Poslovni broj: Usž-454/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi troška spora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-629/2024-12 od 26. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-629/2024-12 od 26. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-629/2024-12 od 26. studenog 2025. tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška spora u iznosu od 2.500,00 EUR (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da, u slučaju obustave spora jer je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora. Drži da je neosnovano odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora u nedosuđenom dijelu obzirom da se, u konkretnom slučaju, radi o opravdan im izdacima. Ukazuje da se pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vodi niz postupaka predmet kojih je tumačenje primjene odredbe članka 144. stavka 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima. Drži da upravni sudovi, ekstenzivno tumačeći predmetnu zakonsku odredbu, uvode nove kriteriji za dosuđivanjem troškova i definiranja zakonskog pojma opravdanosti troška spora. U ostatku žalbe opširno obrazlaže razloge zbog kojih joj je trebalo priznati trošak sastava podneska od 6. ožujka 2024. i 20. studenog 2025. godine. Predlaže poništiti rješenje prvostupanjskog upravnog suda u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno postupanje, uz naknadu troška sastava ove žalbe.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u osporenom dijelu, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da istim nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
6. Glede žalbenih prigovora o pravu na naknadu troška u slučaju obustave spora, valja ukazati da, u konkretnom slučaju, upravni spor nije obustavljen jer je presudom prvostupanjskog upravnog suda, poslovni broj: UsI-626/2024-9 od 7. studenog 2025., meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice.
7. Točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora za sastav podnesaka od 6. ožujka 2024. i 20. studenog 2025. godine.
8. Ovaj Sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog upravnog suda da trošak sastava predmetnih podnesaka ne predstavlja opravdani izdatak u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a
9. Naime, podnesak od 6. ožujka 2024., kojim se tužiteljica očituje na odgovor na tužbu tuženika, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, slijedom čega se, i po ocjeni ovoga Suda, taj trošak ne smatra opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a. Ovo osobito imajući u vidu članak 48. ZUS-a, koji propisuje obvezu dostave tužbe na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama, a iz kojeg proizlazi da odgovor na tužbu tuženika ne iziskuje od tužitelja daljnje procesne radnje o kojima može ovisiti daljnji tijek upravnog spora ili odlučivanje u meritumu stvari, a niti uopće tužiteljica ima pravo odgovora na odgovor na tužbu u smislu citirane procesne odredbe što pak posljedično ukazuje na neopravdanost troška sastava takvog podneska.
10. Niti podnesak od 20. studenog 2025., kojim je tužiteljica zatražila naknadu troškova spora (troškovnik), kao procesna radnja, također ne predstavlja opravdani izdatak u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima relevantnima za rješavanje spora.
11. Slijedom navedenog, tužiteljica neosnovano smatra da ima pravo na naknadu troškova sastava predmetnih podnesaka, jer za takvu tvrdnju nema temelja u mjerodavnim odredbama ZUS-a, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe iz razloga na koje ukazuje tužiteljica.
12. Na kraju, ovaj Sud nije našao osnove niti za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
