Poslovni broj: Usž-3171/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja "H-METAL" d.o.o., Krkanec, Ulica Alojzija Stepinca 52, OIB: 86078730859, kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničko ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi povrata uvoznog carinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-556/2023-9 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-556/2023-9 od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-413-01/22-01/72, urbroj: 513-04-23-3 od 27. siječnja 2023., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih propisanih žalbenih razloga.

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu posebno ističe kao nespornu činjenicu da je proizvođač i isporučitelj robe NAKA d.o.o., Ugrinovci, Republika Srbija, izjavom od 19. siječnja 2022. prihvatio povrat robe po pobliže navedenim fakturama od 4. siječnja 2022. koja se vraća jer nijanse boje limova ne ispunjavaju zahtjev kupca te da je roba vraćena izvoznim carinskim deklaracijama. Time tužitelj smatra nespornom činjenicu da je roba vraćena izvoznim carinskim deklaracijama od 25. i 26. siječnja 2022. isporučitelju u Republiku Srbiju, a tek nakon toga je podnio otpremništvu zahtjev za povrat carinskog duga. Dodaje da svaka uvozna carinska deklaracija sadrži točnu oznaku naručene robe (plastificiranog lima), kao i oznaku boje naručenog lima (RAL -a). Smatra da je, ukoliko je bilo dvojbe u odnosu na boju (RAL) robe koja se vraća, ovlašteni carinski službenik mogao prilikom izvoza robe, odnosno povrata robe proizvođaču u Republiku Srbiju uzorkovati robu, a ne taj propust prebaciti na tužitelja kao carinskog obveznika. Dodaje da je priložio i pisanu izjavu, odnosno stajalište o predmetu povrata carinskog duga ovlaštenog izvoznika TSP d.o.o. od 12. srpnja 2022., koji potvrđuje da je iz poslovne dokumentacije priložene uz zahtjev jasno koja je boja naručenog lima, a koja je isporučena, a koje se razlikuju, što znači da je isporučitelj pogriješio pri isporuci, jer nije ispoštovao narudžbu i ugovor, a iz tog razloga je i prihvatio povrat robe. Tužitelj smatra da iz navedenih razloga, ukoliko postoji dvojba o bitnim činjenicama, saslušanje direktora ovlaštenog izvoznika EH se nije moglo ocijeniti nesvrsishodnim.

Zaključno, tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni kumulativno propisani uvjeti za povrat robe, tj. roba nije korištena i iznesena je iz carinskog područja Unije, primjenom odredbe članka 118. stavka 2. Carinskog zakonika Unije, na koji upućuje sud, a daljnji članak 180. stavak 3. izričito propisuje u kojim se slučajevima povrat ili otpust ne odobrava. Dodaje da se dio navedene zakonske odredbe "osim ukoliko je potrebno da se ustanovi da je roba s nedostacima ili da ne odgovara uvjetima ugovora" prvenstveno odnosi na prava uvoznika na utvrđenje nedostataka, a da je carinsko tijelo imalo dovoljno vremena da izvrši uzorkovanje robe.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i tuženika obveže na plaćanje troškova postupka, kao i troškova žalbe, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži naknadu troška žalbenog postupka u pobliže navedenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani razlozi kojima se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj po otpremništvu TSP d.o.o. Zagreb podnio Carinskom uredu Zagreb 28. siječnja 2022. zahtjev za otpust carinskog duga za robu uvezenu po uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN broj 22HR030171U0002159 od 5. siječnja 2022. U navedenom zahtjevu tužitelj ističe da roba nije odgovarajuće boje i da je uz njegovu suglasnost vraćena dobavljaču po izvoznoj carinskoj deklaraciji MRN broj 22HR030325E0008242. Kako je dana 7. veljače 2022. izvršena uplata carinskog duga, to je navedeni zahtjev preinačen u zahtjev za povrat carinskog duga.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj sve radnje u vezi predmetne robe poduzeo nakon što je puštena u slobodni promet, odnosno izvršen povrat robe u Republiku Srbiju, tj. nakon što je odbijen zahtjev primatelja – tužitelja za primjenu kvote u uvoznoj deklaraciji. Stoga je ocjenjeno da su poduzete radnje rezultat prijevare primatelja robe i navedenog otpremništva. Naime, nakon analize podataka iz uvozne deklaracije nije bilo moguće utvrditi boju plastificiranog lima uvezenu po toj deklaraciji, a iz računa koji je pratio uvoz robe nije vidljiva specifikacija robe niti boja plastificiranog lima koji je naručen i isporučen. Iz sadržaja zapisnika tužitelja od 6. siječnja 2022. o neodgovarajućoj robi proizlazi samo da boja limova nije odgovarala naručenoj, iako se ne navodi koja je boja lima isporučena. Također je utvrđeno da tužitelj kao primatelj robe nije dostavio dokumentaciju koja je prethodila uvozu, iz koje bi proizlazila točna specifikacija robe, zbog čega nije dokazao da je boja isporučenog lima različita od naručene boje, niti jasno proizlazi koja je boja naručena, koja isporučena, a koja izvezena.

8. Prvostupanjski sud je, primjenom pobliže navedenih mjerodavnih odredaba Carinskog zakonika Unije, prihvatio pravilnim zaključke carinskih tijela, jer su doneseni nakon analize svih podataka spisa predmeta, a za zaključke su izneseni valjani, dostatni i argumentirani razlozi, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

9. Zaključak carinskih tijela zbog kojih ocjenjuju da tužitelj nije dokazao pretpostavke na temelju kojih bi se njegov zahtjev ocijenio osnovanim, temelje na utvrđenju da iz sadržaja dostavljene dokumentacije ne proizlazi da se radi o robi koja nije u skladu s uvjetima ugovora (članak 16. stavak 1. točka b) Carinskog zakonika Unije), a iz priležeće carinske dokumentacije proizlazi da nije naznačena boja lima koji je uvezen i izvezen. Naime, predmetna roba (perforirani lim) uvezena je bez da je na uvoznoj carinskoj deklaraciji, a potom i izvezena, bez da je na izvoznoj carinskoj deklaraciji naznačena boja lima koji se uvozi, odnosno izvozi, a boja lima nije navedena niti na računu ili drugoj dokumentaciji koja prati pošiljku. Spisu predmeta prileže i tužitelju uredno dostavljeni zaključci otpremništva TSP d.o.o., iz kojih proizlazi da je zahtjev tužitelja nepotpun te je tužitelj pozvan dostaviti dokaze, tj. traženu dokumentaciju, jer da iz spisa predmeta nije jasno koja boja lima je naručena, a koja je boja isporučena.

10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je zahtjev tužitelja za primjenu kvote po predmetnoj uvoznoj deklaraciji odbijen, utvrđena je razlika carinskog duga na ime zaštitne carine i na ime poreza na dodanu vrijednost rješenjem Središnjeg ureda Carinske uprave, klasa: UP/I-413-01/22-30/8, urbroj: 513- 02-1322/1-22-3 od 14. siječnja 2022.

11. Prvostupanjski sud je dao odgovor na sve tužbene navode pojedinačno, iscrpno obrazlažući zbog čega je iznesene navode ocijenio neosnovanima. Sud je prihvatio pravilnim zaključak carinskih tijela da tužitelj priloženom dokumentacijom nije dokazao da se radi o robi koja nije u skladu s uvjetima ugovora, osobito jer, postupajući po zaključcima tijela da dopuni zahtjev, nije dostavio cjelokupnu korespondenciju s prodavateljem iz koje bi se jasno moglo utvrditi koja boja lima je naručena, uvezena i izvezena, odbijen je zahtjev tužitelja za primjenu kvote po predmetnoj uvoznoj carinskoj deklaraciji, a carinska dokumentacija ne sadrži podatke o boji uvezene robe, a upravo je pogrešna ili neodgovarajuća boja razlog za povrat robe.

12. U osvrtu na žalbene navode valja reći da nije odlučno pozivanje tužitelja na primjenu odredbe članka 118. stavka 3. Carinskog zakonika Unije, jer ne postoje uvjeti za primjenu te zakonske odredbe, već je primijenjena odredba članka 118. stavka 2. Carinskog zakonika Unije, koja propisuje iznimku od stavka 3. istog članka.

13. Prvostupanjski sud je jasno obrazložio razloge zbog kojih je odbio dokazni prijedlog tužitelja kao nesvrsishodan, tj. da se provede saslušanje direktora otpremnika TSP d.o.o. EH i direktora tužitelja ĆH na okolnost utvrđenja činjeničnog stanja, tj. da je tužitelj dostavio svu dokumentaciju dostatnu za utvrđenje da mu je isporučena neodgovarajuća roba. Sud je pravilno odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, obrazloživši da navedene činjenice, koje su odlučne za rješavanje konkretne stvari moraju biti utemeljene na relevantnoj carinskoj dokumentaciji koja prileži spisu predmeta, a ne mogu se dokazivati izjavom stranke, na način kako to tužitelj sugerira u dokaznom prijedlogu. Stoga je, ocijenivš i da su carinska tijela bitne činjenice pravilno utvrdila, prvostupanjski sud zaključio da nije bilo osnove za provođenje daljnjeg dokaznog postupka po prijedlogu tužitelja.

14. Kako je ovaj Sud ocijenio da žalbeni navodi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o trošku žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović