REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Poslovni broj: Usž-3097/2025-3

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćena Dijana Vulić, odvjetnica iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatskih cesta d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2747/2023-12 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2747/2023-12 od 31. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-04/21-01/45, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-23-06 od 15. lipnja 2023. i rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/15-01/03, URBROJ: 2181/1-13/05/625-20-20 od 1. prosinca 2020. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika poništeno je rješenje prvostupanjskog tijela od 1. prosinca 2020. te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. Tim prvostupanjskom rješenjem prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe za potpuno izvlaštenje zemljišta iz k. o. [katastarska općina] i to [katastarska čestica], površine 875 m[2] , [katastarska čestica], za cijelo, dio čest. zem. [katastarska čestica], [katastarska čestica], površini 996 m[2] , [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] - dio [katastarska čestica], [katastarska čestica], površine 651 m[2] , [katastarska čestica], u vlasništvu tužitelja.

3. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da nije tražio poništenje prvostupanjskog rješenja kako je navedeno u izreci presude. Ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovom glavnom zahtjevu, odnosno poništenju rješenja tuženika i odbijanju žalbe zainteresirane osobe. Mišljenja je da je žalba zainteresirane osobe neosnovano usvojena obzirom da je zainteresirana osoba imala mogućnost prigovoriti vještačenju na raspravi, ali je to propustila učiniti. Rješenjem tuženika vraćen je predmet na ponovni postupak u kojem se mora provesti novo vještačenje prema Zakonu o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12., dalje ZI/94), iako je ranijim rješenjem tuženika dana suprotna uputa, odnosno da se provede vještačenje prema odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14. i 69/17., dalje ZION) i Pravilnika o metodama procijene vrijednosti nekretnine („Narodne novine“, broj: 105/05., dalje Pravilnik). Opisanim postupanjem nanesena mu je šteta te mu je narušeno povjerenje u pravnu sigurnost. Smatra zakonitim nalaz i mišljenje vještaka Vukovića obzirom da je napravljeno u skladu s uputom tuženika iz ranijeg rješenja , a zainteresirana osoba nije zatražila novo vještačenje tijekom prvostupanjskog upravnog postupka. Drži da je vještak pravilno primijenio odredba ZION-a i Pravilnika, jer je tijekom upravnog postupka stupio na snagu lex specialis, koji derogira lex generali i uređuje način i metodologiju utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnina. Skreće pozornost da prvostupanjski sud nije iznio razloge radi kojih je odbio prijedlog za saslušanje vještaka građevinske struke. Slijedom navedenog, predlaže da ovaj Sud poništi presudu i rješenje prvostupanjskog suda i vrati predmet na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 62. stavka 1. ZION-a, osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Zakona o procijeni i vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj: 78/15.), kao ni odredbe Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj: 105/15.), prema kojim propisima je stalni sudski vještak za graditeljstvo Remi Vuković izradio nalaz i mišljenje od 6. rujna 2019. i na temelju kojeg je tužitelju prvostupanjskim rješenjem utvrđena naknada za izvlaštene nekretnine.

8. Naime, člankom 62. stavkom 1. ZION-a propisano je da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršiti prema odredbama ZI/94. Dakle, prijelaznim i završnim odredbama ZION-a nije omogućeno određivanje naknade po tom Zakonu u ranije započetim postupcima koji su još u tijeku.

9. Budući da je nesporno utvrđeno da je predmetni postupak izvlaštenja radi izgradnje državne [adresa] – [adresa], pokrenut na zahtjev zainteresirane osobe, u vrijeme kada je bio na snazi ZI/94., pravilno je, i po ocjeni ovog Suda, utvrđeno da je taj Zakon mjerodavan za rješavanje ove upravne stvari. Slijedom izloženog, u konkretnom slučaju je za utvrđivanje visine naknade za izvlašteno građevinsko zemljište u vlasništvu tužitelja, u ponovnom postupku potrebno provesti vještačenje u skladu s odredbom članka 33. ZI/94, odnosno odrediti tužitelju naknadu u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnina koje se izvlašćuju u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, uz uvažavanje svih podataka koji mogu utjecati na formiranje tržišne vrijednosti konkretnih nekretnina (podatke poreze uprave, pribavljenih ugovora o kupoprodaji nekretnina na predmetnom području sličnih obilježja i komunalne opremljenosti), uzimajući u obzir da tužitelju pripada i posebna naknada za poljoprivredne kulture koje su se nalazile na zemljištu u trenutku osiguranja dokaza.

10. Na drukčiji zaključak ne ukazuje ni prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno specificirao njegov tuženi zahtjev u izreci presude obzirom da on nije tražio poništenje prvostupanjskog rješenja kako je navedeno. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud potvrdio zakonitost rješenja tuženika odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, pa pogrešnim navođenjem sadržaja tužbenog zahtjva nije povrijedio zakon na njegovu štetu. Ujedno treba reći kako je ovaj Sud u svojoj praksi zauzeo pravno stajalište da kod rješavanja tužbenog zahtjeva u upravnom sporu, a radi osiguranja zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka, upravni sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva (presuda poslovni broj: Usž-2022/15 od 11. studenoga 2015.) niti je vezan njegovom procesnopravnom kvalifikacijom (presuda poslovni broj: Usž-599/15 od 10. lipnja 2015.). Naime, ovlasti odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama ZUS-a i ne mogu ovisiti o dispoziciji tužitelja.

11. Ne dovodi do drugačijeg rješenja ove upravne stvari niti pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje iz ranijeg rješenja tuženika, doneseno u izvršenju pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1619/13-13 od 17. studenog 2014., obzirom da pravno shvaćanje izraženo u (pravomoćnoj) prvostupanjskoj presudi, kojom je poništeno rješenje tuženika i predmet je prvi put vraćen tuženiku na ponovni postupak, u upravnoj stvari koja se temelji na istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi ne veže drugostupanjski sud kada odlučuje o istoj stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-zpz-51/2017 od 19. rujna 2018.).

12. Slijedom izloženog, nije pravno odlučan niti prigovor tužitelja da je u sporu počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neprovođenjem predloženih dokaza (saslušanje vještaka). Ovo zbog toga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS -a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući suvišnim izvođenje predloženih dokaza te uopće daljnje dokazivanje, kraj dokaza koji već prileže spisu i daju pouzdanu osnovu za donošenje pravilne i zakonite odluke.

13. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Na kraju, a u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu, 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić