REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-118/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u ostavinskom postupku iza pok. ZR, kćeri Z, dj. U, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1938., a umrle **.**.2023., državljanke Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi zakonske nasljednice UR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-5681/2023-41 od 20. studenog 2025., 28. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba zakonske nasljednice UR i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-5681/2023-41 od 20. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog zakonske nasljednice UR od 27. lipnja 2024. za određivanje privremene mjere, kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija zakonska nasljednica UR zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome, smatra da prvostupanjski sud nije postupio sukladno uputi ovog suda iz ukidnog rješenja poslovni broj Gž-1215/2024-6 od 30. srpnja 2025., da nije cijenio sve podneske i dokaze koje je zakonska nasljednica dostavila u spis, da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje glede posjedovnog stanja apartmana u odnosu na koje je predložena privremena mjera, kao i u odnosu na pretpostavke za određivanje privremene mjere iz članka 202. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019.; dalje: ZN), jer da si njen brat LR prisvaja svu materijalnu korist od apartmana, da je više puta na njima uspostavio posjed na nasilan način i ujedno da je u financijskim problemima, a određivanje privremene mjere da je potrebno i radi zaštite (vlasničkih) prava žaliteljice i sprječavanja gomilanja dugova na ime režija (o čemu dostavlja pripadajuću dokumentaciju). Navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu za pečaćenje ostalih nekretnina koje ulaze u sastav ostavine niti prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Žalbeni je prijedlog žaliteljice da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i „sam u cijelosti odluči o privremenim mjerama od 27.6.2024. te pečaćenju nekretnina“, a ukoliko predmet vrati na ponovno odlučivanje, da predmet dodijeli u rad drugom sucu.

3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) u vezi s člankom 175. stavkom 2. ZN-a.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba zakonske nasljednice UR nije osnovana.

6. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog zakonske nasljednice UR od 27. lipnja 2024. za određivanje privremene mjere , kojim je predložila naložiti sunasljedniku LR da joj omogući izvršavanje vlasničkih ovlasti na tri apartmana na adresi [adresa], koji ulaze u ostavinu ostaviteljice, uz predaju ključeva apartmana i dvorišnih vrata te zabranom da ju ubuduće u tome onemogućava, kao i nalogom da sunasljednik osigura raskid ugovora o najmu kojim su dva apartmana dana na uporabu trećoj osobi (uz iseljenje te treće osobe) i zabranom da ubuduće bez njene suglasnosti poduzima radnje iznajmljivanja i reklamiranja.

6.1. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže, u bitnome, time da je sunasljednik LR suvlasnik nekretnina na kojima se nalaze predmetni apartmani te da je još za života ostaviteljice bio u posjedu dva od ukupno tri apartmana pa da bi se usvajanjem predložene privremene mjere mijenjalo postojeće stanje posjeda uspostavljeno još za života ostaviteljice, pri čemu se ne radi o mjeri kojom bi se osigurale stvari i prava iz ostavine niti iz dokaza koje je predložila žaliteljica proizlazi vjerojatnost opasnosti da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje stvari i prava iz ostavine, dok se u prijedlogu ne navodi niti dokazuje nasilje ili nenadoknadiva štete koje predviđa odredba članka 202. ZN-a.

7. Pobijano rješenje je doneseno u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1215/2024-6 od 30. srpnja 2025. ukinuto prvostupanjsko rješenje poslovni broj O-5681/2023-23 od 10. srpnja 2024. u dijelu točke VII. izreke kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere od 11. travnja 2024., s uputom prvostupanjskom sudu da mora donijeti odluku o prijedlogu za određivanje privremene mjere od 27. lipnja 2024., kojim je izmijenjen i dopunjen raniji prijedlog za određivanje privremene mjere od 11. travnja 2024.

8. Ispitavši pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnoga prava kao i na zakonom predviđene bitne povrede odredaba postupka (članak 365. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 175. stavkom 2. ZN-a), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno.

9. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju razmotrio navode iz prijedloga žaliteljice za određivanje privremene mjere od 27. lipnja 2024. (točka 1. obrazloženja), prema uputi ovog suda iz ranijeg ukidnog rješenja, pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 377. stavkom 2. ZPP-a na koju žaliteljica sadržajno upire u svojoj žalbi.

10. Iako žaliteljica u žalbi sadržajno upire i na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ni ta bitna povreda nije počinjena budući da je izreka pobijanog rješenja dovoljno jasna, određena i u suglasju s obrazloženjem u okviru kojeg su ocijenjeni bitni navodi žaliteljice te su izneseni valjani razlozi o odlučnim činjenicama koje su rezultat ocjene žaliteljičinih navoda iz prijedloga te dostupnih i relevantnih dokaza, u mjeri koja je bila potrebna i dostatna za ocjenu opravdanosti predložene privremene mjere.

11. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a pobijano rješenje je doneseno pravilnom primjenom - na pravilno utvrđeno, relevantno činjenično stanje - odredbe članka 202. ZN-a iz koje proizlazi da će, prije pokretanja ostavinskog postupka i tijekom njega sve dok postupak ne bude pravomoćno okončan, sud na zahtjev stranke, a radi osiguranja stvari i prava iz ostavine, odrediti privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom, ako stranka učini vjerojatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

12. Dakle, za određivanje privremene mjere prema članku 202. ZN-a bitno je da privremena mjera ima za svrhu osiguranje stvari i prava iz ostavine te da predlagatelj učini vjerojatnim ili da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje odnosno nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

13. I prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada su nasljednici tijekom postupka učinili nespornim da se nekretnina u k. o. [katastarska općina] sastoji od tri apartmana od kojih je, do trenutka smrti ostaviteljice, dva na lijevoj strani nekretnine koristio suvlasnik nekretnine i sunasljednik LR, a jedan na desnoj strani ostaviteljica (zapisnik od 16. travnja 2024.), tada nema mjesta određivanju predložene privremene mjere u pogledu predmetna dva apartmana na lijevoj strani nekretnine zato što bi se upravo time mijenjalo stanje kakvo je postojalo u trenutku smrti ostaviteljice, a kakvo stanje je izvjesno bilo uspostavljeno njenom voljom.

14. Što se tiče preostalog dijela nekretnine, odnosno trećeg apartmana na desnoj strani nekretnine, žaliteljica ima mogućnost svoj posjed u pogledu istog uspostaviti u posjedovnoj parnici (Općinski sud u Crikvenici, poslovni broj Psp-35/2024) koju je već pokrenula i iz koje je zapisnik o saslušanju svjedoka dostavila ovome sudu.

15. Također, u predmetnom slučaju, kada je sadržaj predložene privremene mjere – primarno usmjeren na zaštitu prava žaliteljice koja proizlaze iz zajedničkog vlasništva i suvlasništva na nekretninama – u bitnome uvjetovan nezadovoljstvom žaliteljice time što sunasljednik LR drži nekretnine u posjedu i ubire plodove, o kojim pitanjima se ne raspravlja u ostavinskom postupku u okviru kojeg je jedino relevantan sastav ostavine (stvari i prava) u trenutku ostaviteljeve smrti, koji je među strankama nesporan, pri čemu raspoložbama LR, prema ocjeni ovog suda, sastav ostavine nije bitno ugrožen (u vidu opasnosti od gubitka sućanstva ili prava vlasništva predmetnih nekretnina), niti predložena privremena mjera, po svom sadržaju, primarno služi zaštiti takvog sastava ostavine (a što je temeljna svrha privremene mjere u ostavinskom postupku) – to je prijedlog za određivanjem privremene mjere, sadržaja kakvog je predložila žaliteljica, valjalo i iz tih razloga ocijeniti neosnovanim.

16. Naime, takva prava, a time i nenovčane i novčane tražbine koja iz istih proizlaze, žaliteljica može ostvarivati u posebnoj parnici, ne isključujući mogućnost predlaganja privremenih mjera u tim postupcima.

17. Suprotno žalbenim navodima, ocjena je ovog suda, jednako kao i prvostupanjskog, da žaliteljica u okviru svog prijedloga nije učinila vjerojatnim da je predložena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje, dok zaštitu oduzetog suposjeda žaliteljica može, ponavlja se, ostvariti u okviru već pokrenute posjedovne parnice. Isto tako, predloženom privremenom mjerom žaliteljica zahtijeva predaju upravo njoj u suposjed, suuporabu i sukorištenje dijelova naslijeđene nekretnine, pa tako i onih dijelova na kojima je - još za života ostaviteljice - posjed i korištenje ostvarivao suvlasnik i sunasljednik LR, pa bi određivanje privremene mjere predloženog sadržaja, prema ocjeni ovog suda, dodatno pospješilo narušavanje ionako već zategnutih odnosa među strankama.

18. Konačno, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u okviru prijedloga za određivanje privremene mjere nije učinjena vjerojatnom ni opasnost od nastanka nenadoknadive štete, pa takve činjenice žaliteljica ne može razrađivati ni sada u žalbi, sve pokraj toga što sporne raspoložbe suvlasnika i sunasljednika LR ne prijete gubitkom sućanstva odnosno pravnog statusa predmetnih nekretnina, a uz imovinu koju taj sunasljednik trenutno ima, isti će steći i stanovita prava iza ostaviteljice, iz kojih će žaliteljica moći namiriti svoje eventualne tražbine koje proizlaze iz njezinih vlasničkih ovlaštenja na naslijeđenoj imovini.

19. Žalbeni navodi o tome da prvostupanjski sud nije donio odluku o zahtjevu žaliteljice za pečaćenjem ostalih nekretnina ukazuju na potrebu da se u nastavku postupka donese rješenje o takvom zahtjevu, pri čemu ovaj sud ostaje pri shvaćanju iznesenom u ranijem ukidnom rješenju poslovni broj Gž-1215/2024-6 od 30. srpnja 2025. da institut pečaćenja nekretnina služi zaštiti pokretnina koje se u nekretninama nalaze, a ne zaštiti samih nekretnina.

20. Cijeneći sve navedeno, proizlazi da žalbenim navodima žaliteljice nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja, pa je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 175. stavkom 2. ZN-a, valjalo odlučiti kao u izreci.

U Puli 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić