Poslovni broj: Usž-214/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-653/2023-5 od 16. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-653/2023-5 od 16. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/409, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 30. prosinca 2022. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, KLASA: UP/I-471-02/19-01/174, URBROJ: 513-07-06-22-38 od 5. listopada 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je tužiteljici, u ponovljenom postupku, utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) za razdoblje od 1. svibnja 2019. godine do 31. srpnja 2019., u iznosu od 48.097,36 kn, s obrazloženjem, u bitnom, da je tužiteljica prihvatila nevjerodostojne račune dobavljača AGRO-DL j.d.o.o. s nezakonito iskazanim PDV-om, slijedom čega nije iskazala obvezu PDV-a na stjecanje u prijavi poreza na dodanu vrijednost za kontrolirano razdoblje, čime da je postupila protivno odredbi članka 58. stavak 2. Zakona o PDV-u.
3. Protiv uvodno naznačene presude, tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi tužiteljica ukazuje na proturječnosti pobijane presude i njezinog obrazloženja, čime da je počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 69/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) koji propis se supsidijarno primjenjuje u ovom postupku. Ističe da sud navodi da je pravilan zaključak poreznih tijela o zlouporabi od strane tužiteljice i njezinoj odgovornosti te joj se predbacuje neoprezno postupanje i porezna prijevara, a s druge strane da tužiteljica neosnovano ukazuje predbacivanje istoj za kazneno djelo prijevare jer da se u ovom postupku uopće ne raspravlja o počinjenju kaznenog djela već o poreznim obvezama tužiteljice u upravno poreznom postupku. Smatra da je neosnovan stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica sudionik “porezne prijevare” zajedno s trgovačkim društvima iz Republike Hrvatske od kojih je kupovala pšenicu. Navodi da bi, prema takvom stavu, prije svakog takvog posla, morala angažirati privatne detektive odnosno porezne savjetnike, ili u najmanju ruku prikupiti niz podataka od trgovačkih sudova i nadležnih gospodarskih komora te ispitati prije sklapanja ugovora svog sukontrahenta. Navodi da se gospodarski promet vrši po načelu pouzdanja i povjerenja te da nigdje iz isprava u cijelom ovom postupku ne slijedi da bi se radilo o “nestajućim trgovcima”. Ističe da je ona kao kupac, sklopila ugovor s društvom registriranim u Republici Hrvatskoj kao prodavateljem i da se radi o prometu unutar Republike Hrvatske, što da je prvostupanjski sud zanemario, unatoč jasnom stavu prvostupanjskog suda iz presude Us I-2924/2021-9 od 26. svibnja 2022. Ukazuje da, prema toj odluci, porezna tijela nisu obrazložila da li je tužiteljica s eventualnim propustima trećih osoba (koji propusti nisu niti po upravnim tijelima niti po sudu demantirani) bila povezana ili je na njih mogla i morala utjecati, te da li se zbog toga istoj otklanja pravo na odbitak pretporeza, a da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, nije dao jasne razloge zbog kojih je tužiteljica trebala ili mogla znati da se radi o stjecanju dobara unutar EU i zbog čega joj ne bi bilo priznato pravo na odbitak pretporeza. Tužiteljica ponavlja da se radi o trgovačkoj transakciji tužiteljice s domaćim trgovačkim društvima, a da ona nije niti član niti suvlasnik istih, niti je na bilo koji način mogla utjecati na njihovo poslovanje, niti može odgovarati lančano za njihove obveze i njihov bonitet. Iz navedenih razloga smatra da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio postupanje poreznih tijela koje da je potpuno nezakonito i činjenično neutemeljeno i temelji se na promašenom stavu o poreznoj prijevari od strane tužiteljice. Predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog suca.
4. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24 i 39/26. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija 7. Tužiteljici je u tijeku upravnog spora omogućeno izjasniti se o okolnostima, činjenicama i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari, posebice održavanjem ročišta za raspravu dana 16. listopada 2023., kojem je tužiteljica prisustvovala.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/163, URBROJ: 513-04-22-11 od 20. lipnja 2022., a ovo u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI - 2924/21-9 od 26. svibnja 2022. Tom presudom poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/163, URBROJ: 513-04-21-2 od 8. srpnja 2021. i predmet je vraćen na ponovni postupak uz uputu da je tuženik dužan, donijeti novo rješenje pridržavajući se po članku 81. stavak 2. ZUS-a, pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba glede postupka. Poništavajući citirano rješenje tuženika, Upravni sud u Zagrebu u obrazloženju navedene presude naveo je, između ostalog, da je tužiteljici stavljen teret propusta trećih osoba u ispunjavanju njihovih poreznih obveza i urednog vođenja knjigovodstva, a da pritom upravna tijela nisu iznijela bilo kakve razloge za svoja stajališta prema kojima propusti trećih osoba, a za koje u upravnom postupku nije dokazano da je tužiteljica s tim propustima bila povezana ili na njih mogla i morala utjecati, otklanjaju pravo na odbitak pretporeza, kao i da tuženo tijelo nije dalo jasne razloge zbog kojih je tužiteljica trebala ili mogla znati da se radi o stjecanju dobara unutar EU.
9. Nadalje, iz spisa predmeta razvidno je da je nad tužiteljičinim obrtom „[obrt]“, u ponovljenom postupku, obavljen porezni nadzor PDV-a za razdoblje od 01. svibnja 2019. godine do 31. srpnja 2019., u vezi čega je izvršen ponovni uvid u izvornu dokumentaciju tužiteljice te je sastavljen Zapisnik KLASA: UP/I-471-02/19-01/174, URBROJ: 513-07-06-22-34 od 12. rujna 2022., na koji je tužiteljica uložila prigovor. Potom je doneseno osporeno prvostupanjsko rješenje u kojem su otklonjeni tužiteljičini prigovori te je utvrđeno da je tužiteljica u navedenom razdoblju iskazala iznos PDV-a za povrat, u što je kao pretporez uključila i šest plaćenih ulaznih računa društva AGRO- DL j.d.o.o. po kojima je kupila merkantilnu pšenicu, a datumi tih računa i datumi isporuke na njima su identični datumima na kojima je za te iste količine pšenice izdano šest međunarodnih tovarnih listova (CMR) za relaciju Daruszentmiklos (HU) - Dropkovec (HR), u kojima je navedeno da se roba preuzima u Mađarskoj od mađarskog društva SPEKULA KFT; na četiri CMR-a kao primatelj je navedena tužiteljica, a na dva CMR-a kao primatelj je navedeno društvo AGRO X j.d.o.o., a sve CMR-ove, uključujući i dva potonja, ovjerila je pečatom i potpisom tužiteljica kao preuzimateljica.
10. Tijekom poreznog nadzora utvrđeno je i da je porezni obveznik AGRO -DL j.d.o.o. upisan u sudski registar 7. svibnja 2019. s osobom ovlaštenom za zastupanje, direktorom LD iz Mađarske, da je imao jedan račun otvoren 13. svibnja 2019., a zatvoren 15. svibnja 2020. te da je na dan 30. lipnja 2022. imao dospjeli porezni dug s osnova PDV-a u iznosu od 147.538,31 kn. U odnosu na poreznog obveznika AGRO- X j.d.o.o. utvrđeno je da je upisan u sudski registar također 7. svibnja 2019. s osobom ovlaštenom za zastupanje, direktorom ĐŽ iz [adresa], da je imao jedan račun također otvoren 13. svibnja 2019., a zatvoren 15. svibnja 2020. te da nema iskazanih stjecanja unutar EU, ni u tuzemstvu te da nema iskazanih oporezivih isporuka, odnosno, iskazani su sa nulama. Tijekom poreznog nadzora, niti jednom od navedenih društava nije bilo moguće dostaviti zahtjev za davanjem obavijesti o činjenicama bitnima za oporezivanje, stoga nije bila moguća kontrola dokumentacije o ulazu robe, odnosno nije utvrđen robni tijek. Na temelju svega navedenog, zaključeno je da porezni obveznici AGRO-DL j.d.o.o. i AGRO-X j.d.o.o., nedostupni poreznim tijelima, imaju obilježja “nestajućih trgovaca” čija je jedina uloga bila da zlouporabe porezni sustav te iskažu isporuku s iskazanim PDV-om, koji nisu platili, a koji njihov kupac (tužiteljica) odbija kao pretporez.
11. Prvostupanjskim rješenjem obrazloženo je da je tužiteljica znala ili morala znati da se radi o stjecanju dobara od mađarskog poreznog obveznika jer je dobila račune za prijevoz na relaciji Daruszentmiklos (Mađarska) - Dropkovec (Hrvatska) iz kojih proizlazi da je tužiteljica naručitelj prijevoza i vlasnik robe u trenutku njenog preuzimanja u Mađarskoj. Također je navedeno da, uz navedene račune, tužiteljica u dokumentaciji ima i međunarodne tovarne listove (CMR) iz kojih je također vidljiva isporuka iz Mađarske u Hrvatsku te se ne može prihvatiti da tužiteljica nije znala da se radi o njezinom stjecanju dobara. Prihvaćanjem računa od poreznog obveznika AGRO-DL j.d.o.o. s iskazanim porezom kojeg koristi kao pretporez, umjesto računa s iskazanom isporukom unutar EU, za kojeg je trebala iskazati stjecanje, tužiteljica je znala ili morala znati da sudjeluje u poreznoj prijevari.
12. Ovaj sud prvenstveno ističe da ključna utvrđenja poreznih tijela proizlaze iz Zapisnika o poreznom nadzoru (i njegovih priloga), kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, jer je riječ o javnoj ispravi koju tužiteljica u ključnim elementima nije konkretno osporila predloživši izvođenje prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnoga.
13. Odredbom članka 58. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (“Narodne novine”, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18. - dalje: Zakona o PDV-u), propisano je da je pretporez iznos PDV-a koji porezni obveznik treba platiti ili je plaćen u Republici Hrvatskoj pri uvozu i iznos PDV -a koji je plaćen temeljem članka 75. stavka 1. točaka 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. toga zakona.
14. Odredbom članka 75. stavak 2. Zakona o PDV-u propisano je da, ako oporezive isporuke dobara ili usluga obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, PDV plaća porezni obveznik, odnosno pravna osoba registrirana za potrebe PDV-a, kojoj je obavljena isporuka dobara ili usluga.
15. Odredbom članka 127. stavak 1. Zakona o PDV-u propisano je da će se porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza, smatrati odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena ostati neplaćen. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će se, ako se u tom slučaju utvrdi odgovornost poreznog obveznika, poreznom obvezniku osporiti pravo na pretporez.
16. Prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica koristila pretporez po PDV-u koji nije bio uplaćen, pri čemu je bila svjesna da robu zapravo nabavlja od poreznog obveznika iz Mađarske te da iz objektivnih okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da je barem morala znati da će zbog prijevarnih aktivnosti iznos PDV-a vezan za obavljenu isporuku robe ostati neplaćen, pa joj je stoga pravilno i zakonito osporeno pravo na pretporez.
17. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ovaj Sud nalazi da se prvostupanjska presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Također, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a te tijekom upravnog spora nije počinio nikakve postupovne povrede koje bi utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke.
18. Iako se tužiteljica u žalbi neosnovano poziva na odredbe ZPP-a, budući da ZUS- om nije propisana podredna primjena ZPP-a, izreka prvostupanjske presude nije proturječna obrazloženju.
19. S obzirom da tužiteljica u žalbi nije iznijela pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, odnosno žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
