Poslovni broj: Usž-1440/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Alma Kulenović, odvjetnica iz Pule, Valturska ulica 82, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi odgode izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2201/2025-6 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2201/2025-6 od 16. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/595, URBROJ: 443-02-04- 14-25-4 od 10. listopada 2025. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-02-04- 17-25-1 od 26. kolovoza 2025. godine.
3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da odluka ne sadrži valjane razloge i nisu provedeni dokazi koje je predložila. Naime, tužiteljica je predložila niz dokaza, između ostalog i izjave svjedoka danim pred javnim bilježnikom pod kaznenom i materijalnom odgovornosti, no sud ih nije niti prihvatio, niti odbio, jednostavno ih je ignorirao. Tužiteljica tijekom cijelog postupka tvrdi da je još prije 50 godina kupila nekretninu na kojoj je još tada izgrađen objekt, 1982. sagradila je građevinu, za koju je podnijela zahtjev za ozakonjenje, koji još uvijek nije riješen. Smatra da sud nije mogao minorizirati štetu koju će tužiteljica pretrpjeti ukoliko se objekt ukloni prisilno, posebice kada se uzme u obzir da postupak ozakonjenja nije gotov, da je tužiteljica kupila nekretninu u 80-tim godinama prošlog stoljeća kada je objekt izgrađen, za koji objekt plaća komunalnu naknadu i odvoz smeća. Tužiteljica još jednom navodi da je pred Gradom Vodnjanom podnesen i zahtjev za izmjenu prostornog plana, čiji podnositelji su, uz tužiteljicu, 50 izvanknjižnih vlasnika s istom pravnom problematikom, i to sve vlasnici nekretnina koje neposredno graniče jedna uz drugu, ali i zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju o kojem zahtjevu nikada nije odlučeno. Dakle, ne radi se o izoliranom slučaju, pojedinačnom pravnom problemu, već o velikom broju izvanknjižnih vlasnika, koji su unatrag preko 40 godina u poštenom posjedu nekretnina koje su kupili kao pošteni stjecatelji. Nadalje, smatra da se sud samo priklanja stavu tuženika da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 140. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP), kao i da je prekid postupka moguć samo pod uvjetima članka 42. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), što drži pogrešnim. Poziva se na odluku tuženika u predmetu koji se vodio kod tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/440, URBROJ: 443-02-04-15-26-12 od 26. siječnja 2026., za koji predmet tvrdi da se zasniva na istoj činjenoj osnovi i historijatu. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i osporavano rješenje tuženika, a ujedno naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog upravnog spora prema troškovniku koji je priložen u spis, uvećan za trošak sastava ove žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR-a, uvećano za PDV i pristojbu koliko ona bude iznosila.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Tužiteljica je podnijela prijedlog za odgodu izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-02-04-17-25-1 od 26. kolovoza 2025. godine.
8. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13., 145/24.), kao niti odredbe Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18., 117/21., 67/23., 155/23., dalje: ZDI) ne propisuju mogućnost odgode izvršenja inspekcijskog rješenja, slijedom čega je za odlučivanje o zahtjevu za odgodom izvršenja takvog rješenja mjerodavna odredba članka 140. ZUP-a, sukladno kojoj je odgoda izvršenja rješenja moguća isključivo radi izbjegavanja teško popravljive štete do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, i to pod uvjetom da nije drukčije propisano zakonom i da se to ne protivi javnom interesu, koji uvjeti se moraju ostvariti kumulativno.
9. Prije svega, valja reći da se, sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi javnom interesu izraženom u odredbama ZDI-a, posebice odredbi članka 103. tog Zakona, kojom je propisano da se postupci pokreću u javnom interesu, i to po službenoj dužnosti. Pored navedenog, građenjem protivno zakonu investitor, kao i njegovi pravni sljednici, preuzeli su rizik od nastanka moguće štete po tako izgrađenu imovinu.
10. Stoga je tuženik pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu izvršenja rješenja propisani odredbama članka 140. stavka 1. i 2. ZUP-a. Ujedno valja naglasiti da pokretanje upravnog spora protiv rješenja o uklanjanju, sukladno članku 42. stavku 1. ZUS-a, ne odgađa donošenje rješenja o izvršenju, ako je protekao rok za dobrovoljno izvršenje rješenja o uklanjanju. Stoga nije od utjecaja na zakonitost ovdje osporavanog rješenja činjenica da se protiv rješenja o uklanjanju vodi upravni spor.
11. Također, pokrenuti postupak za izdavanje rješenja o izvedenom stanju predmetne bespravno izgrađene građevine, ne predstavlja okolnost temeljem koje bi se moglo odgoditi izvršenje rješenja o uklanjanju sukladno članku 140. ZUP-a, ali može biti razlog za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju prema odredbama članka 42. ZPNIZ-a, i to samo na izričit zahtjev stranke uz predočenje odgovarajućih dokaza. Međutim, prema podacima spisa predmeta, tužiteljica u predmetnoj upravnoj stvari , u kojoj se odlučivalo o prijedlogu za odgodom izvršenja rješenja, takve dokaze nije podnijela, niti njezin prijedlog sadrži ikakve razloge s tim u vezi. Stoga na konkretnu upravnu stvar nije od utjecaja odluka tuženika koju je tužiteljica dostavila uz žalbu protiv presude, donesena u predmetu drugog podnositelja koji je podnio zahtjev za prekid izvršenja sukladno članku 42. ZPNIZ-a uz odgovarajuće dokaze.
12. Konačno, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tužitelj ice o nedostatnom i kontradiktornom obrazloženju presude jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud jasno naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući odluku tuženika zakonitom. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
13. Pritom sud nije bio dužan provoditi dokaze koje je predložila tužiteljica, jer je raspolagao s relevantnim podacima iz spisa javnopravnog tijela. Naime, prema članku 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
16. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
