Poslovni broj: Usž-4458/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DREAM BIG j.d.o.o., Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 1, OIB: 37514667019, kojeg zastupaju opunomoćenici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, radi uklanjanja protupravno postavljenog štanda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1881/2024-7 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I - 1881/2024-7 od 16. srpnja 2025.
II. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 363-04/24- 0001/0033, URBROJ: 2181/1-10/15-24 0002 od 12. lipnja 2024.
III. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo, KLASA: UP/I- 363-03/24-01/27, URBROJ: 2181-1-07-3-1/15-24 4 od 5. veljače 2024.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 363-04/24-0001/0033, URBROJ: 2181/1-10/15-24 0002 od 12. lipnja 2024. godine.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo, KLASA: UP/I-363-03/24-01/27, URBROJ: 2181-1-07-3-1/15-24 4 od 5. veljače 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju da u roku od osam dana od primitka tog rješenja, ukloni protupravno postavljeni štand, staklenu vitrinu, montažne police i druge pokretne naprave, veličine 4 m[2] , s površine javne namjene, zk. ul. [broj ZK uloška], u Splitu, anagrafske oznake Dioklecijanovi podrumi, uz upozorenje da će se rješenje izvršiti putem treće osobe na trošak tužitelja, ako tužitelj ne postupi po izrečenom nalogu.
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24- dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da je prvostupanjski sud zanemario njegove bitne prigovore, jer ih nije otklonio argumentiranim razlozima niti je potpuno i pravilno ocijenio dokaze, a presudu temelji na razlozima koji su proturječni ispravama iz spisa. Ističe da presuda ne udovoljava niti jednom zahtjevu pravičnog suđenja te smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, a kako se radi o povredi temeljnih ljudskih prava, prvostupanjsku presudu smatra nezakonitom. Nesporno je, prema mišljenju tužitelja, da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, pokrenutom po službenoj dužnosti, u kojem mu nije omogućeno izjašnjavanje o ispravama i pravnim osnovama na temelju kojih su donesena rješenja u upravnom postupku. Budući da je zatražio provođenje ispitnog postupka, njegovom je zahtjevu trebao udovoljiti tuženik, odnosno prvostupanjski sud poništavanjem prvostupanjskog rješenja i vraćanjem predmeta na ponovni postupak. Ističe da upravna tijela ni prvostupanjski sud nisu uzeli u obzir da je zadnji ugovor o zakupu predmetne javne površine sklopio s Gradom Splitom 4. srpnja 2023., koji je trajao do 31. prosinca 2023., a budući da je i ranijih godina sklapao ugovore na isti način, legitimno je očekivao da će takva praksa uslijediti i u budućnosti. Međutim, Grad Split mu nije uručio obavijest da se zakup nakon proteka roka neće nastaviti, a on je nastavio obavljati istu djelatnost i nakon proteka ugovorenog roka. Stoga drži da je u ovom slučaju mjerodavan članak 546. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima , radi čega ima valjanu pravnu osnovu za korištenje te površine obzirom da je ugovor o zakupu na određeno vrijeme postao silom zakona ugovor na neodređeno vrijeme . Ukazuje da je Odluka o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Splita", broj 79/23.), predmet ocjene zakonitosti pred ovim Sudom, pod poslovnim brojem: Usoz- 288/2023., radi čega je zatražio odgodu izvršenja do okončanja navedenog objektivnog upravnog spora, ali o tom prijedlogu upravna tijela još nisu odlučila. Predlaže ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar te obvezati tuženika na naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud, time što je odbio tužbeni zahtjev, povrijedio zakon na štetu tužitelja.
7. Naime, prema podacima sveza spisa, rješenja javnopravnih tijela, kao i prvostupanjska presuda, temelje se na odredbama Odluke o komunalnom redu Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“, broj: 66/23.), dakle, na općem aktu predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave kojom se propisuje način uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu Grada Splita za gospodarske i druge svrhe (članak 1.), te zabrana postavljanja kioska, štandova i pokretnih naprava bez ili suprotno odobrenju nadležnog tijela gradske uprave za površine javne namjene, koji se moraju ukloniti s površine javne namjene danom prestanka odobrenja (članak 52. stavci 2. i 5.).
8. Međutim, navedena Odluka ukinuta je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-290/2023-16 i dr., od 29. rujna 2025., koja je objavljena u „Narodnim novinama“, broj: 137/25 od 7. studenoga 2025., kojim danom je, sukladno članku 162. stavku 4.
ZUS-a, ta Odluka prestala važiti.
9. Budući da o zakonitosti pobijane pojedinačne odluke donesene na temelju ukinutog općeg akta nije pravomoćno riješeno te imajući u vidu stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema kojem sudske odluke koje bi bile utemeljene na ukinutom propisu, a donesene nakon njegova ukidanja (nakon objave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida osporeni propis), ne bi bile valjane (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2522/2017 od 21. rujna 2017.), Sud nije imao pravne osnove ocijeniti zakonitom pobijanu presudu i odluke javnopravnih tijela donesene na temelju ukinutog općeg akta (tako i u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-3813/17 od 20. lipnja 2018., Usž-924/18-2 od 5. rujna 2018. i Usž-3846/20-3 od 15. siječnja 2021.).
10. S obzirom da je u konkretnom slučaju ovaj Sud poništio pobijanu presudu i rješenja javnopravnih tijela zbog toga što je presudom ovog Suda ukinut opći akt temeljem kojeg je rješenje komunalnog redara doneseno, dakle neovisno o činjeničnim i pravnim navodima tužitelja tijekom upravnog spora i u žalbi, to, prema ocjeni ovog Suda, tužitelj nema pravo na naknadu troškova upravnog spora.
11. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2., a odgovarajućom primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a, te članka 148. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
