Poslovni broj: Usž-98/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MTN, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB:72910430276, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2994/24-7 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2994/24-7 od 12. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja, podnesena jer tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njegovom zahtjevu za upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu temeljem odredaba članka 126. do 136. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, upire na povrede niz odredaba ZUS -a, te na činjenicu da je sud spor riješio bez rasprave, iako za to nije imao zakonske osnove, a što sve nastavno detaljnije pojašnjava, pozivajući se pritom i na odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) u odnosu na pojam urednosti zahtjeva. Nadalje se poziva na odredbe članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21.), nakon čega upire na sadržaj odgovora na tužbu tuženika, koji neosnovano prihvaća i sud, a prema kojem se upis osoba rođenih prije 8. listopada 1991. ima vršiti isključivo primjenom materijalnog prava koje je bilo na snazi u trenutku njihovog rođenja i to u postupku pred Ministarstvom unutarnjih poslova, a po zahtjevu za utvrđenje hrvatskog državljanstva. Navedeno očitovanje drži potpuno neosnovanim te, s tim u vezi, upućuje na više prvostupanjskih presuda, u kojima prvostupanjski sud drukčije tumači postupak prethodnog utvrđenja pretpostavki za upis hrvatskog državljanstva. Iznoseći opširno i druge razloge zbog kojih smatra da osporeno rješenje nije na zakonu utemeljeno, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom , ističe da je tužitelju dostavljena obavijest da je njegov zahtjev Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, u skladu s člankom 18. ZUP-a, ustupio Ministarstvu unutarnjih poslova kao što je i žalbu tužitelja ustupio tuženiku pa se ne može raditi o šutnji uprave. Pozivajući se na Uredbu o uredskom poslovanju („Narodne novine“, broj: 75/21.), iznosi da se radi o neupravnom predmetu. Naglašava da matičar u maticu rođenih može, u skladu s člankom 40. stavkom 1. Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj: 96/93., 76/13., 98/19. i 132/22.), upisati samo osobu rođenu u inozemstvu koja je hrvatski državljanin. Ukazuje na praksu ovoga Suda, odnosno rješenje poslovni broj: Usž-1874/2025-2. od 30. rujna 2025., te osporava pravo na naknadu troška tužitelju.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz dokaza priloženih spisu proizlazi da je prvostupanjski sud osporeno rješenje utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, ispravnom primjenom relevantnih odredaba Zakona o hrvatskom državljanstvu i ZUP-a na koje se izrijekom pozvao, osnovano ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora, a što čini zapreku donošenju meritorne odluke u ovoj stvari.
7. Pritom je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja po zahtjevu kojim je tužitelj zatražio upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu na temelju članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava. Na pravilnost takvog stajališta dodatno upućuje i ovosudno rješenje, poslovni broj Usž-1874/2025-2 od 30. rujna 2025., koje se odnosi na situaciju kakva je primjenjiva i u ovom predmetu.
8. Pravilno je stoga, pozivajući se na odredbu članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS- a, sud odbacio tužbu tužitelja.
9. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore usmjerene na postupovne povrede zbog neodržavanja rasprave obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje spora pa, time, niti za meritorno odlučivanje u ovoj stvari, a zbog čega, posljedično, nisu ostvareni ni uvjeti za zakazivanje rasprave u smislu članka 89. ZUS-a, jer se dokazni postupak niti ne provodi.
10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporeno rješenje doneseno temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
