Poslovni broj: Usž-872/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NF, državljanina Maroka, zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, Vodovodna 13/1, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Ulica Antuna Mihanovića 2, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4571/2025-6 od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4571/2025-6 od 30. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/25- 03/7, URBROJ: 511-19-38-25-74 od 8. studenog 2025. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja, pružatelju prave pomoći, isplati sveukupan iznos od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika, tužitelju je određena mjera smještaja u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike (točka 1. izreke) te je smještaj određen na najkraće moguće vrijeme, a najduže u trajanju od dva (2) mjeseca od dana uručenja tog rješenja (točka 2. i 3. izreke).

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude iz svih žalbenih razloga. Smatra kako se svrha ograničenja kretanja mogla ostvariti blažim mjerama te da se rizik od bijega temelji na općim činjenicama bez da je tuženik ponudio konkretne dokaze da je ranije pokušao bježati ili opstruirati postupak udaljenja. Smatra kako prvostupanjski sud interpretira tužiteljeve prekršaje kao apsolutnu prepreku za blaže mjere, a po njemu riječ je o izoliranim incidentima koji ne opravdavaju izrečenu mjeru. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku I. pobijane presude.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te da je individualna procjena u odnosu na tužitelja pravilno provedena. Ukazuje kako je u odnosu na tužitelja utvrđeno da je davao netočne podatke i prikrivao svoj stvarni identitet što objektivno otežava i usporava provedbu postupka udaljenja te onemogućuje učinkovitu primjenu blažih mjera. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno utvrdio da je pobijano rješenje o ograničenju slobode kretanja na zakonu osnovano.

7. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je prvostupanjski sud naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Mjera ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, u odnosu na tužitelja je određena primjenom članka 212. stavka 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje: Zakon), radi osiguranja provedbe prisilnog udaljenja, a nakon što je u odnosu na tužitelja postalo izvršno rješenje o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

9. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj tijekom boravka u Prihvatnom centru počinio prekršaj nepridržavanja pravila boravka u centru, radi čega je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od 30 dana, uvjetno. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj i nakon toga počinio kazneno djelo prijetnje prema policijskim službenicima, zbog čega je protiv njega podnesena kaznena prijava.

10. Prema podacima spisa, koje tužitelj ne osporava, proizlazi da je Upravni sud u Zagrebu, odlučujući o tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom kao očito neosnovanom, rješenjem posl. broj: UsI -3784/25 od 31. listopada 2025. odbio zahtjev tužitelja da ta tužba ima odgodni učinak, te je isto rješenje tuženika postalo izvršno.

11. Dakle, prema podacima spisa prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da primjenom odredbi Zakona o strancima postoji osnov za određivanje mjere ograničenja kretanja tužitelja, s obzirom da osobne okolnosti tužitelja i njegovo dosadašnje ponašanje ukazuju da se jedino tako može ostvariti svrha postupka.

12. Polazeći od navedenog, ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbeni prigovor da je određena mjera ograničenja kretanja tužitelju nezakonito određena, pri čemu je prvostupanjski sud dao razloge u odnosu na određenje trajanja iste mjere.

13. U odnosu na prigovor tužitelja o mogućnosti izricanja blažih mjera, prvostupanjski sud se rukovodio razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, vezano za utvrđenja da je tužitelj u Republici Hrvatskoj pravomoćno osuđen za počinjenje prekršaja protiv javnog reda i mira te je dao razloge zbog kojih se u ovom predmetu blaže mjere ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje cilja, naročito imajući u vidu javni interes.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno, po ocjeni Suda provedeni dokazi ukazuju na pravilnost pobijane presude te tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

15. S obzirom da žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane presude, niti Sud nalazi da postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

16. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska