REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3456/2025-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Kristina Baričević, odvjetnica u Sesvetama, Ninska 9a, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 2A, radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2210/2022-29 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2210/2022-29 od 11. srpnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i zainteresirane osobe za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/21-02/376, URBROJ: 531-07-01- 03/02-22-3 od 26. svibnja 2022. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke), nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (točka III. izreke) te se odbacuje, kao nepravodoban, naknadni zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora (točka IV. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice i drugih osoba izjavljena protiv građevinske dozvole Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Trećeg područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/20-001/698, URBROJ: 251-13-22-4/002-21-53 od 7. lipnja 2021., kojom je dozvoljena izgradnja benzinske postaje s pratećim sadržajima, nepravilnog tlocrta, razvijenog unutar dimenzija 13,60 m x 33,80 m, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake 0911/18 iz svibnja 2020., ovjerenog od glavnog projektanta BO, dipl.ing.stroj., broj ovlaštenja S1133, tvrtka Tomljenović d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka 311, a koji je sastavni dio pobijane građevinske dozvole.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je nepravilno primijenjeno materijalno pravo. U žalbi, u bitnom, iznosi da se prvostupanjska presuda isključivo temelji na nalazu i mišljenju vještaka, iako je u njezinim obrazloženju navedeno da posebni uvjeti nisu u cijelosti provedeni u skladu sa Zakonom o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), jer uz idejno rešenje nije dostavljen grafički prikaz zahvata, a na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se ne primjenjuju odredbe GUP-a Sesvete. Ukazuje na povredu načela pomoći neukoj stranci te načela otvorenog pravosuđenja obzirom da nije prihvaćen prijedlog za odgodom ročišta, jer opunomoćenik radi opsežnosti spisa nije imao dovoljno vremena za pripremu, a nije omogućen ni uvid u spis. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda u kojima se ističu jamstva prava na pravično suđenje. Smatra da nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u sudskom postupku, iako je to pretpostavka za pravilnu primjenu materijalnog prava i donošenje zakonite odluke , što je prvostupanjski sud propustio učiniti. Predlaže usvajanje žalbe, ukidanje osporene presude te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, iznosi da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi niti dokaza kojima se one utvrđuju pa je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno ocijenio da izvođenje predloženih dokaza neće dovesti do drugačije odluke. Ističe da je poziv na raspravu tužiteljici od 15. svibnja 2025., uručen 23. svibnja 2025., a rasprava je bila zakazana za 8. srpnja 2025., iz čega je razvidno da je ona imala dovoljno vremena za pripremu i angažiranje opunomoćenika, kao i za uvid u spis. Napominje da je tužiteljica u posjedu svih podnesaka, odluka te nalaza i mišljenja iz spisa, koja su ujedno i dostupna putem e-komunikacije, radi čega su njezini navodi oko onemogućavanja uvida u spis neosnovani. Smatra da je presuda prvostupanjskog suda u skladu s odlukama Ustavnog suda na koja se tužiteljica poziva. Predlaže da se žalba odbije i potražuje trošak žalbenog postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, a iz kojih, i po ocjeni ovoga Suda, proizlazi da je zainteresirana osoba za izdavanje predmetne građevinske dozvole priložila dokumentaciju propisanu odredbom članka 108. stavka 2. Zakona o gradnji, te da Glavni projekt ispunjava uvjete iz članka 110. stavka 1. istog Zakona, osobito u pogledu lokacijskih uvjeta koji su usklađeni s uvjetima za provedbu predmetnog zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, ovdje Odlukom o donošenju Prostornog plana Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 3/18.-pročišćeni tekst).

9. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni navodi žalbe prema kojima je zakonitost predmetne građevinske dozvole ocijenjena isključivo na temelju nalaza i mišljenja vještaka provedenog u upravnom sporu. Ovo iz razloga što je planirana gradnja prikazana Glavnim projektom, u kojem su činjenice odlučne za izdavanje građevinske dozvole, jasno i dostatno određene, s tim da ocjena usklađenosti planirane gradnje s prostorno-planskim parametrima i propisima nije u ovlasti vještaka, već javnopravnog tijela nadležnog za izdavanje građevinske dozvole temeljem izričite odredbe članka 110. Zakona o gradnji, a koje tijelo je utvrdilo da su za izdavanje predmetne građevinske ispunjeni svi uvjeti propisani Zakonom o gradnji i posebnim propisima, na čiju pravilnost se detaljnim razlozima osvrnuo tuženik, i čiju ocjenu je osnovano prihvatio prvostupanjski sud.

10. Slijedom izloženog, nije pravno odlučan niti prigovor tužiteljice da je u sporu počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neprovođenjem predloženih dokaza (saslušanje tužiteljice, očevid). Ovo zbog toga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS -a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući suvišnim izvođenje predloženih dokaza te uopće daljnje dokazivanje, kraj dokaza koji već prileže spisu i daju pouzdanu osnovu za donošenje pravilne i zakonite odluke. Također, prvostupanjski sud se osvrnuo na prigovore tužiteljice o neodgađanju održanog ročišta i o neomogućavanju uvida u spis, otklanjajući njihovu osnovanost, detaljnim i argumentirano obrazloženim razlozima, koje zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

11. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužiteljica pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

12. Na kraju, a u odnosu na zahtjeve tužiteljice i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, dok se u odnosu na zahtjev zainteresirane osobe ocjenjuje da odgovor na žalbu, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari pa ga ovaj Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 144. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a, radi čega je navedene zahtjeve valjalo odbiti.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu, 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić