Poslovni broj: Usž-20/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IUU, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, Vodovodna 13/1, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3169/2025-13 od 27. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3169/2025-13 od 27. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01- 213-25-14 od 22. kolovoza 2025. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja, pružatelju prave pomoći, isplati iznos od 625,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika, tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite, određena je mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike (točka 1. izreke) te je ograničenje slobode kretanja određeno u trajanju od tri mjeseca od dana uručenja tog rješenja (točka 2. Izreke).

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude iz svih žalbenih razloga. Smatra kako se svrha ograničenja kretanja mogla ostvariti blažim mjerama. Navodi kako je mjera u konkretnom slučaju izrečena zbog prijetnje nacionalnoj sigurnosti, pa se odluka mora isključivo temeljiti na toj činjenici i razmjernosti mjere. Ističe kako mu nije pružena prilika da se očituje na navode iz dopisa Sigurnosno - obavještajne agencije (SOA), što je dovelo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra kako nisu uzete u obzir nove okolnosti koje su dovele do podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, već se tuženik oslanja na ranije tužiteljevo napuštanje prihvatilišta 2022. i povratak 2024. godine. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te da je individualna procjena u odnosu na tužitelja pravilno provedena. Navodi kako je tužitelju omogućeno očitovati se na dopis SOA-e, te je mjera smještaja u Prihvatni centar zakonita zbog postojanja ozbiljnih sigurnosnih indikacija. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno utvrdio da je pobijano rješenje o ograničenju slobode kretanja na zakonu osnovano.

7. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je prvostupanjski sud naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Mjera ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance tužitelju je određena na temelju članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/12, 33/23 i 17/25 , dalje: ZMPZ), jer je na temelju svih činjenica i okolnosti slučaja procijen jeno da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je određena mjera u odnosu na tužitelja zakonito određena, pri čemu je uzeo u obzir dopis SOA-e, u kojem se navodi da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama, da je sudjelovao u distribuciji medijskih sadržaja u kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti te da je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog islamizma. Prvostupanjski sud je ujedno uzeo u obzir i okolnost da je tužitelj 22. studenog 2022. napustio prihvatilište i u zakonskom roku nije javio promjenu boravišta u Republici Hrvatskoj, da bi 2024. godine, sukladno Dublinskom postupku bio vraćen iz Kraljevine Danske, radi odluke o njegovom zahtjevu za međunarodnom zaštitom.

10. Za potrebe žalbenog postupka, ovaj Sud je izvršio uvid u spis SOA -e koji se odnosi na tužitelja, označen stupnjem tajnosti POVJERLJIVO, te je po izvršenom uvidu utvrdio da prikupljeni podaci u odnosu na aktivnosti tužitelja, koje su ujedno opisane u citiranom dopisu SOA-e, opravdavaju navode o postojanju ugroze za nacionalnu sigurnost i javni poredak.

11. Slijedom navedenog, Sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavka 2. točku 3. ZMPZ-a i odredio smještaj tužitelja u Prihvatni centar.

12. U odnosu na prigovor tužitelja o mogućnosti izricanja blažih mjera, prvostupanjski sud se rukovodio razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, vezano za utvrđenja iz dopisa SOA-e te je pravilno obrazložio kako se u ovom predmetu blaže mjere ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje cilja, naročito imajući u vidu javni interes.

13. Tužitelj je bio upoznat sa dopisom SOA-e u kojem su navedeni razlozi dobiveni sigurnosnom provjerom te se ne može uvažiti prigovor da se tijekom spora nije mogao o istima očitovati. U vezi s tim ovaj Sud nalazi kako je na raspravi, koja je provedena u ovom sporu, tužitelj saslušan u prisustvu sudskog tumača za ruski jezik te potom stranke nisu predlagale izvođenje drugih dokaza, već je prvostupanjski sud donio odluku temeljem svih dokaza pribavljenih u upravnom postupku i sporu.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno, po ocjeni Suda provedeni dokazi ukazuju na pravilnost pobijane presude te tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

15. Kako žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane presude, niti Sud nalazi da postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

16. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska