuženik 2. studenog 2022. smetao njihov posjed na način da je porušio zaštitnu ogradu i kolce sa južne strane, preorao voćnjak, iščupao sve voćke, uništio maline i zatrpao rupu za kompost pa stoga u tom dijelu prihvaća zahtjev tužitelja za utvrđenje smetanja posjeda i zabranom ubuduće takvog ili sličnog smetanja, ali i odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja uz utvrđenje da tužitelji nisu u tom dijelu jasno i određeno postavili svoj zahtjev.

18. Da su tužitelji bili u posjedu spornog dijela nekretnine proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka CJF, HJ, IJ, KJ i ZJ, već je i logično i životno uvjerljivo da tužitelji vrše posjedovni čin na predmetnoj nekretnini jer se ista nalazi u spornoj blizini njihove kuće.

19. Tu činjenicu ne potvrđuju samo svjedoci koji su (i) rodbinski vezani sa tužiteljima već i nepristrani, objektivni svjedoci C i KJ koji žive u blizini, a neposrednom ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud o toj odlučnoj činjenici ne prihvaća iskaze svjedoka VJF pok. UJ, UJ, SJ i ZJ jer isti iskazuju o stanju od prije 10-15 godina ili sadnji povrća i postavljanja cijevi za natapanje te se, očito, to ne odnosi na sada sporni dio nekretnine.

20. Prema tome, kako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji bili u mirnom posjedu spornog dijela nekretnine, da je tuženik 2. studenog 2022. počinio smetanje tog posjeda to je onda valjano, a temeljem čl. 22. ZV i pružio posjedovnu zaštitu u dijelu koji se "tiče" utvrđenja smetanja posjeda i zabrane budućeg smetanja.

21. Međutim, da bi se (i) naredila uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakva je bila u času smetanja, nužno je bilo da tužitelji jasno i određeno navedu u svom zahtjevu položaj i vrstu porušene žičane ograde i položaj i vrstu drvenih kolaca te položaj i veličinu postojeće rupe za kompost.

21.1.To stoga što sudska odluka, da bi bila valjana, mora biti i ovršiva tj. imati dostatne elemente da bi se mogla i ovršiti.

22. Na način označen u tužbenom zahtjevu tužitelja taj zahtjev je nedovoljno određen i neodrediv pa je u tom dijelu osnovano odbijen zahtjev tužitelja, a žalba tužitelja je u tom dijelu neosnovana.

23. Dodatno, za posječena stabla tužitelji bi (tek) imali pravo na naknadu eventualne štete a ne i pravo da se tuženiku naloži da (ponovno) posadi ta stabla pa je žalba tužitelja neosnovana i u tom dijelu.

24. Očito je da je u predmetnom slučaju među strankama sporno (i) pitanje prava vlasništva nad spornim dijelom nekretnine, međutim, u ovom posesornom postupku prvostupanjski sud se, pravilno, ograničio na pitanje posljednjeg mirnog posjeda spornog dijela nekretnine i prava na zaštitu tog posjeda, a na dispoziciji je strankama hoće li meritorno rješavati, u posebnom postupku, i petitorni spor.

25. Slijedom navedenog valjalo je žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Puli, 1. lipnja 2026.

Sudac

Zoran Šarić