Poslovni broj: Usž-604/2026-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TKF, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, zastupanog po opunomoćenici TK, pravnici u udruzi "Bez granica", Zagreb, Milana Šenoe 8C, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, radi produljenja ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5010/2025-11 od 30. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, Us I-5010/2025-11 od 30. prosinca 2025. II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
i
r i j e š i o je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu , Us I-5010/2025-11 od 30. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01- 213-25-26 od 24. studenog 2025. i puštanje tužitelja na slobodu. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja, pružatelju prave pomoći, isplati iznos od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
1.1. Osporenim rješenjem tuženika, tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno je produljenje mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike (točka 1. izreke) te je produljenje ograničenja kretanja određeno u trajanju od tri mjeseca (točka 2. Izreke).
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, kao i protiv rješenja prvostupanjskog suda iz svih žalbenih razloga. Ponavlja tužbene navode kako je određena mjera nerazmjerna, te smatra kako u pobijanoj presudi nisu dani razlozi o nužnosti, prikladnosti i razmjernosti mjere, isključenju blažih mjera kao i potrebi njenog maksimalnog trajanja. Navodi kako dopis Sigurnosno-obavještajne Agencije (SOA) daje općenite navode u odnosu na tužitelja te da tuženik nije dokazao konkretne radnje tužitelja, zbog čega nisu ispunjeni standardi preciznosti i provjerljivosti. Navodi kako mu nisu poznate činjenice na kojima se temelji osporavano rješenje, već su sumarno navedeni razlozi zbog kojih predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Smatra kako je prvostupanjski sud nekritički prihvatio navode tuženika bez provođenja sudske analize za izricanje osporavane mjere. Ukazuje kako mu nisu predočeni dokazi o navodima SOA-e te da nikada nije imao doticaja s teroristima i džihadistima niti je zagovarao nasilje ili širio sadržaje terorističkih skupina. Smatra kako nije navedena suština razloga određivanja ograničenja kretanja te je povrijeđen zahtjev za obrazloženom sudskom odlukom, kao i načela jednakosti oružja i kontradiktornosti. Predlaže usvojiti žalbu, sve uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te da je individualna procjena u odnosu na tužitelja pravilno provedena. Navodi kako je tužitelju omogućeno u dostatnoj mjeri da se očituje o relevantnim činjenicama te smatra da je mjera produljenja smještaja u Prihvatni centar zakonita. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno utvrdio da je pobijano rješenje o produljenju ograničenja slobode kretanja na zakonu osnovano.
7. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je prvostupanjski sud naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Mjera ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance tužitelju je određena rješenjem tuženika od 22. kolovoza 2025., na temelju članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/12, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ), jer je na temelju svih činjenica i okolnosti slučaja tuženik procijenio da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske.
8.1. Rješenjem tuženika od 24. studenog 2025. tužitelju je određeno produljenje mjere za daljnja tri (3) mjeseca, primjenom članka 54. stavka 9. ZMPZ-a jer je ocijenjeno da za to postoje opravdani razlozi, a s obzirom na okolnosti utvrđene iz dopisa SOA-e, zaprimljenog od strane tuženika 24. studenog 2025.
9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je određena mjera u odnosu na tužitelja zakonito određena, pri čemu je uzeo u obzir dopis SOA -e, u kojem se navodi da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama, da je sudjelovao u distribuciji medijskih sadržaja u kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti te da je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog islamizma. Prvostupanjski sud je ujedno izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e, u odnosu na tužitelja, te je obrazložio kako utvrđenja iz istog spisa opravdavaju izrečenu mjeru.
10. S tim u vezi, ovaj Sud je za potrebe žalbenog postupka izvršio uvid u spis SOA- e koji se odnosi na tužitelja, označen stupnjem tajnosti POVJERLJIVO, te po izvršenom uvidu potvrđuje utvrđenja prvostupanjskog suda kako prikupljeni podaci u odnosu na aktivnosti tužitelja opravdavaju navode o postojanju ugroze za nacionalnu sigurnost i javni poredak.
11. Slijedom navedenog, Sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavka 9. ZMPZ-a i odredio tužitelju produljenje ograničenja kretanja u Prihvatnom centru na daljnja tri mjeseca.
12. U odnosu na prigovor tužitelja o nerazmjernosti određene mjere, kao i mogućnosti izricanja blažih mjera, prvostupanjski sud se rukovodio razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, vezano za utvrđenja iz dopisa SOA-e, te je ujedno uzeo u obzir i okolnost da je tužitelj u trenutku donošenja osporenog rješenja imao status tražitelja međunarodne zaštite, u vezi s čime je naveo da je tužitelj 2022. godine, nakon što je izrazio namjeru za ostvarenje međunarodne zaštite napustio prihvatilište.
13. Stoga ovaj Sud nalazi da je pravilno obrazloženo kako se blaže mjere, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje cilja, naročito imajući u vidu javni interes.
14. Tužitelj je bio upoznat sa dopisom SOA-e u kojem su navedeni razlozi dobiveni sigurnosnom provjerom te se ne može uvažiti prigovor da se tijekom spora nije mogao o istima očitovati. Na provedenoj raspravi u ovom sporu saslušan je tužitelj u prisustvu sudskog tumača za ruski jezik te stranke nisu predlagale izvođenje drugih dokaza.
15. Imajući u vidu naprijed navedeno, po ocjeni Suda provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu ukazuju na pravilnost pobijane presude te tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava.
16. Kako žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane presude, niti Sud nalazi da postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
17. U odnosu na rješenje o odbijanju odgodnog učinka tužbe, prvostupanjski sud je obrazložio kako nisu ispunjene pretpostavke dopuštenosti odgodnog učinka, primjenom članka 42. ZUS-a, a s obzirom da je ocijenio osnovanim produljenje ograničenja kretanja tužitelju radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog interesa .
18. Po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za određivanja odgodnog učinka tužbe te se prigovori tužitelja u odnosu na isto rješenje nisu mogli ocijeniti osnovanima, polazeći od svih gore navedenih utvrđenja iz provedenog postupka, koja ukazuju na opravdanost izrečene mjere.
19. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude i rješenja niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a žalbu odbiti kao neosnovanu.
20. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu, Sud nije našao osnovanim njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti.
21. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
