Poslovni broj: Usž-1369/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić – Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Jaškapack d.o.o. Sesvete, Savska cesta 1, zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz M.K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Zagreb, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3289/2025-3 od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-3289/2025-3 od 6. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dostave te presude odluči o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad za radnika ŽO, a koji zahtjev se vodi u predmetu klasa: UP/I-216-02/24-09/138027. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv presude zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi ističe da ne pobija zakonitost rješenja o prekidu postupka, već ukazuje na nezakonitost postupanja tuženika zbog toga što ne donosi odluku koja se može donijeti. Smatra da je sud prvog stupnja bio dužan ispitati proizvodi li rješenje o prekidu i dalje pravne učinke, te postoji li i dalje zakonit razlog za njegovo trajanje, je li prekid postupka razmjeran cilju koji se njime želi postići te je li trajanje prekida u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti postupka. Nadalje smatra da činjenica da se vodi prekršajni postupak ne predstavlja prethodno pitanje čije bi rješavanje tuženik morao čekati. Ističe da je šutnja uprave nastupila prije donošenja rješenja o prekidu postupka što je sud prvog stupanj propustio cijeniti. Naglašava da postupanje tuženika , koji je prekinuo upravni postupak nakon duljeg vremena neaktivnosti u postupku, ima izravan učinak na strane radnike koji već dvije godine nisu napustili Republiku Hrvatsku jer nemaju valjanu dozvolu boravka, kao i da je svrha instituta šutnje uprave osigurati djelotvornu sudsku zaštitu protiv upravne neaktivnosti. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1250,00 eura zajedno sa zateznim kamatama.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je rješenje o prekidu zakonito i pravomoćno te je doneseno primjenom odredbe članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21 dalje ZUP). Navodi da je protiv tužitelja pokrenut prekršajni postupak zbog kršenja odredbi Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 do 67/23, dalje: Zakon o radu) koji nije pravomoćno okončan, jer presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj: Pp - 378/2024-17 od 20. siječnja 2025., na koju se tužitelj pozivao u tužbi, nije pravomoćna. Ističe da je odluka o prekidu razmjerna ostvarivanju cilja u svrhu poštovanja Zakona o radu, jer bi odluka donesena na temelju članka 93. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima imala puno veće posljedice za zaposlenika ŽO. U odnosu na prigovor o neaktivnosti tuženika kroz dulje razdoblje ističi da je zahtjev podnesen 28. svibnja 2024. te da je rješenje o prekidu postupka doneseno 26. srpnja 2024., a da se tužitelj nije odazivao na pozive radi sudjelovanja u postupku i na suradnju. Predlaže da Sud žalbu odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26-Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje povrede na koje tužitelj ukazuje u žalbi.
6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj je podnio tužbu radi šutnje uprave navodeći da tuženik nije odlučio o njegovom zahtjevu za produženje dozvole za boravak i rad za radnika ŽO u zakonom propisanom roku, te je predložio da sud naloži tuženiku donošenje odluke.
7. Prvostupanjski sud je riješio spor bez spisa predmeta na temelju ovlaštenja iz članka 48. stavaka 4. ZUS-a, te je utvrdio da je tužitelj podnio zahtjev za produljenje važenja dozvole za boravak i rad za radnika ŽO **.**.2025., dozvola je istekla 4. srpnja 2024. Tuženik je rješenjem, klasa: UP/I216-02/24- 09/138027, ur. broj: 511-19-35-24-3 od 26. srpnja 2024. na temelju članka 55. ZUP- a prekinuo upravni postupak povodom zahtjeva tužitelja, koje rješenje o prekidu postupka tužitelj je mogao osporavati u zasebnom upravnom sporu. S obzirom da prekid postupka proizvodi učinak zaustavljanja aktivnosti u upravnom postupku, što znači da javnopravno tijelo za vrijeme trajanja prekida nije dužno donositi odluku o upravnoj stvari, sud je ocijenio da u razdoblju trajanja prekida postupka ne može nastupiti šutnja uprave.
8. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u kojoj je odgovoreno na sve bitne prigovore i navode iz tužbe, koje tužitelj ponavlja u žalbi. I prema ocjeni ovoga Suda, pravilno prvostupanjski sud navodi da je rješenje o prekidu postupka tužitelj mogao osporavati u drugom, a ne u ovom sporu.
9. Nadalje, uvidom u sustav e-Spisa, utvrđeno je da tužitelj protiv rješenja o prekidu postupka nije pokrenuo upravni spor, što tužitelj navodima iznesenim u žalbi ni ne osporava, te je to rješenje pravomoćno, pa sve dok postoje razlozi za prekid (trajanje prekršajnog postupka) rokovi ne teku, a tužitelj u takvoj situaciji ne može sa uspjehom u ovom sporu isticati prigovore o tome predstavlja li prekršajni postupak prethodno pitanje u smislu članka 55. ZUP-a. Ostali prigovori o trajanju postupka prije donošenja rješenja o prekidu nisu relevantni i ne dovode do drugačije odluke.
10. Polazeći od svega navedenog, a imajući na umu da tužitelj navodima iz žalbe nije osporio u sporu utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je žalbu ocijenio neosnovanom slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
12. Stoga je odlučeno na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
