Poslovni broj: Usž-4231/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Željko Živković, odvjetnik iz Šibenika, Ulica fra Jerolima Milete 19, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi prestanka službe javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu Nevena Nakića, javnog bilježnika iz Šibenika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-229/2025-10 od 26. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-229/2025-10 od 26. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora dok je pobijanim rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja tuženika od 31. siječnja 2025. Navedenim rješenjem je određeno točkom I. izreke da tužiteljici prestaje služba javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu Nevena Nakića, javnog bilježnika iz Šibenika, [adresa]. Točkom II. je određeno da je imenovana dužna danom dostave rješenja prestati obavljati službu javnobilježničkog prisjednika, a točkom III. Hrvatskoj javnobilježničkoj komori je naloženo da po zaprimanju obavijesti ministarstva briše tužiteljicu iz Imenika javnobilježnički prisjednika te da poduzme radnje za opoziv njezinog kvalificiranog certifikata za elektronički potpis.

2. Protiv navedene presude i rješenja tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – u daljnjem tekstu: ZUS). U bitnome ponavlja sve tužbene navode te ističe da nigdje nije predviđena gornja dobna granica za prestanak službe javnobilježničkom prisjedniku. Ističe da je prvostupanjski sud očigledno propustio uočiti da javni bilježnik vršitelj dužnosti javnog bilježnika i javnobilježnički prisjednik nisu isti pojmovi, dakle, očigledno je da je prvostupanjski sud propustio pročitati odgovarajuće odredbe Zakona o javnom bilježništvu i Zakona o radu, a na koje odredbe je tužiteljica ukazivala i u svojoj tužbi. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke, odnosno da poništi prvostupanjsku presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te traži troškove za sastav tužbe i sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ponavlja obrazloženje osporenog rješenja ponovno ističe da u odnosu na javnobilježničke prisjednike odredbe članka 122. stavak 3. Zakona o javnom bilježništvu upućuju da se u postupku izbora i postavljanja javnobilježničkog prisjednika primjenjuju odredbe koje se odnose na uvjete za imenovanje javnih bilježnika osim uvjeta radnog staža nakon položenog pravosudnog ispita te uvjeta osiguravanja prostora i opreme za javnobilježnički ured, a koje se odredbe izrijekom odnose samo na javne bilježnike. Smatra da unatoč nepostojanju izričite odredbe koja bi upućivala na primjenu dobne granice izrekom propisane za javne bilježnike nesporno je da se ista mora primijeniti i na javnobilježničke prisjednike. Predlaže da se žalba odbije te potvrdi prvostupanjska presuda i rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući žalbu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – u daljnjem tekstu: ZUS) sud ocjenjuje zakonitu osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede upravnog spora, pravilno je primijenio materijalni propis i iznio razloge rješavanja upravne stvari koje imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je u točci I. izreke utvrđeno da tužiteljici prestaje služba javnobilježničkog prisjednika, u točci II. da se danom dostave rješenja imenovana obvezuje prestati s obavljanjem službe javnobilježničkog prisjednika te u točci III. izreke kojom je naloženo Hrvatskoj javnobilježničkoj komori da po zaprimanju obavijesti tuženika tužiteljicu briše iz Imenika javnobilježničkih prisjednika te poduzme radnje za opoziv njenog kvalificiranog certifikata za elektronički potpis.

7. Nije sporno da je tužiteljica navršila 70 godina života i da joj je tuženik utvrdio prestanak službe javnobilježničkog prisjednika utemeljujući osporeno rješenje na odredbama članka 13., 19. do 21., 122. i članka 126. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22. – u daljnjem tekstu: ZJB). U postupku također nije sporno da ZJB ne propisuje izričitu odredbu prema kojoj služba javnobilježničkog prisjednika prestaje navršenjem 70 godina života kao što je to propisano za službu javnog bilježnika u članku 19. stavku 1. točci 2. ZJB-a. Međutim, pokazalo se da je i nadalje ostalo sporno je li pravno utemeljena analogna primjena odredbe članka 19. stavka 1. točke 2. ZJB -a i na prestanak službe javnobilježničkog prisjednika, iako to izrekom zakonski nije propisano.

8. Žaliteljica kako u tužbi, tako i u žalbi, i nadalje ističe da navršenje 70 godina života ne predstavlja zakonitu osnovanu za prestanak službe javnobilježničkog prisjednika jer ZJB to izričito ne propisuje, opći propisi Zakona o radu takvu osnovu ne poznaju.

9. S druge pak stranke unatoč nepostojanju izričite odredbe koja bi upućivala na primjenu dobne granice izrijekom propisane za prestanak službe javnobilježničkog prisjednika tuženik smatra da se zakonska odredba kojom je propisan prestanak službe javnog bilježnika zbog navršenih 70 godina života mora primijeniti i na javnobilježničke prisjednike, s obzirom na značaj i ulogu javnobilježničkih prisjednika i njihove ovlasti, prirodu i vrstu poslova u javnobilježničkoj službi. Ističe da je i navedena dobna granica za javne bilježnike propisana zbog prirodne predmjevane granice psihofizičke sposobnosti za obavljanje službe, koja je iz istog razloga unutar pravosudnog sustava istovjetno određena i za pravosudne dužnosnike pa se racionalno i logički primjenjuje s istim ciljem i svrhom i na javnobilježničke prisjednike.

10. ZJB prema članku 1. uređuje ustrojstvo, ovlasti, način rada i nadzora nad radom te druga pitanja od značaja za javnobilježništvo kao javnu službu. Prema članku 2. stavku 1. ZJB-a javno bilježnička služba sastoji se u službenom sastavljanju i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava, u službenom ovjeravanju privatnih isprava, u primanju na čuvanje isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela postupaka određenih zakonom, s tim da u javnobilježničku službu spada i obavljanje drugih poslova predviđenih ovim Zakonom, dok prema stavku 2. toga članka javnobilježničku službu obavljaju javni bilježnici kao samostalni, neovisni nositelji te službe, koji imaju svojstvo osobama od javnog povjerenja, a prema članku 3. tog članka javni bilježnici obavljaju svoju službu kao isključivo zanimanje tijekom vremena za koje su postavljeni.

11. Člankom 19. stavkom 1. točkom 2. ZJB-a propisano je da služba javnog bilježnika prestaje navršenim 70 godina života. U skladu s člankom 122. stavkom 3. ZJB-a u imenik javnobilježničkih prisjednika može biti upisana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 13. stavka 1. točke 1., 2., 3., 4., 6., 7. i 8. tog Zakona. Na javnobilježničkog prisjednika na odgovarajući se način primjenjuje članak 12a (Kodeks javnobilježničke etike koji se primjenjuje i za javne bilježnike), članak 13. stavak 2. (prema kojoj za javnog bilježnika može biti imenovana osoba koja ima poslovnu i zdravstvenu sposobnost za obavljanje službe javnog bilježnika, članak 18.b (vezano za obvezu javnih bilježnika da se stalno stručno usavršavaju) te članka 38. (koji propisuju zabranu javnim bilježnicima suradnje i političkog djelovanja) i članka 39. (koji propisuje javnim bilježnicima zabranu druge službe ili zaposlenja) toga Zakona.

12. O izboru i postavljanju javnobilježničkog prisjednika odlučuje ministarstvo na temelju prethodno pribavljenog mišljenja Komore i javnog bilježnika, a ako se usprotivi postavljanju određenog javnobilježničkog prisjednika, javni bilježnik u idućih godinu dana ne može tražiti otvaranje mjesta javnobilježničkog prisjednika u svom uredu (članak 122. stavak 6. ZJB-). Javnobilježnički prisjednik može obavljati sve poslove koje po zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik, a Komora mu, samo na zahtjev javnog bilježnika može ograničiti obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga poslova javnog bilježnika. Protiv rješenja Komore kojim se javnobilježničkom prisjedniku ograničava obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga poslova javnog bilježnika nije dopušten pravni lijek ali se može pokrenuti upravni spor (članak 126. stavak 2. ZJB-a).

13. Odredbom članka 130. stavak 1. ZJB-a propisano je da ako javni bilježnik umre, bude privremeno udaljen iz službe, ako se odrekne službe ili ako mu bude oduzeto pravo na obavljanje službe, ministarstvo mu po službenoj dužnosti, uz prethodno mišljenje Komore, određuje vršitelja dužnosti između javnih bilježnika ili javnobilježničkih prisjednika koji se upisuju u imenik vršitelja dužnosti javnog bilježnika koju vodi Komora.

14. Prema dosljednoj ustavnosudskoj praksi nije dovoljno samo se formalno pozvati ili citirati određene propise kao mjerodavne, već su nadležna tijela, a osobito sudovi dužni obrazložiti na temelju kojih činjenica i okolnosti su utvrdili da su u posebnostima konkretnog predmeta ispunjene pretpostavke iz tih propisa. Ocjenjeno je i da se upravni sudovi trebaju suzdržati od pretjeranog formalizma u suđenju i zauzimanju pravnih stajališta koji su proizvod mehaničke primjene pozitivnog propisa bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite prava i temeljnih vrijednosti ustavnog poretka takva je primjena prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva. Ustavni sud je istaknuo i da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi ni zaštita ustavnih prava pojedinca zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu zdravog razuma. Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava.

15. Polazeći od izloženih općenitih pravnih shvaćanja vezanih za način primjene pravne norme, a stremeći uklanjanju postojeće pravne praznine, analognim i smislenim tumačenjem ranije citiranih odredbi ZJB-a pojedinačno ili u njihovoj ukupnosti i sagledavajući cjelovito pravni problem i u kontekstu osobitih okolnosti konkretnog predmeta te uzimajući u obzir značaj i ulogu javnobilježničkih prisjednika, njihove ovlasti, prirodu i vrstu poslova u javnobilježničkoj službi te položaj, ulogu, cilj uspostavljanja i zadaće javnobilježničke službe te uzimajući u obzir osobito činjenicu da navedena dobna granica za prestanak službe javnog bilježnika propisana zbog prirodne predmnijeve psihofizičke sposobnosti za obavljanje javnobilježničke službe, ali i pravosudne dužnosti, sud smatra da se dobna granica do 70 godina života racionalno i logički, s istim ciljem i svrhom ima primijeniti i na javnobilježničke prisjednike. Sud smatra da je riječ o bitno sličnim pravnim odnosima i statusima, zbog čega odredbu članka 19. stavka 1. točke 2. ZJB-a valja u kontekstu obrazloženog primijeniti i na javnobilježničke prisjednike.

16. Sud smatra i da su prvostupanjski sud i tuženik bili dužni pronaći i primijeniti odgovarajuću pravnu soluciju za izlaz iz konkretne situacije, kako temeljne vrijednosti vladavine prava ne bi došle u pitanje zbog zlouporabe pozitivnog normativnog okvira, budući da pravni poredak izrijekom nije predvidio učinkovit izlaz iz opisane situacije. Sud ocjenjuje i da bi, s obzirom na postoji zakonodavni okvir te ustaljena načela rada u javnim službama, mogućnost rada javnobilježničkih prisjednika i nakon navršen ih 70 godina života bila neprihvatljiva. Štoviše ako se dobno ograničenje od 70 godina života ne bi istovjetno primjenjivalo i na javnobilježničke prisjednike, s obzirom na pozitivu uređenje javnobilježničke službe mogle bi nastati apsurdne pravne situacije, primjerice suprotno tumačenje i primjena pravne norme, moglo bi dovesti da se, u skladu s člankom 130. stavkom 1. ZJB-a, za vršitelja dužnosti javnog bilježnika može odrediti i osoba koja ima svojstvo javnobilježničkog prisjednika i da javnobilježnički prisjednik koji je određen za vršitelja dužnosti obavlja službu i nakon navršenih 70 godina , dok javnom bilježniku navršenjem navedene dobi prestaje služba. Stoga je zakonito i pravilno postupio prvostupanjski sud kada je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika. Drugačije tumačenje i ocjena, kako je to iznijela tužiteljica, nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

17. Sud ocjenjuje i da je odluka u dijelu rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe valjano i dostatno obrazložena te utemeljena na odredbama članka 42. stavak 2. i 4. ZUS-a.

18. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

19. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan