Poslovni broj: Usž-1296/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krunoslav Markovinović, odvjetnik iz Bjelovara, Mihanovićeva 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Bjelovar, Vlahe Paljetka 2, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2708/2024-10 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2708/2024-10 od 19. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika, KLASA:UP/I-211-03/24-07/1401, URBROJ:511-02-04- 4-24-1 od 16. svibnja 2024. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole].
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, osporava pravomoćnost presuda na temelju kojih su evidentirani negativni prekršajni bodovi i navodi da je s tim u vezi predlagao pribaviti dostavnice, kako bi se utvrdilo jesu li predmetne presude uopće osobno dostavljene tužitelju. Smatra da je postupanjem suda učinjena bitna povreda odredaba upravnog spora jer sud nije obrazložio razloge zbog kojih smatra da predloženi dokaz nije relevantan, niti je objasnio na temelju kojih dokaza zaključuje da su presude pravomoćne. Ujedno smatra da na taj način činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer sud nije ispitao ključnu okolnost o kojoj ovisi zakonitost osporenog upravnog akta, a to je postojanje pravomoćnih odluka na temelju kojih su evidentirani negativni prekršajni bodovi. Ako presude nisu pravomoćne tada ne postoji zakonita osnova za evidentiranje bodova pa time niti za donošenje rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole. Stoga, smatra da je sud bio dužan ispitati postoji li pravomoćna odluka koja može predstavljati zakonitu osnovu za evidentiranje negativnih bodova. Time je sud, prema mišljenju tužitelja, pogrešno primijenio materijalno pravo jer zakonitost upravnog akta mora biti ocijenjena na temelju stvarnog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom izloženog, predlaže usvojiti žalbu u cijelosti, poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbu i poništiti osporavano rješenje tuženika. Potražuje trošak prema troškovniku koji prileži spisu, kao i trošak žalbenog dijela upravnog spora.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da sud u upravnom sporu nije ovlašten ispitivati jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje potvrde o pravomoćnosti odluka prekršajnih sudova i policije, već da samo utvrđuje nalaze li se u spisu predmeta upravnog postupka odluke o prekršajima, odnosno prekršajni nalozi te imaju li pečat s klauzulom pravomoćnosti, što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, pri čemu nisu učinjene bitne povrede odredaba upravnog spora.
7. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je tužitelj, u razdoblju od 1. svibnja 2022. do 1. svibnja 2024., prikupio 13 negativnih prekršajnih bodova koji su, kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila , upisani u evidenciju temeljem odredbe članka 199. stavka 16., članka 176. stavka 7. i članka 199. stavka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., dalje: ZSPC), na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima, koje prileže spisu predmeta tuženika i sadržavaju klauzule pravomoćnosti.
8. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, tuženik je pravilno utvrdio da su time ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 4. ZSPC-a, koji propisuje da će se vozaču, koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem , ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
9. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da tvrdnje koje tužitelj navodi u tužbi ne utječu na drugačiji ishod ovog postupka, niti postoji zakonska osnova za donošenje drukčije odluke u predmetnoj stvari, jer iz spisa predmeta tuženika proizlazi da su prekršajni postupci pravomoćno okončani, dok u predmetnom upravnom postupku nije dopušteno osporavati ni činjenice, ni sankciju izrečenu u tim postupcima. Stoga, neosnovano tužitelj smatra da je sud u predmetnom upravnom sporu trebao utvrđivati jesu li klauzule pravomoćnosti na odlukama o prekršajima pravilno iskazane, odnosno jesu li te odluke tužitelju uredno dostavljene.
10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i procesnog prava, koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire tužitelj.
11. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužite lj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
12. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
