REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2344/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja PRIMA PORTA d.o.o., OIB: 56006104417, Vinogradska 74, Split, kojeg zastupa punomoćnik Darijo Čajo, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika SALONA FORTE d.o.o., OIB: 61166599858, Ulica Grmajevac 1, Kaštel Sućurac, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-416/2024-20 od 8. travnja 2026., 29. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-416/2024-20 od 8. travnja 2026. u točkama I. do VII. izreke.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Splitu rješenjem poslovni broj Povrv-416/2024-20 od 8. travnja 2026. riješio je:
„I Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-633/2024 od 30. srpnja 2024. kojim je naloženo tuženiku SALONA FORTE d.o.o. da tužitelju PRIMA PORTA d.o.o. isplati iznos od 2.773,72 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 720,34 EUR-a od 26. kolovoza 2023. pa do isplate,
- na iznos od 2.053,38 EUR-a od 28. rujna 2023. pa do isplate,
po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 30. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na temelju odredbe 501.a Zakona o parničnom postupku određuje se
prethodna mjera
II Nalaže se Financijskoj agenciji (FINA) da, prema osobnom identifikacijskom broju tuženika – protivnika osiguranja, zabrani svim bankama da tuženiku – protivniku osiguranja ili trećoj osobi po njegovom nalogu isplati s njegovog računa ili iz njegovih oročenih sredstava iznos za koji je određena ova prethodna mjera. III Zaplijenjeni novčani iznos novčanih sredstava ne može se, dok zabrana traje, prenijeti s računa tuženika – protivnika osiguranja, osim radi namirenja osigurane tražbine.
IV Tužitelj – predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na zaplijenjenim sredstvima.
V Ova prethodna mjera smatra se provedenom dostavom ovog rješenja Financijskog agenciji.
VI Ova prethodna mjera određuje se za vrijeme najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
VII Žalba protiv ovog rješenja o osiguranju ne odgađa provedbu prethodne mjere.
VIII Prijedlog za određivanje prethodne mjere se odbija kao neosnovan u dijelu kojim je traženo da sud odredi prethodnu mjeru radi osiguranja tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja u iznosu od 135,89 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. ožujka 2024. pa do isplate, kao i radi osiguranja zateznih kamata koje su na iznos glavnice od 2.053,38 EUR-a tekle od 21. rujna 2023. do 27. rujna 2023.“
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj ispunio sve zakonske preduvjete za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), a u odnosu na pitanja koja nisu riješena tom zakonskom odredbom (sadržaj, trajanje prethodne mjere) odlučeno je prema odredbi čl. 337. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - odluka Ustavnog suda RH, 73/17,131/20 i 114/22; dalje: OZ).
3. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se ne žali na točku VIII. izreke. U žalbi u bitnome navodi da je tuženik sudu dostavio predmetne fotografije koje demantiraju tužitelja i njegove tvrdnje, iz kojih se sasvim jasno vidi da navedenog dana nisu u cijelosti dovršeni svi ugovoreni radovi, konkretno da tog dana nisu montirane fotoćelije; suprotno tvrdnjama tužitelja iz njegovog iskaza od 14. studenog 2025. Zbog navedenog je tuženik morao angažirati treću osobu, platiti naknade i troškove te treće osobe, došlo je i do kašnjenja, tako da ne samo da tuženik nije dužan ovrhovoditelju za nešto što mu nije isporučeno, već je tuženiku nastala i šteta zbog ovakvog ponašanja tužitelja jer je naknadno morao angažirati drugog partnera za dovršenje posla. Štoviše, to je čak i izazvalo dodatne neplanirane troškove tuženiku te kašnjenje dovršetka radova. Naravno da nije točno da su za izvršenje posla i dovršetak radova koje tužitelj potražuje iako ih nije niti izvršio odnosno dovršio tužitelju navodno radovi bili „otežani“ - štoviše, tuženik je u više navrata zvao tužitelja da dođe dovršiti posao, ali se tužitelj uredno oglušio na pozive tuženika, da bi naknadno tek tijekom ovog postupka u svom podnesku tužitelj navodio i izvlačio se da su mu navodno radovi koje je trebao izvršiti za tuženik bili otežani. Predlaže da ovaj sud preinači rješenje na način da u cijelosti odbije prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovan postupak. Potražuje i troškove žalbenog postupka u iznosu od 512,50 eura.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbi iz čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
7. Iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj 26. srpnja 2025. podnio prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom po čl. 501.a ZPP-a.
8. Odredbom iz čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
9. Za pružanje pravne zaštite propisane odredbom čl. 501.a ZPP -a suprotno žalbenim navodima tužitelj ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.
10. Iz spisa proizlazi da je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru rješenjem poslovni broj Ovrv-16642/2024-13 od 27. kolovoza 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša poslovni broj UPP/OS-Ovrv-633/2024 od 30. srpnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odlučio da će se nakon pravomoćnosti rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka I. i II. izreke). Tim rješenjem se sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka III. izreke) i odlučio je da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti stvarno i mjesno nadležnom sudu, nakon čega se ovaj postupak vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-416/2024.
11. Kako se tužiteljeva tražbina odnosi za izvršene usluge montaže rolo vrata, a kako iz isprava koje su sadržane u spisu, kao i iskaza zastupnika po zakonu stranaka, proizlazi da tuženik nije tužitelju platio račune broj 440/1/1 i 367/1/1, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu u smislu odredbe čl. 501.a ZPP-a.
12. U odnosu na žalbene navode potrebno je ukazati kako se prethodnom mjerom ne prejudicira ishod spora niti donošenje presude, a je li tuženik dužan sve račune koji su predmet utuženja platiti i jesu li u cijelosti dovršeni svi ugovoreni radovi, predmet je ispitivanja i odlučivanja u okviru parničnog postupka koji se vodi među strankama.
13. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, valjalo je potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a.
Zagreb, 29. svibnja 2026.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
