Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-184/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv OL zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 179a Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog OL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-372/2022-26 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi OL proglašen je krivim za počinjenje djela pod točkom 1) i to kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179. a KZ/11 te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 2. i 3 KZ/11, kažnjivo po stavku 2. istog članka dok je pod točkom 2) proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari- opisano i kažnjivo u članku 235. stavak 1. KZ/11, a sve u svezi članka 51. KZ/11 nakon čega je okrivljeniku OL utvrđena za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 179a KZ/11 uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca te za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te se uz primjenu članka 51. KZ/11 okrivljenik OL osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme uhićenja od 2. svibnja 2021.

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 6 (šest) mjeseci u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa, odnosno do prestanka izvršenja zatvorske kazne.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. ZKP/08 oštećeniku Republici Hrvatskoj dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 45,13 (četrdeset i pet eura i trinaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i nalaže okrivljeniku da naknadi oštećeniku taj iznos u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok se na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik oslobađa obveze da naknadi ostale troškove kaznenog postupka.

2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi OL po branitelju Šimi Vitlovu, odvjetniku u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženika, podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. U Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba optuženika je neosnovana.

4. Premda žalitelj ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, on ga ne obrazlaže, a niti se može razabrati zašto smatra da je ostvarena ova povreda, već samo polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem. Međutim, sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik OL počinio kaznena djela, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio i na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

4.1. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

5. Optuženik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja međutim ne obrazlaže svoje žalbene navode.

5.1. Neosnovano se optuženik žali iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer po stavu ovog vijeća prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznenog djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 te kaznenog djela uništenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

5.2. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj ukupnosti, i na temelju takve vrijednosne ocjene je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženika stekli bitni elementi terećenog kaznenog djela.

5.3. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 koja mu se stavljaju na teret, navodeći da on nije prijetio svom ocu niti se agresivno ponašao prema njemu.

5.4. Suprotno obrani okrivljenika iskazuje žrtva AL koja jasno i okolnosno opisuje odnos sa okrivljenikom navodeći da ga je optuženik učestalo vrijeđao, omalovažavao, govorio mu pogrdne riječi te mu prijetio smrću, što je sve eskaliralo 20. travnja 2021.

5.5. Kada se ima u vidu iskaz žrtve koji je potkrijepljen i dokumentacijom pročitanom u dokaznom postupku, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz žrtve, jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ista nema razloga teretiti okrivljenika već iskazuje na osnovu onoga što se između njega i okrivljenika dogodilo, a obrana ok rivljenika i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda usmjerena je na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

5.6. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 te kazneno djelo uništenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u pobijanoj presudi, zbog čega ga je ispravno proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja dao je valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega je žalba optuženika glede ovog žalbenog osnova, neosnovana.

6. Žaleći se zbog oluke o kazni optuženik navodi da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti u vidu njegovih osobnih prilika (otac dvoje malodobne djece) te činjenica da je bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri te navodi da je izricanje zatvorske kazne nepotrebno te da se svrha kažnjavanja može postići odgovarajućim psihijatrijskim liječenjem.

6.1. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prije svega pravilno utvrdio postojanje svih okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznenopravne sankcije, a isto tako da je sve te okolnosti i pravilno vrednovao, kada je odlučivao prije svega o vrsti, a zatim i visini kazne zatvora na koju je osudio optuženika te duljini trajanja sigurnosne mjere izrečene optuženiku.

6.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živ i, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

6.3. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

6.4. Stoga je optuženiku i po nalaženju ovog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 179a KZ/11 uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca te za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca nakon čega je optuženika osudio na temelju odredbi za stjecaj na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, cijeneći, a sukladno članku 51. stavak 1. KZ/11 počiniteljevu ličnost te počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti.

6.5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11, prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž