Poslovni broj: Usž-876/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BU, državljanina Nepala, zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, Vodovodna 13/1, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ulica kneza Branimira 4, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3836/2025-7 od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3836/2025-7 od 30. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/25- 03/712, URBROJ: 511-19-27-25-1 od 22. rujna 2025. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja, pružatelju prave pomoći, isplati sveukupan iznos od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
1.1. Osporenim rješenjem tuženika, tužitelju je određena mjera smještaja u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike (točka 1. izreke) te je smještaj određen na najkraće moguće vrijeme, a najduže u trajanju od dva (2) mjeseca od dana uručenja tog rješenja (točka 2. i 3. izreke).
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude iz svih žalbenih razloga. Smatra kako se svrha ograničenja kretanja mogla ostvariti blažim mjerama te kako činjenica da tužitelj ne posjeduje putne dokumenta ili financijska sredstva ne smije biti automatizmom razlog za određivanje predmetne mjere. Smatra kako je arbitrarno određen rok ograničenja kretanja. Navodi kako je prekršaj protiv javnog reda i mira za koji je kažnjen bio tek izolirani incident pod utjecajem alkohola te nije dostatan temelj za lišenje slobode. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku I. pobijane presude.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja. Navodi kako je tužitelj prihvatio da ga se dragovoljno vrati u Nepal radi čega je otpušten iz Prihvatnog centra. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno utvrdio da je pobijano rješenje o ograničenju slobode kretanja na zakonu osnovano.
7. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je prvostupanski sud naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Mjera ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, u odnosu na tužitelja je određena na temelju članka 214. stavka 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje: Zakon), jer je utvrđeno da postoje okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. Zakona.
9. Naime, prema podacima spisa, koje tužitelj ne osporava, proizlazi da je isti pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj: Pp-12137/25 od 21. rujna 2025. proglašen krivim za počinjenje prekršaja protiv javnog reda i mira, vezano za događaj od 20. rujna 2025., te mu je ujedno izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja hostela “Hi hostel Zagreb” u trajanju od četiri (4) mjeseca.
10. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je određena mjera u odnosu na tužitelja potvrđena presudom Upravnog suda u Zagrebu, posl.broj: UsI-3590/2025-2 od 23. rujna 2025., u postupku sudske kontrole ograničenja kretanja, sukladno članku 216. stavka. 4. Zakona.
11. Ovaj Sud nalazi kako je prije donošenja ovopredmetne odluke, sukladno Zakonu provedena rasprava u prisustvu stranaka, koje nisu predlagale izvođenje dokaza, već je prvostupanjski sud donio odluku temeljem svih dokaza pribavljenih u upravnom postupku i sporu.
12. S obzirom na takva utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je određena mjera ograničenja kretanja tužitelju zakonito određena, pri čemu je uvažio obrazloženje trajanja iste mjere u odnosu na tužitelja s obzirom na navode iz osporavanog rješenja kako je riječ o najkraćem vremenu koje je potrebno za vraćanje tužitelja u matičnu državu.
13. U odnosu na prigovor tužitelja o mogućnosti izricanja blažih mjera, prvostupanjski sud se rukovodio razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, vezano za utvrđenja da je tužitelj u Republici Hrvatskoj pravomoćno osuđen za počinjenje prekršaja protiv javnog reda i mira te je dao razloge zbog kojih se u ovom predmetu blaže mjere ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje cilja, naročito imajući u vidu javni interes.
14. Imajući u vidu naprijed navedeno, po ocjeni Suda provedeni dokazi ukazuju na pravilnost pobijane presude te tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava.
15. S obzirom da žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijane presude, niti Sud nalazi da postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
16. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
