REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-373/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, protiv tuženog UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4893/2022-10 od 5. siječnja 2024., 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4893/2022-10 od 5. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 597,25 eura / 4.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2019. do isplate te naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Smatra da pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva proizlazi iz Odluke Uprave tužitelja br. UI-86-4-9/19 od 19. lipnja 2019. koja ima značenje ponude prema članku 253. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO), a prijava tuženika na stručno osposobljavanje, kao i pohađanje predmetnog stručnog osposobljavanja ima značenje prihvata ponude prema članku 262. ZOO-a pa da je stoga između stranaka nastao ugovorni odnos, a da tuženik nije ispunio svoje obveze iz toga ugovornog odnosa jer nije stekao IPMA certifikat prema navedenoj Odluci. Napominje da je sama činjenica da je tuženik pohađao predmetno usavršavanje bespredmetna ako tuženik nema IPMA certifikat pa da stoga tuženik nije izvršavao ni svoje obveze preuzete Ugovorom o radu prema kojemu se dužan školovati i osposobljavati za obavljanje poslova radnog mjesta prema zahtjevima procesa rada i po odluci poslodavca. Ističe da mu je tuženikovim postupanjem protivno Odluci Uprave tužitelja br. UI-86-4-9/19 od 19. lipnja 2019. i pozivu da preuzme ugovor o međusobnim pravima i obvezama te kršenjem obveza iz ugovora o radu umanjena imovina za iznos od 597,25 eura / 4.500,00 kuna te pričinjena šteta. Predlaže prihvatiti žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Sa žalbom tužitelja prvostupanjski sud postupio je prema odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. U ovom postupku, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 597,25 eura / 4.500,00 kuna, riječ je sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP-a.

7. Prema članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

8. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 457. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

10. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 597,25 eura / 4.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime plaćenih troškova osposobljavanja. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelj nema osnovu na temelju koje bi mogao zahtijevati vraćanje utuženog novčanog iznosa od tuženika, a niti su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu budući da u postupanju tuženika nema protupravnosti jer okolnost da tuženik nakon završene edukacije nije pristupio certificiranju i stekao IPMA certifikat ne predstavlja postupanje s namjerom da se tužitelju prouzroči šteta.

12. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tuženik radnik tužitelja na radnom mjestu glavnog inženjera za nadzor izvedbe uređaja ŽCP-a u jedinici Grupa za provedbu elektrotehničkih investicija, na temelju Ugovora o radu broj 4348-35/18 zaključenog na neodređeno vrijeme počevši od 1. svibnja 2018.;

- da je točkom 5.2. Ugovora o radu broj 4348-35/18 određeno da je u tijeku rada radnik dužan školovati se i osposobljavati za obavljanje poslova radnog mjesta prema zahtjevima procesa rada i po odluci poslodavca u skladu s Kolektivnim ugovorom odnosno Pravilnikom o radu;

- da je člankom 32. stavkom 1. Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. propisano da radnik ima pravo i obvezu stručno se usavršavati za potrebe rada te da poslodavac može uputiti radnika na školovanje samo u skladu s programom obrazovanja, koji donosi uz savjetovanje s radničkim vijećem, dok je odredbom članka 35. Kolektivnog ugovora propisano da poslodavac i radnik sklapaju posebni ugovor kojim reguliraju međusobna prava i obveze za vrijeme i nakon završenog programa obrazovanja;

- da je Odlukom Uprave tužitelja o usavršavanju iz područja upravljanja projektima broj UI-86-4-9/19 od 19. lipnja 2019., koja je donesena sukladno prihvaćenom Okvirnom planu obrazovanja i razvoja radnika HŽ Infrastrukture d.o.o. za 2019., između ostalih radnika, tuženi NI upućen na usavršavanje radi stjecanja potrebnih znanja iz područja upravljanja projektima i međunarodno certificiranje za voditelja projekta, prema programu International Project Management Association (IPMA) za razinu osposobljenosti Level D IPMA-ovjereni voditelj projekta, da je istom Odlukom određeno da troškove usavršavanja, trodnevnog seminara i postupka certificiranja plaća tužitelj iz sredstava planiranih za stručno obrazovanje i razvoj radnika (točka II.) te je određeno da se radnik (između ostalih ovdje tuženik) obvezuje redovito izvršavati obveze utvrđene programom usavršavanja, inicijalno prijaviti razinu osposobljenosti u skladu s Odlukom, u razumnom roku od dana početka usavršavanja steći IPMA certifikat za razinu osposobljenosti koju je prijavio ili za neku drugu razinu za koju se u postupku certifikacije utvrdi da ispunjava sve uvjete te ostati na radu u HŽ Infrastrukturi d.o.o. jednu godinu od dana stjecanja IPMA certifikata (točka IV.), kao i da je točkom V. Odluke određeno da će se s radnikom zaključiti ugovor o međusobnim pravima i obvezama;

- da se tuženik sukladno citiranoj Odluci Uprave tužitelja osobno prijavio za sudjelovanje na prethodno opisanom usavršavanju te da je sudjelovao na trodnevnom treningu koji je održan u organizaciji Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od 28. do 30. listopada 2019., u svezi čega je izdana Potvrda Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kojom se potvrđuje da je tuženik završio tečaj stručnog usavršavanja u graditeljstvu 28. listopada 2019. u Zagrebu pod nazivom „Trening voditelja projekata“ u trajanju od 25 sati te da je prema odredbama Pravilnika stekao 24 boda;

- da tuženik nakon završenog usavršavanja nije pristupio IPMA certificiranju za ovjerenog voditelja projekta;

- da je tužitelj organizatoru usavršavanja Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na ime naknade troškova održavanja (trodnevnog) treninga i certifikacije voditelja projekata za sve radnike koji su upućeni na navedeno usavršavanje isplatio ukupni iznos od 15.528,57 eura / 117.000,00 kuna, pri čemu nije sporno da je za tuženika isplaćena naknada u iznosu od 597,25 eura / 4.500,00 kuna te nije sporno da je navedena uplata izvršena 30. prosinca 2019., što bi proizlazilo iz Potvrde o izvršenom nalogu od 30. prosinca 2019.;

- da prethodno održavanju predmetnog trodnevnog treninga niti naknadno između stranaka nije zaključen ugovor kojim bi stranke regulirale međusobna prava i obveze za vrijeme i nakon završenog programa obrazovanja u smislu odredbi članka 35. Kolektivnog ugovora i točke V. Odluke Uprave tužitelja o usavršavanju iz područja upravljanja projektima broj UI-86-4-9/19 od 19. lipnja 2019.;

- da je naknadno donesenom Odlukom Uprave tužitelja broj UI-169-5-3/21 od 1. ožujka 2021. utvrđeno da, između ostalih radnika, ugovor o međusobnim pravima i obvezama iz točke V. Odluke Uprave tužitelja o usavršavanju iz područja upravljanja projektima broj UI-86-4-9/19 od 19. lipnja 2019. nije zaključen s tuženikom; istom je Odlukom odobreno zaključivanje ugovora o međusobnim pravima i obvezama s radnicima koji nisu prethodno zaključili isti ugovor, odlučeno je da su radnici koji su upućeni na predmetno usavršavanje obvezni do 31. prosinca 2021. steći IPMA certifikat za razinu osposobljenosti koju su prijavili ili neku drugu razinu za koju se u postupku certifikacije utvrdi da ispunjavaju uvjete (točka II.) te je određeno da se navedeni radnici obvezuju u roku od 30 dana od stupanja na snagu te Odluke zaključiti s tužiteljem ugovor o međusobnim pravima i obvezama (točka IV.);

- da je tužitelj (po ovlaštenoj osobi zaposlenoj kod tužitelja u Sektoru za upravljanje ljudskim potencijalima) u privitku elektroničke poruke od 24. ožujka 2021. dostavio tuženiku primjerak Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s nadnevkom od 22. ožujka 2021. te je istom elektroničkom porukom tuženik pozvan na potpisivanje ponuđenog Ugovora do 31. ožujka 2021.;

- da su u prethodno citiranom ponuđenom Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama (za koji nije sporno da između stranaka nije sklopljen) u bitnom regulirana prava i obveze stranaka koja proizlaze iz primjene Odluka Uprave tužitelja broj UI-169- 5-3/21 od 1. ožujka 2021. i broj UI-86-4-9/19 od 19. lipnja 2019. te je u odredbama točaka IV. i V., između ostalog, navedeno da se radnik, ako do 31. prosinca 2021. ne stekne međunarodni certifikat za voditelja projekta za razinu osposobljenosti D, Level D IPMA odnosno za neku drugu razinu za koju se u postupku certifikacije utvrdi da ispunjava uvjete, obvezuje vratiti HŽ Infrastrukturi troškove usavršavanja: trodnevnog treninga iz područja upravljanja projektima od 28. -30. listopada 2019. na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i međunarodno certificiranje za voditelja projekta prema programu International Project Management Association (IPMA), pri čemu se u točki II. ponuđenog Ugovora ne navodi visina tih troškova;

- da je tužitelj (po ovlaštenoj osobi zaposlenoj kod tužitelja u Sektoru za upravljanje ljudskim potencijalima) elektroničkom porukom od 7. travnja 2022. upućenom tuženiku pozvao tuženika na vraćanje troška predmetnog usavršavanja u utuženom novčanom iznosu od 597,25 eura / 4.500,00 kuna te ga je u tom pravcu pozvao i Opomenom pred utuženje od 31. kolovoza 2022., pozivajući se između ostalog i na odredbu članka 1045. stavka 1. ZOO-a.

13. Cijeneći navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je pravilno utvrdio da između stranaka nije sklopljen ugovor kojim bi stranke regulirale međusobna prava i obveze u vezi predmetnog usavršavanja pa ni obvezu tuženika da u određenom roku nakon završene edukacije pristupi certificiranju, odnosno stekne IPMA certifikat za ovjerenog voditelja projekata te da je, u slučaju ako navedeno ne učini u određenom roku, obvezan vratiti troškove koje je tužitelj kao poslodavac uplatio organizatoru predmetne edukacije za tuženika. Takva obveza tuženika ne proizlaze ni iz Odluka uprave tužitelja, Kolektivnog ugovora tužitelja niti Ugovora o radu sklopljenog s tuženikom pa iz navedenog proizlazi da ne postoji osnova na temelju koje bi tužitelj mogao zahtijevati vraćanje utuženog novčanog iznosa od tuženika.

14. Protivno žalbenim navodima tužitelja, odluke uprave tužitelja ne mogu predstavljati ponudu iz članka 253. ZOO-a, jer ne sadrže sve bitne sastojke ugovora pa se ne može smatrati da je ugovor sklopljen prihvaćanjem ponude u skladu s člankom 262. ZOO-a.

15. Ne postoji stoga pravna osnova po kojoj bi tuženik bio dužan vratiti tužitelju troškove usavršavanja, jer takva njegova obveza nije ni ugovorena ni propisana.

16. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje i da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu ko ja bi se sastojala u plaćenim troškovima usavršavanja pa mu isplata utuženog iznosa ne pripada ni po toj osnovi. Naime, sam tužitelj u žalbi upućuje da bi se radilo o šteti zbog povrede ugovora (o radu), u kojem slučaju vjerovnik ima pravo samo na naknadu tzv. predvidive štete odnosno one štete koju je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate (članak 346. stavak 1. ZOO-a). Ne postoji osnova na temelju koje je tuženik morao zaključiti da će u slučaju da u određenom roku nakon završene edukacije ne pristupi certificiranju odnosno ne stekne IPMA certifikat za ovjerenog voditelja projekata biti u obvezi vratiti troškove usavršavanja. Pravo na naknadu cjelokupne štete vjerovniku pripada isključivo u slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje vjerovnika (članak 346. stavak 2. ZOO-a), što tužitelj u ovom postupku nije dokazao.

17. Slijedom navedenoga, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi članka 457. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić