Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2174/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja RVH, rođen **.**.1984. u mjestu Mekelle, Savezna Demokratska Republika Etiopija, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Etiopije, trenutno boravi u Prihvatnom centru za tražitelje azila Zagreb MUP-a RH, Sarajevska 41, kojega zastupa opunomoćenik Nikola Drobec, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 8. svibnja 2026., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 29. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I-216-03/22-06/4403, URBROJ: 511-01-212-25-26 od 8. svibnja 2025. godine.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Nikoli Drobecu, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Šibla 15, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.875,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe .
II. Odbija se tužitelj s prijedlogom za prekidom upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 6. lipnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/22-06/4403, URBROJ: 511-01-212-25-26 od 8. svibnja 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koji je podnio LVH rođen **.**.1984. u mjestu Mekelle, Savezna Demokratska Republika Etiopija, državljanin Savezne Demokratske Republike Etiopije. Prema točki II. izreke u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, imenovani je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
2. Tužitelj u tužbi navodi da traži da mu se u ovom postupku odobri besplatna pravna pomoć, te u prilogu dostavlja vlastoručno potpisanu punomoć i zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći. Isti dalje navodi da je tuženik u postupku odobrenja međunarodne zaštite pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, reducirajući izjave tužitelja u pobijanom rješenju na nerelevantne podatke i paušalno ocjenjujući okolnosti relevantne za priznavanje međunarodne zaštite. Iako su izjave o činjenicama i okolnostima relevantnim za postupak u zapisnicima od 26. rujna 2022., 9. veljače 2023., 19. prosinca 2024. konzistentne, životne i dosljedne, tuženik je propustio provesti temeljit postupak sukladan načelu utvrđivanja materijalne istine u upravnom postupku, odnosno nije utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje odluke o zahtjevu za odobrenje međunarodne zaštite, iako je to sukladno članku 47. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) bio dužan utvrditi. Zbog toga je tužitelj pogrešno ocijenio subjektivne, ali i objektivne činjenične okolnosti zbog kojih je zabranjeno vratiti tužitelja u državu podrijetla i zbog kojih bi tužitelj imao pravo na zaštitu u Republici Hrvatskoj. Tuženik pogrešno procijenio vjerodostojnost iskaza tužitelja, kao i procjenu budućeg rizika. Dakle, zapisnici od 26. rujna 2022., 9. veljače 2023., 19. prosinca 2024. sadrže detaljne izjave tužitelja, koje su dosljedne i životne. Međutim, tužitelj je utemeljio svoju odluku na pogrešnoj činjeničnoj osnovi. Tako iz zapisnika od 26. rujna 2022. i 19. prosinca 2024. proizlazi da je unutarnji oružani sukob između centralne vlasti Etiopije i regije Tigraj počeo 4. studenog 2020. i trajao do studenog 2022. godine. Nadalje je u zapisniku od 9. veljače 2023. navedeno da je tužitelj tri mjeseca živio u opsadi s obitelji u gradu Adigratu, regija Tigraj i doživio da ljude ubijaju ispred njega i njegove obitelji. Tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite tužitelj je iskazivao kako je u periodu od početka 2021. godine boravio u [adresa] kako bi obranio doktorsku disertaciju u svibnju 2021. godine, jer u regiji Tigraj, gradu Adigrat nije bilo interneta. U [adresa] je boravio od veljače 2021. godine do veljače 2022., jer je nakon obrane doktorata tužiteljev povratak u Adigrat bio nemoguć zbog blokade regije uslijed oružanih sukoba. Netočno je da je tužitelj zemlju podrijetla napustio zbog ubojstva prijatelja, već je bio otpušten s posla na kojem je radio zbog rase (etničkoj pripadnosti R) i u strahu za vlastiti život, jer je tijekom 2021. godine u Etiopiji, uključujući mjesto na kojem je tužitelj posljednje prebivao, bio progon L koji su stigmatizirani i zarobljavani u koncentracijske logore te izloženi arbitrarnom lišenju slobode i prisilnim nestancima. Nadalje nije točno da tužitelj u tom vremenu nije mogao pronaći posao koji odgovara njegovim kvalifikacijama, već zbog raširene diskriminacije i progona L u okolnostima oružanog sukoba, nije mogao pronaći nikakav posao nakon kolovoza 2021. do napuštanja zemlje podrijetla, zbog čega nije imao način osigurati svoju egzistenciju ili egzistenciju svoje obitelji. O razlozima i djelima proganjanja tužitelj je iznio neproturječne i dosljedne, životne izjave, a koje okolnosti potvrđuju i izvještaji međunarodnih organizacija i komisija. Tako je u odnosu na razloge i djela proganjanja koje je tužitelj opisao tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite u Izvješću Međunarodne komisije stručnjaka za ljudska prava o Etiopiji (koju je osnovalo Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda u prosincu 2021. godine, dalje: Međunarodna komisija za Etiopiju), A/HRC/54/55 od 15. prosinca 2023., iznesene činjenice koje su navedene u tužbi. Zaključno je Međunarodna komisija za Etiopiju utvrdila da su pripadnici Etiopske nacionalne obrambene snage, Eritrejske obrambene snage i savezničke regionalne specijalne snage, uključujući Amharske specijalne snage i Afarske specijalne snage te milicije, osobito Fano, počinili ozbiljna kršenja ljudskih prava od 3. studenoga 2020. u regiji Tigraj i protiv L na drugim mjestima. To uključuje pravo na život; pravo na nediskriminaciju; zabranu mučenja i zlostavljanja, uključujući silovanje i druge oblike seksualnog nasilja; zabranu ropstva; pravo na tjelesno i mentalno zdravlje, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje; zabranu proizvoljnog uhićenja i pritvora; zabranu prisilnog nestanka; pravo na slobodu kretanja; te pravo na odgovarajući životni standard, osobito pravo na hranu i pitku vodu. Nedvojbeno da je u Etiopiji u razdoblju od 4. studenog 2020. počinjen progon naroda I, a da je više područja u regiji Tigraj i širom Etiopije bilo izloženo proizvoljnom općem nasilju u situaciji unutarnjeg oružanog sukoba. Tužitelj dalje ističe da djela proganjanja koje je utvrdila Međunarodna komisija za Etiopiju predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedeći utvrđenja iz Izvješća Međunarodne komisije za Etiopiju proizlazi da je tuženik pogrešno utvrdio i činjenice koje se odnose na procjenu budućeg rizika, te da je sigurnosni rizik neosnovano procijenjen kao neznatan. Tuženik je ocijenio sigurnosni rizik za period od 20. travnja 2024. do 18. travnja 2025. koji vremenski period nije ni relevantan za donošenje odluke. Tuženik je odluku o zahtjevu za odobrenjem međunarodne zaštite bio dužan donijeti najkasnije do 27. ožujka 2024. godine, te procijeniti sigurnosni rizik za vrijeme koje je prethodilo podnošenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kao i procijeniti budući sigurnosni rizik koji bi tužitelj eventualno mogao pretrpjeti povratkom u zemlju podrijetla, odnosno procijeniti krši li nalaganjem povrata tužitelju u zemlju podrijetla načelo non-refoulement. Tužitelj ističe kako je na internetskoj stranici Ethiopian Peace Observatory, koju je osnovao i koju održava ACLED (nevladina organizacija sa sjedištem u [adresa] koja prikuplja podatke o kriznim područjima) navedeno kako je u relevantnom razdoblju koje obuhvaća period od 26. rujna 2022. do 23. svibnja 2025. bilo 14 911 smrtnih slučajeva, 1 615 nasilnih djela počinjenih na civilnim okupljanjima, 4 954 nasilnih političkih demonstracija, a prema grafičkom prikazu vidljivo je da je i u 2025. godini nastavljen trend politički motiviranog nasilja te prosvjeda. Slijedom navedenog, postoje opravdani razlozi za vjerovanje da je tužitelj bio izložen proganjanju i riziku trpljenja ozbiljne nepravde te da je rizik ponavljanja takvog proganjanja značajan, što tuženik nije opovrgnuo niti jednom tvrdnjom. Iako je tužitelj pružao konzistentne i životne informacije o osobnim okolnostima i aktualnim događajima u Etiopiji, tuženik nije prikupio i razmotrio sve relevantne okolnosti koje je sukladno članku 28. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 70/2015, 127/2017, 33/2023. i 17/2025.- dalje: ZMPZ) bio obvezan procijeniti. U odnosu na trenutnu sigurnosnu situaciju, izvor na koji se tuženik poziva, portal Borkena objavio je 16. veljače 2025. članak Continued war crisis in Ethiopia (Nastavljena ratna kriza u Etiopiji). Sukladno članku 28. stavku 2. točki 2. tuženik je dužan prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir aktualne činjenice o zemlji podrijetla sadržane u različitim izvorima, a osobito kao što su UNHCR i Agencija EU za azil (dalje: EUAA). Budući da se tuženik u pobijanom rješenju poziva na izvore kao što su internetski portali Aljazeera i Index, proizlazi da nije razmotrio relevantne izvore poput izvještaja tijela Ujedinjenih naroda ili podatke o državi podrijetla objavljenim na internetskoj stranici EUAA, stoga je činjenično stanje ostalo nepotpuno. Osim toga, tužitelj se poziva na Izvještaj Danske službe za migraciju o situaciji u Ahmari, Tigreju i mjerama povrata u Etiopiju od listopada 2024., objavljenog na internetskom portalu EUAA, na portalu koji sadrži informacije o zemlji podrijetla. Obzirom da je tužitelj izjavio kako je miješanog tigrejsko-ahmarskog podrijetla te akademik, izvjesno i dalje postoji rizik od proganjanja na osnovi rase, odnosno pripadnosti društvenoj grupi. Nadalje, tuženik nije utvrdio i okolnosti zbog kojih bi tužitelj mogao biti izložen progonu i na osnovi političkog mišljena. Zapisnik od 19. prosinca 2024. sadrži zabilješku da je tužitelj pozvan dostaviti više manjih e-mailova koje će sustav moći prihvatiti. Tužitelj je postupio po uputi te dostavio osam e-mailova 19. prosinca 2024. godine koje tuženik nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, već je naveo da su dostavljeni dokazi nedostupni, iako im tužitelj može pristupiti. Nadalje, tužitelj navodi kako se intervjuima koje je davao o političkoj situaciji u Etiopiji i proganjanju L može pristupiti putem navedenih poveznica. U odnosu na politička mišljenja tužitelja, o kojima je tužitelj izjavljivao tijekom saslušanja održanog 9. veljače 2023. godine, se posebno ukazuje na pogrešnu primjenu članka 22. stavka 4. ZMPZ-a kojim su definirani razlozi proganjanja, a sukladno kojem političko mišljenje posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s mogućim progoniteljima te njihove politike ili metode, bez obzira je li tražitelj postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju. Tužitelj ističe da je izražavao političko mišljenje zbog kojeg bi mogao biti izložen proganjanju javno, a intervjui su objavljeni na You Tube kanalu medijskih portala, te im se može pristupiti. Stoga tužitelj predlaže da Naslovni sud, iz razloga što bi izvršenjem rješenja tužitelju bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, sukladno članku 51. ZMPZ-a donese rješenje kojim se odgađa izvršenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu Zagreb, KLASA: UP/I-216-03/22-06/4403, URBROJ: 511-01- 212-25-26 od 8. svibnja 2025. do pravomoćnog okončanja upravnog spora ili drugačije odluke suda.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu Zagreb, KLASA: UP/I- 216-03/22-06/4403, URBROJ: 511-01212-25-26 od 8. svibnja 2025., te da tužitelju LVH, rođen **.**.1984. u mjestu Mekelle, Savezna Demokratska Republika Etiopija, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Etiopije priznaje azil u Republici Hrvatskoj. Podredno, tužitelju LVH, rođen **.**.1984. u mjestu Mekelle, Savezna Demokratska Republika Etiopija, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Etiopije, priznaje supsidijarna zaštita u Republici Hrvatskoj. Nadalje, tužitelj predlaže da se istom odobri besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite, te da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora, a u roku od 15 dana.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tužba je neosnovana u cijelosti. Tuženik osporava tužbene navode, te navodi da je tužitelj na stranici 9. zahtjeva naveo da je nakon što je dobio otkaz u kolovozu 2021. našao posao u privatnom poduzeću „ARC IT TECHNOLOGY” gdje je nastavio raditi. Nadalje, u Etiopiji je zaista bilo ratno stanje, ali u periodu od studenog 2020. do studenog 2022. S tim u vezi je tuženik citirao izvješće stranice ACLED za period od 20. travnja 2024 do 18. travnja 2025., jer je želio utvrditi sigurnosni rizik koji tužitelju potencijalno prijeti u slučaju povrataka sada kada je rat okončan. Pri tome se ispituje mogućnost povrataka u mjesto posljednjeg prebivališta, a to je upravo [adresa]. Tužitelj također ističe da je tuženik pogrešno primijenio članak 22. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a gdje se definira političko mišljenje. Tako je razvidno da nije dovoljno samo izražavati političko mišljenje već ono mora biti dovedeno u vezu s djelima proganjanja iz članka 23. istog Zakona, čije postojanje tužitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnim. Naime, tijekom saslušanja nikakve konkretne osobne probleme ne navodi, a zemlju podrijetla je napustio legalno bez ikakvih problema, što ukazuje na činjenicu da nije imao problema s vlašću. Njegova izjava da mu je ubijen prijatelj nije potkrepljena nikakvim dokazima da bi se utvrdilo je li i na koji je način ubijen, a rat u Etiopiji je sada okončan. Osim toga, tuženik predlaže sudu da se kod upute o pravnom lijeku u predstojećoj presudi u ovom upravnom sporu vodi zaključkom Visokog upravnog suda RH iz citirane presude, po kojem, s obzirom na odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti eventualna žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka provedeno je saslušanje tužitelja, kao stranke u postupku, te je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta, kao i u spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/22-06/4403, URBROJ: 511-01-212-25-26 od 8. svibnja 2025. godine (stranica 12-16 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći (stranica 19-20 spisa), iskaz tužitelja (stranica 210-213 spisa), zapisnik povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja od 26. rujna 2022. godine, zapisnik povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja od 9. veljače 2023. godine, izjavu o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 26. rujna 2022. godine, te službenu zabilješku od 20. rujna 2022. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 8. svibnja 2025. godine, kojim se odbija zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Naime, LVH je dana 26. rujna 2022. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. U bitnom navodi da je zemlju podrijetla napustio, jer je podrijetlom iz pokrajine Tigraj, te da je nakon izbora novog premijera 2018. krenula politika pritiska prema njegovoj pokrajini, koja se pretvorila u rat u studenom 2020. Navodi da je, nakon što je u Etiopiji riješio pitanje nostrifikacije doktorskog studija iz Indije gdje se školovao, našao posao u privatnom institutu „Proact-business development” u Etiopiji. Međutim, u kolovozu 2021. mu je direktor rekao da ga mora otpustiti zbog etničke pripadnosti. Nakon toga se zaposlio u drugom privatnom poduzeću honorarno. Tvrdi da se skrivao u Adids Abebi. Međutim, nekoliko ljudi iz tajne službe provjeravalo je njegov identitet. S obzirom da je dobro govorio amharski, jer mu je majka pripadnica Amhara, uspio je izbjeći probleme. Tvrdi da je imao poteškoća s traženjem posla radi svog identiteta. U lipnju 2021. je odlučio da mora otići nakon ubojstva svojih prijatelja sa sveučilišta što je konačno učinio u veljači 2022 godine. Smatra da bi povratkom u zemlju podrijetla bio ubijen zbog svoje etničke pripadnosti, ali i zbog obrazovanja, jer vlast smatra da su oni koji su visokog obrazovanja u stanju iznositi informacije o situaciji u zemlji podrijetla. Tuženik dalje navodi da je dana 9. veljače 2023. tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite saslušan, te je dana 19. prosinca 2024. isti drugi puta saslušan. Tuženik ističe da tražitelj u postupku nije priložio dokaze kojima tuženik može pristupiti i koristiti u postupku i koji bi bili osnova za njegove tvrdnje o problemima koje je imao kao pripadnik naroda H. Kako bi se utvrdila situacija u njegovoj zemlji podrijetla nađena su izvješća o ratu u Etiopiji između vlasti i naroda H. Izvor navodi da se rat u Etiopiji vodio se između Narodnooslobodilačkog fronta Tigraja (TPLF) i Etiopskih obrambenih snaga. Međutim, TPLF to prikazuje drugačije. Kaže da se rat vodio između Etiopskih obrambenih snaga, koje TPLF naziva ”osvajačem ' i "narodom Tigraja". Tigraj je sastavni dio Etiopije. Izvor od 2. studenog 2022. navodi da su se sukobljene strane u sjevernoj etiopskoj regiji Tigraj složile prekinuti neprijateljstvo što predstavlja veliki iskorak nakon dvije godine rata u kojem su ubijene tisuće ljudi, raseljeni milijuni, a stotine tisuća suočavaju s gladi. Uvidom u navedena izvješća vidljivo je da je narod Tigrinja zaista pretrpio gubitke civilnih žrtava. Međutim, isto tako je vidljivo da je taj rat okončan u studenom 2022. godine. Tražitelj se 2019. godine vratio iz Indije (gdje se školovao) u Etiopiju, te u cijelom periodu dok je trajao rat osim jednog odvođenja u policiju, kada je navodno bio izložen ispitivanju od strane „tajnih službi” i pušten, nije imao nikakvih problema s vlastima. Na zahtjevu navodi da u zemlji podrijetla nikada nije bio kažnjavan, pritvaran, tužen niti izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Osim problema sa traženjem posla, drugih problema u zemlji podrijetla nije imao. Njegova tvrdnja da bi povratkom u zemlju podrijetla bio ubijen zbog svog obrazovanja i etničkog podrijetla nije potkrepljena nikakvim dokazima niti logičnim argumentima. Tražitelj nije priložio upotrebljive dokaze o svojoj navodnoj aktivnosti na internetu i davanju intervjua o genocidu niti je navedeno doveo u vezu s nekim konkretnim problemima koje je osobno doživio. Nadalje, tražitelj je u zemlji podrijetla bio zaposlen, iako je posao koji je u tom trenutku radio bio honorarni posao. Sukladno Priručniku UNHCR-a ozbiljnom diskriminacijom bi se moglo smatrati ozbiljna ograničenja njegovih prava da zarađuje za život, a ne pukom činjenicom da nije dobio poslove koje je želio sukladno svojim visokim kvalifikacijama. Tuženik naglašava i da mu ekonomska egzistencija nije bila ugrožena, budući da na pitanje je li zemlju podrijetla napustio radi ekonomskih razloga navodi da nije. Uzimajući u obzir sve navedeno, njegov se iskaz ne može ocijeniti kao vjerodostojan. Nadalje, u postupku je utvrđeno da tražitelj osobno nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde, budući da mu je iskaz općenit i neuvjerljiv te konkretne probleme s kojima se suočavao nigdje ne navodi. Prema podacima iz ACLED-a u periodu od 20. travnja 2024 do 18. travnja 2025. zabilježena su 2 smrtna slučaja izazvanih sigurnosnim incidentima u [adresa] gdje je tražitelj živio. Uzimajući u obzir da [adresa] ima 4,8 milijuna stanovnika može se zaključiti da je sigurnosni rizik neznatan, te da ne bi bio u sigurnosnoj ugrozi u slučaju povratka. Pored toga, analizom izjava tražitelja, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U postupku nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje u slučaju povratka, budući da mu je iskaz vrlo općenit i neuvjerljiv. Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Vezano uz opće okolnosti, utvrđeno je da je rat u Etiopiji okončan u studenom 2022. Dodatno, prema podacima iz ACLED-a u periodu od 20. travnja 2024 do 18. travnja 2025. zabilježena su 2 smrtna slučaja izazvanih sigurnosnim incidentima u [adresa] gdje je tražitelj živio. Uzimajući u obzir da [adresa] u kojem je tražitelj živio ima 4,8 milijuna stanovnika može se zaključiti da je sigurnosni rizik neznatan te da ne bi bio u sigurnosnoj ugrozi u slučaju povratka.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je valjalo, sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. odlučiti kao u točki I. izreke pobijanog rješenja. U svezi s tim tuženik navodi da tužitelj tijekom saslušanja ne navodi nikakve konkretne osobne probleme , te je zemlju podrijetla napustio legalno bez ikakvih problema, što ukazuje na činjenicu da nije imao problema s vlašću. Osim toga, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali na to da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom, smrtnom kaznom ili smaknućem, jer ne navodi nikakve konkretne okolnosti koje su mu se dogodile. Nema dokaza niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, budući da je njegov iskaz vezan za njegovu etničku pripadnost i probleme radi iste ocijenjen kao preopćenit, a i strahovi od povratka zasnovani su na pretpostavkama koje nemaju objektivno pokriće. U svezi s tim sud upućuje na iskaz tužitelja iz zapisnika od 8. svibnja 2026. godine, u kojem ističe kako se u zemlji podrijetla školovao i stjecao akademsku naobrazbu i doktorsku titulu, te sveučilišna zvanja, a unatoč blokadi i ratnom stanju u regiji Tigraj. Osim toga, tužitelj navodi da je bio sveučilišni profesor i ravnatelj za međunarodne odnose na matičnom sveučilištu u Adigratu, a vršio je i poslove s javnošću za stranku TPLF, koja je prije rata bila na vlasti u naznačenoj regiji. Neki od drugih profesora pridružili su se vojnim vlastima, jer su bili protiv centralne vlasti. Profesori, koji su htjeli preživjeti, otišli su u [adresa] i razna druga mjesta, jer su u Adigratu bili zatvoreni bankovni računi i nije ništa funkcioniralo. Nadalje, tužitelj je izjavio na zapisnik od 9. veljače 2023. godine da ga je jednom tražila tajna policija u stanu u [adresa], te da se uspio izvući na račun znanja amharskog jezika i na osnovi laži o svom miješanom podrijetlu. Ista je upozorila tužitelja da će ga ubiti, ako bude radio nešto protiv države. Tužitelj navodi da je bio vjerojatno zanimljiv tajnoj policiji jer je A i profesor na fakultetu. Smatrali su da tužitelj može iznositi protiv režima u inozemstvu, no isti im je objasnio da nema takve namjere i da je za njih. Dakle, jednom su ga tražili, ali je bio u velikom strahu i svako kucanje na vrata je predstavljalo opasnost. Stalno se bojao, te mu je ostalo i dan danas, jer mu svako kucanje na vrata izaziva nelagodu. Tužitelj je uspio preko ARC-IT i njihovog direktora otići, jer mu je pomogao i poslao ga na konferenciju u Tursku. U to vrijeme se održavao sastanak Organizacije afričkog jedinstva, pa je centralna vlast pokazala gestu dobre volje i počeli su Č puštati iz koncentracijskih logora. Namjerno je odlučio tada napustiti Etiopiju, jer je to značilo manji pritisak na Č. Tursku vizu je ishodio bez problema, zahvaljujući boravku u Njemačkoj i shengenskoj vizi prije nekoliko godina. Na aerodromu nije imao zbog svega toga problema. U lipnju 2021. godine tužitelj je odlučio da mora otići i to nakon ubojstva nekih njegovih prijatelja sa sveučilišta. Neke su upucali, a neke su otrovali, sve to jer su D. Tužitelj se pokušao snaći i pokušao se zaposliti i u nevladinim organizacijama, i čak su se i oni bojali njega zaposliti zbog nacionalne pripadnosti. Tada je bio i užasan govor mržnje centralne vlasti i pozivanje na linč. Uz gore navedeno tužitelj je istaknuo da u zemlji podrijetla nije imao problema s vojnim vlastima, iako je proslijedio dokumente o zločinima P. Naime, isti je snimao zločine sa strane, pa ga nije nitko vidio, a kad se to saznalo, bio mu je ubijen šogor. U veljači 2022. godine napustio je zemlju, avionom je stigao u Tursku, Istambul, gdje se zadržao oko sedam ili osam mjeseci u Izmiru, a boravio je kod brata. Prije mjesec i pol je odlučio da će krenuti dalje, ali nije htio ići ilegalno. Tražio je turistička mjesta i sjetio se hrvatske. Prijavio se za turističku vizu za Hrvatsku i onda avionom došao direktno u Zagreb 19. rujna 2022. godine. Slijedeće jutro otišao je u policijsku postaju u blizini i tamo je zatražio azil. Glede utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će tužitelj povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, tuženik je razmotrio opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se tužitelj nalazi. Utvrđeno je da je rat u Etiopiji okončan u studenom 2022. godine, a prema podacima za razdoblje od 20. travnja 2024. do 18. travnja 2025. sigurnosni rizik u [adresa] je neznatan (glede relevantnosti tog perioda sud upućuje na stajalište u presudi VUS RH, Poslovni broj: Usž-1902/2025-2 od 4. prosinca 2025.), pa tužitelj ne bi bio u sigurnosnoj ugrozi u slučaju povratka. Treba naglasiti da je tužitelj u svom iskazu na zapisnik od 8. svibnja 2026. godine naveo da je javno istupao da bi regija Tigraj trebala biti samostalna, te da smatra da bi trebala biti nezavisna država. Osim toga, isti je davao intervjue, a i pitalo ga se o genocidu. Iako o tome nije dao dokaze, sud smatra da tužiteljevo političko mišljenje ne bi bilo razlogom za proganjanje u slučaju povratka u zemlju podrijetla, pa ne postoji rizik od izlaganja progonu niti na razini opravdane vjerojatnosti. Tako je tužitelj u svom iskazu na zapisnik od 9. veljače 2023. godine naveo da je aktivan na naznačenim društvenim mrežama, te je siguran da to tajne službe prate, a ima prijatelje koji su tu aktivni, no na strani su vlasti. Dakle, isti je vrlo eksponiran. Međutim, isti je prilikom saslušanja u upravnom sporu iskazao da mu je obitelj ostala u regiji Tigraj, i to u Adigratu kod rođaka. Povremeno, kada se uspostavi signal, tužitelj kontaktira sa svojom obitelji. Supruga tužitelja u Adigratu ima malu prodavaonicu kruha, s tim da tužitelj pomaže obitelji šaljući im novac putem aplikacije na Internetu, koja se koristi u cijeloj Etiopiji, a naročito značaj ima u Tigraju gdje nema pristupa gotovini odnosno nema novčanog prometa. Kruh se također kupuje putem takve aplikacije. Tužitelj ima ukupno petero djece, najmlađi ima četiri godine, a najstariji trinaest godina. Dakle, sud smatra da tužiteljeva obitelj živi u regiji Tigraj, barem kao i ostali D, te da članovi iste ne trpe zbog tužiteljeve eksponiranosti u medijima ili zbog svog političkog mišljenja. Isti bi sigurno trpili od nezakonitog postupanja vlasti da su točni navodi tužitelja da bi bio odmah ubijen i strijeljan, kada bi se vratio u zemlju podrijetla.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 26. rujna 2022. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.
11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, sastava podneska od 1. rujna 2025. godine – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 8. svibnja 2026. godine – 500,00 eura, te PDV-a – 375,00 eura.
12. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS -a. Naime, članak 51. stavak 2. ZMPZ propisuje da tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. istog Zakona. Nadalje, članak 51. stavak 1. točka 3. ZMPZ propisuje da tužba podnesena u upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.
13. Sud je odbio tužitelja s prijedlogom za prekidom upravnog spora, budući da smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 105. stavka 1. i 2. ZUS-a.
U Zagrebu 29. svibnja 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Nikola Drobec, [adresa] Zagreb, Ivana Šibla 15
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
