Poslovni broj: Usž-915/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Lovro i Antonija Šimunović, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 71 D, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda u Zagrebu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Zagreb II, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1715/2024-13 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1715/2024-13 od 19. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/555, URBROJ: 443-02-05- 12-24-10 od 28. veljače 2024. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.
2. Rješenjem tuženika utvrđeno je da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/23-02/555, URBROJ: 443-02-05-12-23-2 od 5. lipnja 2023. pa se tužitelj prisiljava na izvršenje tog rješenja izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.300,00 EUR.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, navodi da je postupak izvršenja trebao biti obustavljen. Naime, tijekom spora isticao je pogreške počinjene u procjeni, odnosno vrsti građevine, na koju okolnost je predlagao provođenje očevida te saslušanje tužitelja i građevinskog inspektora. Posljedično, sporna je i visina izrečene novčane kazne. Ukazuje da se, u obrazloženju presude, prvostupanjski upravni sud poziva na nevažeći podzakonski propis, čime je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Pozivanje tuženika, u odgovoru na tužbu, na odredbu članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), je irelevantno jer se ta odredba odnosi na žalbeni postupak po ZUP-u, a ne na upravni spor. Građevinski inspektor nije ušao u prostor, već je činjenično stanje utvrdio izvana pa je zbog nesavjesnog postupanja tuženika tužitelju nezakonito nametnuta obveza plaćanja novčane kazne. Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje, podredno, poništiti rješenje tuženika.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
8. Iz podataka spisa proizlazi da tužitelj nije postupio po naredbi iz rješenja o uklanjanju ni nakon prve novčane kazne, što je utvrđeno kontrolnim pregledom od 13. veljače 2024. godine. Takvo činjenično utvrđenje tuženika nije dovedeno u sumnju paušalnim žalbenim prigovorima kojima tužitelj ne tvrdi ni ne dokazuje da je postupio po nalogu tuženika do donošenja osporavanog rješenja o izvršenju.
9. Stoga su, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne kojom se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine izvedene bez valjanog akta za gradnju.
10. Iz rješenja o uklanjanju od 5. lipnja 2023. proizlazi da je tužitelju naloženo uklanjanje nadstrešnice, koja građevina spada u 3a. skupinu zgrada, sukladno odredbi članka 4. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.), koja odredba je bila na snazi u vrijeme inspekcijskog pregleda od 15. svibnja 2023. godine.
11. Kako je osporenim rješenjem tužitelju izrečena druga novčana kazna u iznosu od 5.300,00 EUR, koji iznos je za građevine koje spadaju u 3a. skupinu zgrada propisan člankom 17. Tablicom 1. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 109/23), to ovaj Sud nalazi neosnovanima žalbene prigovore kojima se dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja visine druge novčane kazne izrečene tužitelju. To i pored činjenice što se u obrazloženju prvostupanjske presude, očitom omaškom u pisanju, navodi pogrešan naziv Naputka (Naputak o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori), obzirom da je u obrazloženju naveden ispravan iznos novčane kazne, članak i broj Narodnih novina, iz čega jasno proizlazi da , u konkretnom slučaju, nema mjesta pogrešnoj primjeni materijalnog prava, na način kako se to obrazlaže u žalbi.
12. Sukladno odredbi članka 106. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.), protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Stoga se, suprotno žalbenim prigovorima, prilikom odlučivanja o tužbi podnesenoj protiv osporenog rješenja tuženika, na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 139. stavka 4. ZUP-a. Prema ustaljenoj sudskoj praksi (npr. presuda, poslovni broj: Usž-2964/23-2 od 19. prosinca 2023. i dr., u postupku izvršenja ne može se sa uspjehom osporavati zakonitost inspekcijskog rješenja koje se izvršava, odnosno ne mogu se isticati prigovori koji se odnose na osnovanost obveze, već takve prigovore stranka može iznositi samo u sporu protiv odluke koja se izvršava.
13. Zaključno, valja ukazati da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, ali je dužan, u smislu odredbe članka 119. stavka 5. ZUS-a, izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka odnosno razlozima odbijanja izvođenja predloženih dokaza, što je prvostupanjski sud i učinio, valjano ocijenivši da je izvođenje predloženih dokazna nesvrsishodno, s čime je suglasan i ovaj Sud imajući u vidu dokaze koji prileže spisu predmeta.
14. Kraj takvog stanja stvari, a kako tužitelj ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Odluka o trošku žalbenog postupka utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
16. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
