REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P Ob-1185/2023-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Ani Vuković u pravnoj stvari tužitelja mlt. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje s prebivalištem u [adresa], obje zastupane po majci PIŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Kurjanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Hrupecu, odvjetniku u Samoboru, radi povišenja iznosa uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave zaključene 14. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I/ Tuženik LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]
I 96B obvezuje se na ime dospjelog a neisplaćenog iznosa uzdržavanja za razdoblje
od rujna 2022. pa do dana podnošenja zahtjeva 06.06.2023. isplatiti ukupan iznos od 1523,00 eura na račun majke i zakonske zastupnice tužiteljica PIŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], otvoren kod OTP banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II/ Odbijaju se tužiteljice za dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa na ime uskraćenog uzdržavanja do zatraženog iznosa od 4.375,45 eura kao neosnovan.
III/ Tuženik LI OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]
96B dužan je doprinositi za uzdržavanje mldb. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], i to za:
-lipanj 2023. u iznosu od 250,00 eura,
-za srpanj 2023. u iznosu od 250,00 eura
-za kolovoz 2023.u iznosu od 125,00 eura,
-za rujan 2023. u iznosu od 250,00 eura,
-za listopad 2023. u iznosu od 250,00 eura,
- za studeni 2023. u iznosu od 250,00 eura,
-za prosinac 2023.u iznosu od 250,00 eura,
- za siječanj 2024.u iznosu od 125,00 eura,
- za veljaču 2024. u iznosu od 125,00 eura
s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod
prijetnjom ovrhe, a počevši od 1. ožujka 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti dužan je doprinositi 250,00 eura mjesečno sve isplatom na račun majke i zakonske zastupnice PIŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], otvoren kod OTPbanke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa] pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
IV/ Tuženik LI OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]
96B dužan je doprinositi za uzdržavanje mldb, ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], i to za:
-lipanj 2023. u iznosu od 250,00 eura,
-za srpanj 2023. u iznosu od 250,00 eura
-za kolovoz 2023.u iznosu od 125,00 eura,
-za rujan 2023. u iznosu od 250,00 eura,
-za listopad 2023. u iznosu od 250,00 eura,
- za studeni 2023. u iznosu od 250,00 eura,
-za prosinac 2023.u iznosu od 250,00 eura,
- za siječanj 2024.u iznosu od 125,00 eura,
- za veljaču 2024. u iznosu od 125,00 eura
s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod
prijetnjom ovrhe, a počevši od 1. ožujka 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti dužan je doprinositi 250,00 eura mjesečno sve isplatom na račun majke i zakonske zastupnice PIŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], otvoren kod OTPbanke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa] pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
V/ Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su 6. ožujka 2023. podnijele tužbu za povećanje iznosa uzdržavanja i naknadu na ime uskraćenog uzdržavanja. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 12. ožujka 2024. navode kako su malodobne kćeri tuženika te je tuženik u mjesecu ožujku 2022. napustio obiteljsku zajednicu iz mjesta [adresa] pokraj Zadra te se nastanio u Kanadi, Montreal, a nakon čega je djelomično podmirivao svoju obvezu s osnova uzdržavanja svoje dvije maloljetne kćeri. Obzirom na činjenicu da je tuženik u mjesecu ožujku 2022. napustio obiteljsku zajednicu i prestao sudjelovati u odgoju i uzdržavanju svoje dvije maloljetne kćeri te da su porasli troškovi života i troškovi obrazovanja, te su posljedično tome porasli ukupni mjesečni troškovi uzdržavanja, tužiteljice navode da je tužiteljica ZI sada učenica prvog razreda osnovne škole a PI učenica petog razreda osnovne škole i imaju veće troškove školovanja. Također su se, jer su starije, povećali i njihovi troškovi odijevanja, higijenskih potreba, izlazaka, slobodnih aktivnosti i dr., budući su djevojčice u fazi intenzivnog rasta i razvoja. Tužiteljice u navode da su mjesečni troškovi za obje za trošak hrane 300,00 eur, trošak odjeće 400,00 eur (sezonske majice, hlače, trenirka, hudice, jakne, tenisice sezonske, tenisice za dvoranu, tenisice za otvoreno, sportska oprema za školu i dr ) školska oprema 40,00 eur ( bilježnice, dio knjiga,oprema za tehničko crtanje, olovke, pomagala za školu, osiguranja) - školski izleti i aktivnosti vezane za školu 30,00 eur- mjesečni pokaz ZET 28,00 eur
- đeparac za školu 400,00 eur ( sendvič, sok, topli obrok )- džeparac za slobodno vrijeme 120 eur ( druženje sa prijateljima, posjet igraonici)-telefonski račun 40,00 eur, odnosno da su ukupni troškovi za obje 1.358,00 eur mjesečno. Tuženik da je je od dana napuštanja obiteljske zajednice sporadično i djelomično ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja malodobnih kćeri pa je tako 26.04.2022. za mjesec travanj 2022. uplatio iznos od 51,89 eur, 06.12.2022.za mjesec studeni 2022. uplatio iznos od 265,45 eur, 28.09.2022. za mjesec rujan 2022. uplatio iznos od 265,45 eur, 31.10.2022. za mjesec listopad 2022. uplatio iznos od 265,45 eur,22.12.2022. za mjesec prosinac 2022. uplatio iznos od 265,45 eur,31.01.2023. za mjesec siječanj 2023. uplatio iznos od 150,00 eur,07.04.2023. za mjesec ožujak 2023. uplatio iznos od 250,00 eur, 05.05.2023. za mjesec travanj 2023. uplatio iznos od 250,00 eur,05.09.2023. za mjesec kolovoz 2023. uplatio iznos od 250,00 eur,05.02.2024. za mjesec siječanja 2024. uplatio iznos od 250,00 eur,05.03.2024. za mjesec veljaču 2024. uplatio iznos od 250,00 eur, a da se rad o iznosima koji nisu niti približno dostatni za zadovoljavanje životnih potreba tužiteljica obzirom na njihovu životnu dob, potrebe obrazovanja i porast troškova života. S obzirom da tuženik sporadično i djelomično ispunjava svoju zakonsku obvezu uzdržavanja svojih malodobnih kćeri, tužiteljice su se odlučile na pokretanje ovog postupka. Tužiteljice imaju saznanja da tuženik povremeno živi i radi/prima mirovinu u Kanadi te je zasigurno u mogućnosti snositi zatraženi iznos na ime uzdržavanja tužiteljica, zbog čega tužiteljice smatraju osnovanim iznos od 500,00 eur mjesečno, a sve imajući u vidu odredbe čl. 307. stavka 3. i 313. stavka 4. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje u tekstu Obz).
2. U odgovoru na tužbu s ročišta od 15. travnja 2024. i tijekom postupka tuženik se istoj protivio osporivši u bitnom visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe da mlt. PI nije njegovo dijete te će pokrenuti postupak osporavanja očinstva smatrajući da nije u obvezi uzdržavati istu. U odnosu na mlt. ZI ističe da je svjestan da je obvezan uzdržavati dijete. Ističe da je voljan platiti uzdržavanje za mlt. ZI u iznosu od 220 kanadskih dolara koliko mu iznosi mirovina. Ističe da on ostvaruje radnu mirovinu od 220 kanadskih dolara i 675 kanadskih dolara staračke mirovine. Osporava, u odnosu na mlt. PI, osnov i visinu dok u odnosu na mlt. ZI osporava visinu potraživanja. Ističe kako je u vlasništvu imao nekretnine no iste je darovao da mu majka djece ne uzme. Navedenu nekretninu imao je u mjestu [adresa] pored Zadra. Radi se o nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige. Ističe kako se vodi nekretnina na njega. U vlasništvu ima auto Renault Megane godište 2013. Ne spori da je zajednica tuženika i zz tužitelja prekinuta no ne zna kada točno, a da su brak zaključili 21. ožujka 2014. godine. Mlt. PI je rođena 2012. i upisan je kao otac djeteta na temelju priznanja. Ističe kako je platio novac za uzdržavanje djece 04. veljače i 03. ožujka 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR o čemu predaje u spis potvrdu. Navodi da je znao da je mlt. PI dijete drugog muškarca no da je isti prihvatio očinstvo i da je posvojio mlt. PI. Nadalje, tuženik ističe da u 2022.g. i 2023.g. nije ostvarivao bilo kakve dohotke po osnovi samostalnog/nesamostalnog rada, dohotka od kapitala ili inozemnog dohotka, te kako nije vlasnik bilo kakve nekretnine na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Zadru Tuženik je vlasnik osobnog vozila marke Renault Megane 1.5 DCI, godina proizvodnje 2013., dok iz Kanade prima mirovinu u ukupnom iznosu od 895,00 kanadskih dolara (protuvrijednost od cca 560,00 EUR). Drugim riječima, imovinsko stanje tuženika, svodi se isključivo na vlasništvo osobnog vozila starosti 12 godina i mjesečne prihode koje ostvaruje od mirovine u iznosu od cca 560,00 EUR. Tuženik ističe kako je osoba starosti 68 godina, umirovljenik kojem njegova dob i zdravstveno stanje značajno otežavaju (štoviše, onemogućavaju) bilo kakve napore koje sa sobom nosi zaposlenje ili makar i povremeni rad. Potonje je dodatno potencirano činjenicom da je tuženik većinu života proveo baveći se različitim vrstama fizičkog rada uslijed čega mu je krug poslova koje bi eventualno i mogao raditi (npr., uredski poslovi), značajno sužen te pristup istima vrlo ograničen. Jednostavnije rečeno, stav je tuženika kako se od osobe njegove dobi, uvažavajući neminovnost slabijeg zdravstvenog stanja, ne može očekivati ulaganje dodatnih napora u pronalazak zaposlenja uslijed kojeg bi se eventualno povećale njegove mogućnosti uzdržavanja djece. Konačno, tuženik ističe kako je upravo na tužiteljicama teret dokazivanja koji su i od čega se to sastoje stvarni prihodi tuženika. Naime, tužiteljice su u pogledu ilustriranja imovinskog stanja tuženika, kao jedini dokaz predložile pribavljanja podataka od nadležnog tijela Kanade podatak o prihodima tuženika. Takav dokazni prijedlog, tuženik nalazi suvišnim i neadekvatanim za utvrđivanje činjenice prihoda tuženika, a to stoga što podaci dostavljeni od strane Porezne uprave jasno i relevantno ukazuju na činjenicu kako tuženik bilo kakav inozemni dohodak u 2022.g. i 2023.g., nije ostvario. Jednostavnije rečeno, tužiteljice ni na koji način nisu dokazale visinu prihoda tuženika (odnosno, njegovo imovinsko stanje) iz kojeg bi proizlazilo da bi isti bio u mogućnosti isplaćivati traženu visinu uzdržavanja. U konkretnom slučaju, tuženik upućuje da je minimalni iznos koji bi prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta imao pripasti I-tužiteljici mldb. PI (rođ. 2012.g.) jest 290,00 EUR mjesečno, dok bi II-tužiteljici mldb. ZI (rođ. 2016.g.), imao pripasti iznos od 264,00 EUR mjesečno – odnosno, ukupna obveza tuženika na ime uzdržavanja obiju maloljetnih tužiteljica, iznosila bi 554,00 EUR. Međutim, ističe se kako bi plaćanje iznosa uzdržavanja od ukupno 554,00 EUR, za tuženika bilo suviše tegobno te kako, s obzirom na okolnosti slučaja, materijalne potrebe djece trebaju biti dijelom podmirivane i od strane majke. Tuženik upućuje da budući je isti obveznik uzdržavanja dvoje maloljetne djece, postoji opravdan razlog da se njegova ukupna obveza uzdržavanja umanji ispod zakonom propisanih minimalnih iznosa. Tuženik opetovano upire na činjenicu kako se njegovi ukupni prihodi sastoje isključivo od mirovine koju prima te da iznose cca 560,00 EUR mjesečno. Životni standard tuženika kojeg mu rečena mjesečna primanja dopuštaju, dakako, nipošto ne može podrazumijevati određivanje uzdržavanja u ukupnoj visini od 500,00 EUR kako to traže tužiteljice budući da takav iznos daleko premašuje životni standard tuženika; čak štoviše, njegovu egzistenciju dovodi u pitanje. Osim životnog standarda tuženika u odnosu na koji se iznos uzdržavanja njegove maloljetne djece ima određivati, tuženik smatra kako je prilikom određivanja visine uzdržavanja za svako dijete, u obzir potrebno uzeti i njegovu dob te zdravstveno stanje pogotovo jer je isti u dobi od 68 godina te koji po prirodi stvari, i sam ima povećane životne troškove, a s druge strane nema mogućnost stjecanja dodatne zarade. Konačno, tuženik ističe kako bi, uslijed okolnosti konkretnog slučaja (s naglaskom na imovinsko stanje tuženika), oportuno bilo obvezu uzdržavanja maloljetne djece, podijeliti između oba roditelja. Naime, za razliku od tuženika koji je umirovljenik, starosti 68 godina i narušenog zdravlja, majka tužiteljica je osoba u naponu životne snage (starosti 46 godina) uslijed čega je itekako spremna i sposobna preuzeti barem dio financijskih obveza uzdržavanja. Tuženik konačno navodi da je spreman plaćati 250,00 eura mjesečno za oba djeteta.
3. U dokaznom postupku saslušani su zakonska zastupnica tužiteljica, te je izvršen uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, nakon čega je sud, ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu s čl. 8., a u svezi s člankom 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), djelomično usvojio tužbeni zahtjev.
4. Majka i zakonska zastupnica tužiteljica saslušana na ročištu 14. listopada 2025. iskazala je da je njihova zajednica prestala u srpnju 2022. tako da se s djecom preselila u Zagreb. U početku je iznajmila stan u [adresa] koji je plaćala 380,00 EUR mjesečno uz režije oko 100,00 EUR mjesečno. Nakon nekog vremena iznajmila je stan u [adresa] koji najam plaća 500,00 EUR mjesečno uz režije 100,00 EUR mjesečno. Mlt. PI starosti je 13 godina, ide u sedmi razred. Početkom školske godine kako bih ju pripremila za školu izdvojila je 150,00 EUR do 200,00 EUR. Tijekom školske godine kupuje potrošni materijal za školu (bilježnice, olovke) na što na razini godine potroši oko 50,00 EUR. Dijete ide na izlete u organizaciji škole koji koštaju oko 85,00 EUR ako se radi o jednodnevnom izletu. Za odjeću i obuću izdvaja oko 150,00 EUR do 200,00 EUR svaka tri mjeseca. Dijete je zdravo te nema većih troškova s te osnove. Dijete ima mobitel koji mjesečno plaća 17,00 EUR. Za društveni život, izlaske, rođendane i ostalo izdvaja oko 150,00 EUR mjesečno. Od 2022. godine pa do ove školske godine ona je bila nešto mlađa, napominjem da su i troškovi života bili nešto niži te je tada za školu izdvajala oko 80,00 EUR na razini školske godine, dodatno je plaćala po potrebi izlete, za odjeću i obuću je izdvajala oko 100,00 EUR svaka tri mjeseca, za društveni život oko 50,00 EUR mjesečno te joj je plaćala mobitel. Mlt. ZI starosti je 9 godina, ide u treći razred. Početkom školske godine kako bih ju pripremila za školu izdvojila je 50,00 EUR. Tijekom školske godine kupuje potrošni materijal za školu (bilježnice, olovke) na što na razini godine potrošim oko 30,00 EUR. Dijete ide na izlete u organizaciji škole koji koštaju oko 25,00 EUR. Za odjeću i obuću izdvaja oko 70,00 EUR svaka tri mjeseca. Dijete je zdravo te nema većih troškova s te osnove. Dijete ima mobitel koji je kupio otac za 400,00 EUR. Za društveni život, rođendane i ostalo izdvaja oko 30,00 EUR mjesečno. Dijete želi ići na gimnastiku. Od 2022. godine pa do ove školske godine ona je bila nešto mlađa, polaznik je osnovne škole od rujna 2022. godine, napominjem da su i troškovi života bili nešto niži te je tada za školu izdvajala oko 30,00 EUR na razini školske godine, potrošni materijal tijekom godine plaćala je 25,00 EUR, za odjeću i obuću je izdvajala oko 40,00 EUR do 50,00 EUR svaka tri mjeseca, za društveni život oko 20,00 EUR mjesečno. Trošak prehrane na razini mjeseca za njih tri iznosi oko 250,00 EUR. Trošak higijene je oko 70,00 EUR za kućanstvo. 2022. godine trošak prehrane je bio oko 150,00 EUR, a higijene oko 40,00 EUR. Troškovi su se povećali od 2023. godine. Ona isključivo sama skrbi o djeci, otac ih viđa jednom mjesečno kada dođe u Zagreb. Točno je da bi on davao novac na ruke za djecu na način da bi dao ukupan iznos od 250,00 EUR za oba djeteta kada bi dolazio u Zagreb. U rujnu 2025. mlt. ZI za rođendan je dao 250,00 EUR. Djeca su kod njega bila u kolovozu na moru i tada su joj rekla da ih je vodio na pizzu, da si je kupio hlače za 100,00 EUR i majicu za 80,00 EUR, da ima dva auta, da je kupio novi namještaj i da je renovirao kuću. Misli da je bio u Kanadi od ožujka do kolovoza 2025. godine jer tada nije viđao djecu. Za djecu je dao 1.000,00 EUR u kolovozu 2025. godine što odgovara iznosu od 250,00 EUR mjesečno za oba djeteta za razdoblje od ožujka do kolovoza 2025. godine. Tijekom 2024. godine davao je novac za djecu, svaki mjesec kada bi ih viđao iznos od 250,00 EUR ukupno za oba djeteta. Nije ih vidio tri ili četiri mjeseca i tada novac nije dao. 2022. godine ništa nije plaćao jer je bio ljut što smo otišle, a 2023. godine je nešto platio, ali mora provjeriti. Zna da živi u kući za koju tvrdi da je njegova, plaćao je režije tijekom zajedničkog života, djeca kažu da sada ima dva auta. Smatra da kuću može iznajmiti jer postoji odvojeni dio u kući koji čini samostalnu stambenu cjelinu. Ne zna da li ju iznajmljuje. On je radio u Kanadi na poslovima izrade prozora. Ostajao bi pola godine u Kanadi, a onda bi došao u Hrvatsku na par mjeseci. Ne zna koliki su mu bili prihodi niti ima li ušteđevinu. Tijekom zajedničkog života živjeli su tako da je dominantno ona financirala potrebe djece, njemu se trebalo sve dokazati što se potrošilo i prijetio joj je da se uvijek može vratiti u Ukrajinu. Smatra da ima novaca jer joj je tako rekao. Ne može se očitovati o tome je li tuženik plaćao išta za djecu tijekom 2022., ali to može provjeriti. U Hrvatsku je došla 2019. s tuženikom, a otišla u Zagreb 2022. Brak su zaključili 201. On je i tada radio u Kanadi i odlazio bi po 6 mjeseci. Od 2019. godine nije bio u Kanadi, ali se ne može sjetiti. 2022. godine išao je u Kanadu. Rekao joj je da ide u Kanadu raditi na prozorima. Kuća u kojoj su živjeli ima tri sobe na jednoj etaži i veliki salon te kuhinju. Prizemlje ima dvije sobe, ali nije sigurna. Dok su tamo živjeli nije bila uređena cijela kuća. Nitko sa njima nije živio u toj kući. Za društveni život mlt. PI troši prosječno oko 50,00 EUR ako ide na rođendan.
5. Tuženik saslušan u svojstvu stranke na ročištu od 14. listopada 2025. u bitnom navodi kako je bio zaposlen do kraja 2022. kada je otišao u mirovinu. U Kanadi je radio od 1982., cijelo vrijeme kao barmen, radio bi od 4 do 6 mjeseci od 2015. g, a prije toga radio je cijelu godinu. Kada je radio cijelu godinu primao je plaću, a od 2015. godine bi povremeno radio i dobivao napojnice. Prosječno bi zaradio 1.800 kanadskih dolara što je oko 1.000,00 EUR. Taj novac slao je majci tužiteljica. Imao je troškove života. Najam sobe bio je 150,00 dolara, a prehrana i prijevoz oko 300,00 dolara mjesečno. Imao je račun na koji mu je sjedala plaća u Kanadi, danas mu na taj račun sjeda mirovina koja iznosi 960,00 kanadskih dolara što je oko 550,00 EUR mjesečno. Što se tiče nekretnina u Hrvatskoj, nema u vlasništvu ništa. Živi u kući koja je na obiteljskom zemljištu koju su izgradili njegovi roditelji, a legalizirana je na njegovo ime kako bi plaćao račune. Ista ne glasi na njega jer se to mora obiteljski riješiti. Ne sjeća se da je na prošlom ročištu rekao da je imao nekretninu koju je prenio, to je očito neka greška.U Kanadi niti drugim zemljama nema nekretnina. Točno je da je sada renovirao krov i jednu sobu kako bi mu dijete moglo doći. To mu je bila namjera učiniti prije no što je majka tužiteljica odlučila otići i kada je odlazila uzela mu je 25.000,00 kn koje je štedio za promjenu krova. Ta se nekretnina ne može iznajmiti jer je treba obiteljski podijeliti. Ušteđevine nema. Ima dva auta, jedan vrijednosti 1.000,00 EUR, a drugi vrijednosti 3.000,00 EUR kako bi mogao doći do doktora. Nema dionice, vrijednosne papire niti kripto valute niti umjetnine. Živi od mirovine od 550,00 EUR. Za djecu daje mjesečno 250,00 EUR. Davao je i više. Jednom mjesečno dolazi u Zagreb vidjeti djecu. Zdrav je. Dodatno ništa ne radi. Završio je ugostiteljsku školu. Nije se bavio postavljanjem prozora. Ima kokoši i vrt, nešto proda jaja kako bi dobio novac da dođe u Zagreb. Živi sam. Režije su oko 60,00 EUR mjesečno, prehrana oko 100,00 EUR mjesečno, benzin 70,00 EUR do 80,00 EUR mjesečno. Lijekove ne kupuje. Odjeću i obuću ima još za 20 godina. To je donio iz Kanade, živi u kući na adresi [adresa], zna podatke o računu na koji prima mirovinu no smatra da je to njegova privatna stvar.Auti su BMW i Renault, a oba su iz 2014. Renault ne radi.
6. Ono što je nespornim utvrđeno u ovom postupku jest činjenica da je faktična bračna zajednica zz tužiteljica i tuženika prestala, te da su uslijed prestanka iste maloljetne tužiteljice nastavile živjeti s majkom, a da s ocem ostvaruju povremene odnose, te da je otac povremeno uplaćivao zz mlt tužiteljica određene iznose na ime uzdržavanja. ZZ mlt. tužiteljica je učinila nespornim da je tuženik za razdoblje od ožujka 2025. do kolovoza 2025. na ime uzdržavanja plaćao po 125, eura po djetetu, te da je tijekom 2024. davao novac za djecu svaki mjesec kada bi ih vidio iznos od 125, eura po djetetu, odnosno 250,00 eura ukupno, a da ih te godine nije vidio tri ili četiri mjeseca. Sporna je u navedenom postupku visina tih povremenih davanja od kad je faktična zajednica stranaka prestala. Nespornim je utvrđeno i da tuženik u vlasništvu ima i dva automobila, i to Renault Megane, godina proizvodnje 2013., i BMW iz 2014. U odnosu na sporne činjenice u ovom postupku kad je prestala faktična zajednica zz mlt tužiteljica i tuženika, budući tužiteljica u tužbi navodi da je ista prestala u ožujku 2022. kad je tuženik napustio obiteljsku zajednicu u mjestu [adresa] i otišao u Kanadu a u iskazu navodi da je to bilo u rujnu 2022., dok se tuženik navedenog ne sjeća, i s tim u vezi kad je nastala obveza uzdržavanja maloljetne djece od strane roditelja s kojim maloljetna djeca ne stanuju, kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uskraćeno uzdržavanje, te u kojem iznosu je tuženik u mogućnosti snositi obvezu uzdržavanja za maloljetne tužiteljice koje su u vrijeme podnošenja tužbe i to mlt PI u dobi od 11 godina, a maloljetna ZI u dobi od 6 godina, sud je utvrdio slijedeće.
7. Iz uvida u podatke Jedinstvenog registra osoba RH ( MUP), proizlazi da je zz maloljetnih tužiteljica imala formalno prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] do 12. rujna 2022. nakon čega je prijavila adresu boravišta u [adresa], u [adresa], a da su maloljetna tužiteljice do svibnja 2023. bile prijavljene na adresi u [adresa] i to [adresa]. Sud je utvrdio nespornim činjenicu, bez obzira na faktično prijavljenu adresu u [adresa] do svibnja 2023. da su maloljetne tužiteljice s majkom otišle iz [adresa] u rujnu 2022. jer tuženik isto u tijeku postupka nije niti osporavao. Tuženik je na adresi u [adresa] i to [adresa] neprekidno prijavljen od 1975. Iz uvjerenja o vlasništvu vozila prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila tuženik je evidentiran kao vlasnik vozila Renault Megane godina proizvodnje 2013. ( list 35 spisa) . Iz obavijesti Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu ( list 32 spisa) proizlazi su isti izvršili uvid u zemljišne knjige i knjigu položeni ugovora koje su u nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te su utvrdili da tuženik nije bio upisan kao vlasnik nekretnina u zemljišnim knjigama i knjizi položenih ugovora u razdoblju od 1. travnja 2022. pa do dana pisanja potvrde 30. studenog 2023. Prema potvrdi o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, za razdoblje 2022. i 2023. za tuženika proizlazi da isti nije ostvarivao dohotke i neoporezive primitke. Iz uvida u potvrde, koje je tuženik naslovio kao potvrde o uplatama na ime uzdržavanja za 2022 i 2023 godinu ( list 139-151 spisa) sud je utvrdio da se iz istih ne vidi jasno na koje se razdoblje iste odnose, niti su iz istih vidljivi iznosi, a tužiteljica ne osporava da je tuženik platio na ime uzdržavanja iznose i to za travanj 2023., za ožujak 2023. 250,00 eura, za travanj 2023. uplatio iznos od 250,00 eur, za kolovoz 2023. uplatio iznos od 250,00 eur, za mjesec siječanja 2024. uplatio iznos od 250,00 eur, za mjesec veljaču 2024. uplatio iznos od 250,00 eura.
8. Odredbom članka 288. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 ,47/20, 49/23 156/23; dalje ObZ-a) je propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Odredbom članka 309. Obz-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a odredbom članka 310. Obz -a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb za dijete, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, slijedom navedenog nije na zakonu utemeljen stav tuženika da bi majka maloljetne djece trebala s njim dijeliti troškove uzdržavanja kad ona tu obvezu ispunjava kroz svakodnevni život s maloljetnom djecom i prema stavu ovog suda, budući tuženik niti ne spori da maloljetne tužiteljice viđa u prosjeku jednom mjesečno, je na sebe preuzela pretežiti dio financijskih obveza vezanih za maloljetnu djecu. Sud u tom smislu nije provodio dokaze glede utvrđivanja mogućnosti zz maloljetnih tužiteljica za stjecanjem dodatne zarade mimo redovnog posla, jer isto nije od nikakvog značaja za donošenje odluke u ovom postupku. Temeljem odredbe čl. 311. st. 1. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2. propisno da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313 . st. 1. ObZ-a propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, st. 2 . propisno je da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a dok je st. 4. propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2 ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Što se tiče novčanih obveza roditelja obveznika uzdržavanja, uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a na osnovi odredbe čl. 313. st. 5. ObZ-a.
9. Tužiteljice na ime uzdržavanja potražuju iznos od 250,00 EUR-a po djetetu. Temeljem odredbe čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je utvrdio da mlt. tužiteljice žive s majkom, u iznajmljenom stanu. Sud je utvrdio materijalne potrebe djece s osnova higijene, prehrane i zdravlja temeljem iskaza zakonske zastupnice tužiteljica te imajući u vidu najbolji interes djece. Obje tužiteljice su u vrijeme zaključenja ovog postupka polaznice osnovne škole te su obje zdrave te u tom smislu nemaju povećane potrebe, te prema iskazu majke i zakonske zastupnice imaju uobičajene troškove djece njihove dobi. Sud je našao životnim i logičnim da su troškovi za uzdržavanje na ime maloljetnih tužiteljica bili nešto niži u 2022 godini, a da su se tijekom 2023. povećali zbog općepoznate činjenice da su se troškovi života povisili i same činjenice da su maloljetne tužiteljice svake godine starije te imaju osim osnovnih potreba u vidu školskog pribora, odjeće i obuće i nešto veće potrebe vezano za izraženije socijalne kontakte sa vršnjacima, i s tim u vezi troškove za mobitele, za odlaske na rođendane i slično.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je zaključio da tužiteljice imaju uobičajene životne troškove kao i druga djeca nj ihove dobi, a koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i zdravlja te da nemaju povećanih materijalnih potreba u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a. Tužiteljice za uzdržavanje potražuju iznos od 250,00 Eura mjesečno, a koji iznos sud procjenjuje objektivnim i realnim, posebno imajući u vidu da je minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a za dijete od 13 do 18 godina 20% ( koji razred obje tužiteljice i spadaju u vrijeme donošenja ove odluke) prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome i iznosi 290,00 EUR-a, a prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine 75/2025 od 2. svibnja 2025.) Sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta važeću u vrijeme donošenja ove odluke, a koji su iznosi, navedeni u predmetnoj Odluci, sudu poslužili kao orijentir, a ne strogu granicu, nakon što su utvrđene sve okolnosti.
11. Čl. 311. st. 2. ObZ-a je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Iz utvrđenih imovinskih prilika tuženika kao davatelja uzdržavanja mišljenje je ovoga suda da je otac u mogućnosti participirati u utvrđenim potrebama uzdržavanja mlt. djece upravo u dosuđenom iznosu, jer isti, iako je u dobi od 68 godina nije dokazao da bi imao bilo kakvih zdravstvenih poteškoća zbog kojih ne bi mogao potražiti neki dodatni izvor zarade, te iako isti prima mirovinu od 560,00 eura sud je cijenio dio njegova iskaza da je imovinu koju je imao u svom vlasništvu prebacio na majku kako mu žena ne bi uzela, izrečenu vjerojatno u afektu, ali koji afekt pokazuje namjeru tuženika prikriti stvarno imovno stanje kako bi izbjegao svoje obveze. Sud je slijedom navedenog napose cijenio i činjenicu da tužiteljice stanuju u stanu s majkom kao podstanari, dok tuženik u tom smislu u dobi od gotovo 70 godina stanuje u kući formalno u vlasništvu svojih roditelja, te nema obvezu plaćanja najamnine, a isto tako nema povećanih troškova koje život sa dvoje malodobne djece nosi jer ih isti viđa jednom mjesečno. Tuženik i sam u odgovoru na tužbu ističe činjenicu da bi sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje trebao doprinositi iznosima po 290, 00 eura po djetetu, te upućuje na odredbu Obz- kojom su propisani uvjeti koje isti ispunjava a koji određuju manji iznos od minimalnog, a maloljetne tužiteljice i traže iznos koji je manji od minimalno propisanog. Iznos koji tuženik povremeno plaća za tužiteljice je 125,00 eura po djetetu, te je isti to spreman i dalje plaćati, a koji iznos je niži i od iznosa koji je predviđen za dijete od 6 godina, dok je odredbom članka 314. stavka 3. Obz -a na koju se tuženik poziva određena mogućnost da utvrđivanja iznosa uzdržavanja u iznosu manjem od zakonskog minimuma, ali ne manjem od polovice zakonskog minimuma i to u slučaju ako je obveznik dužan uzdržavati dvoje ili više djece. Dakle tuženik, prema Tablici o prosječnim potrebama djece spada u razred do 1380,00 eura primitka obveznika uzdržavanja, te za dijete od 7 do 12 godina minimalni iznos iznosi 264,00 eura, a za dijete od 13 do 18 godina ispada 290 eura. Tuženiku se uzela u obzir činjenica da je u obvezi uzdržavati dvoje malodobne djece prilikom dosude iznosa od 250 eura, a posebno imajući u vidu da tuženik nije u tijeku postupka dokazao da nema mogućnosti stjecanja drugih izvora prihoda osim mirovine koju prima. Tuženik sam ističe kako ima u vlasništvu dva automobila, od kojeg jednog čiju vrijednost procjenjuje na 1000,00 eura tuženik ne koristi. Nadalje, tuženik ne spori da je renovirao krov na kući, pa se postavlja pitanje na koji način je isto financirano, i zbog čega je vršio poslove na nekretnini koja nije u njegovom vlasništvu, jer kako je istaknuo ne može se niti iznajmljivati jer se isto mora obiteljski podijeliti, a radi se o poslovima za koje je općepoznato da iziskuju znatna novčana sredstva. Sud ističe načelo da obveza uzdržavanja ima prednost pred svim drugim obvezama obveznika za uzdržavanje, a tuženik nije dokazao da bi imao kreditne obveze koje bi trajale duže vrijeme te bile vezane za njegovu egzistenciju. Tuženik je ujedno u svom iskazu istaknuo da ima vrt i kokoši, te da od prodaje jaja financira put u Zagreb kada viđa djecu, a da nema troškova za odjeću i obuću jer da istog ima još za dvadeset godina. Sud upućuje na općepoznatu činjenicu da maloljetne tužiteljice odjeću i obuću koju kupuju ne mogu nositi narednih dvadeset godina, te da je životan i logičan iskaz zz maloljetnih tužiteljica u vidu troškova za odijevanje mlt tužiteljica. Ocjena je ovog suda da je roditelj dužan iskoristiti sve mogućnosti kako bi osigurao sredstva za uzdržavanje, odnosno s tim u vezi riješiti možebitnu obiteljsku situaciju glede obiteljske nekretnine koju ističe, pa da bi dio nekretnine mogao i iznajmljivati posebice imajući u vidu da je [adresa] mjesto petnaestak kilometara udaljeno od mora i s tim u vezi turistički atraktivno. Tuženik je tijekom postupka isticao da za djecu mjesečno daje 250,00 eura, a da je davao i više. Ovaj sud je utvrdio nespornim da je tuženik povrh iznosa za uzdržavanje davao stanovite iznose u vidu poklona za rođendan, za mobitel, što ne spada prema ocjeni ovog suda u uzdržavanje, a posebno je kod dosude iznosa od 250,00 eura sud imaju u vidu činjenicu da je majka zz tužiteljica ta na koju prvenstveno pada teret svakodnevnog uzdržavanja maloljetne djece, da otac ostvaruje osobne odnose s djecom jednom mjesečno, te da isti ima zanemarive svakodnevne troškove jer kao što je i sam naveo, stanuje sam, ima kokoške, ne kupuje jaja, ima vrt, ima odjeće za narednih dvadeset godina i nije kreditno opterećen. Ovaj sud je mišljenja da ukupan iznos od 500,00 Eura predstavlja realan iznos koji će pokrivati i sve one dodatne troškove koje tuženik ionako naveo da pokriva za maloljetne tužiteljice. Po ocjeni ovog suda troškovi za uzdržavanje mlt tužiteljica, utvrđeni iz iskaza majke i zakonske zastupnice tužiteljica, i dokumentacije u spisu, a koji su realni, nužni i opravdani te razumni obzirom na životne i materijalne okolnosti oba roditelja. Ono što je nesporno u ovom postupku, jest činjenica da mlt tužiteljice stanuju s majkom, na kojoj je pretežiti dio svih troškova vezanih uz d jecu i pa troškova za stanovanje jer stanuju u podstanarstvu . Sud je mišljenja da 250,00 eura koje tuženik nudi ne odgovara današnjim ekonomskim prilikama te više ne pokriva sve troškove života tužiteljica, odnosno njihovih potreba, i nije u njihovu najboljem interesu. Presudom dosuđeni iznos za uzdržavanje dosuđen je od dana podnošenja tužbe jer je sud utvrdio da su već u vrijeme podnošenja tužbe postojale okolnosti koje opravdavaju isti. Slijedom navedenog u okviru ovog postupka sud je ocijenio da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na smanjenje mogućnosti tuženika za plaćanje uzdržavanja, jer tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih nije sposoban zarađivati više, dok su povećane potrebe uzdržavane osobe utvrđene tijekom postupka.
12. U odnosu na zatraženo uskraćeno uzdržavanje sud je utvrdio nespornim na temelju samih iskaza stranaka i dokumentaciju u spisu da su stranke prestale živjeti zajedno krajem 2022. godine, te da je u tom trenutku i nastala obveza uzdržavanja od strane tuženika i koja je trajala čitavo vrijeme do podnošenja tužbe. Tužiteljice su učinile nespornim da je tuženik platio u tom razdoblju do podnošenja tužbe 6. lipnja 2023. ukupan iznos od 1763,69 eura na ime uzdržavanja, a tuženik u tijeku postupka nije dostavio nikakve dokaze da je više od toga uplaćivao na ime uzdržavanja. Budući je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljica od trenutka kad su prestale živjeti s ocem, ovdje tuženikom , te da je u tom trenutku nastala njegova obveza za uzdržavanje, odnosno da su u to vrijeme već postojale zakonske pretpostavke za uzdržavanje, a da je maloljetna ZI tada bila u dobi od 6 godina, a maloljetna PI je punila 11 godina, na temelju čega je u to vrijeme minimalan iznos sukladan tadašnjoj Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje maloljetne djece ( ''Narodne novine'' 37/ 22) bio za djecu te dobi oko 1300,00 kuna po djetetu, a da je u svibnju 2023. na snagu stupila Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje maloljetne djece ( ''Narodne novine'' 48/23) kada je za dijete od 7 do 12 godina minimum bio 203, 00 eura, a i tužiteljica ističe kako su u to vrijeme iznosi potrebni za uzdržavanje bili nešto niži nego li je to u vrijeme podnošenja tužbe. Sud je utvrdio slijedom navedenog da je za čitav period od rujna 2022. do podnošenja tužbe tuženik bio u obvezi platiti iznos od 3.286, eura od kojega je sud odbio iznos za koji je nesporno utvrđeno na temelju tužbe da je tuženik platio i to iznos od 1.763,69 eura, te je slijedom navedenog sud sudio da je na ime uskraćenog uzdržavanja tuženik dužan platiti iznos od 1.523, 00 eura.
13. Sud je o troškovima postupka odlučio sukladno odredbi čl. 154. st. 2 ZPP -a te je odlučeno da sukladno uspjehu u sporu svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
U Zagrebu, 29. lipnja 2026.
Sudac:
Ana Vuković
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku
O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dna:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
