Poslovni broj: Usž-1752/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽM, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Natalija Labavić, odvjetnica u Zagrebu, Avenija Većeslava Holjevca 40, protiv tuženika Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46 C, radi izdavanja odobrenja za samostalan rad za prvostupnika fizioterapeuta i upisa u Registar fizioterapeuta, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3348/2023-26 od 23. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3348/2023-26 od 23. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je spor (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II.).
2. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je podneskom od 19. veljače 2026. obavijestila prvostupanjski sud da je Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, ovdje zainteresirana osoba, dana 10. travnja 2025. donijelo rješenje kojim joj je odobren samostalan rad za prvostupnicu fizioterapije (licenca), a dana 23. rujna 2025. tuženik ju je obavijestio da je na temelju navedenog rješenja upisana u Registar fizioterapeuta pri Hrvatskoj komori fizioterapeuta s danom 10. travnja 2025. Ističe da je povukla tužbu nakon što je tuženik u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora i pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je spor obustavio na temelju članka 101. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, umjesto na temelju članka 103. stavka 1. istog Zakona. Osporava pravilnost primjene odredbe članka 147. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima, navodeći da je odluku o trošku sud trebao donijeti primjenom odredbe članka 147. stavka 6. istog Zakona. Navodi da je posljedično obveza naknade troškova stručne pravne pomoći pala na nju, iako je potpuno osnovano pokrenula upravni spor i u konačnici u cijelosti uspjela. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2018. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i dosudi joj zatražene troškove, upravnog spora zajedno s troškom za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući rješenje prvostupanjskog upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24. i 39/26- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud žalbene navode tužiteljice ne nalazi osnovanim.
5. Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je podnijela tužbu radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/I-034-04/22-01/325, urbroj: 333-13-23-4 od 16. veljače 2023. i nalaganja tuženiku da joj izda odobrenje za samostalan rad za prvostupnika fizioterapeuta i odobri upis u Registar fizioterapeuta. Podneskom od 19. veljače 2026. tužiteljica je povukla tužbu, navodeći da je tuženik nakon podnošenja tužbe udovoljio tužbenom zahtjevu, jer je na temelju rješenja koje je izdalo Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske izvršio upis u Registar fizioterapeuta, te je zatražila naknadu troškova upravnog spora.
6. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica u predmetnoj upravnoj stvari povukla tužbu podneskom koji je sastavio odvjetnik, odnosno osoba koja se kao profesionalac bavi pružanjem pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju njihovih prava i pravnih interesa, takvim postupanjem jasno je odredila po kojoj pravnoj osnovi predlaže okončanje upravnog spora u konkretnom slučaju. Stoga je pravilno prvostupanjski sud obustavio upravni spor na temelju članka 101. stavka 3. ZUS -a, kojim je propisano da se u slučaju povlačenja tužbe spor obustavlja.
7. Sporno je ostvaruje li tužiteljica pravo na trošak upravnog spora u situaciji kada je podneskom, koji je sastavio odvjetnik kao kvalificirani opunomoćenik, povukla tužbu u upravnom sporu tijekom kojeg je tuženik postupio u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom.
8. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Odredbom članka 147. stavka 5. ZUS-a propisano je da stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.
9. Dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi, stranka koja je povukla tužbu ne ostvaruje pravo na trošak upravnog spora, već snosi troškove koje je pokretanjem upravnog spora prouzročila drugim strankama u postupku.
10. Slijedom navedenog nisu od utjecaja žalbeni navodi da tužiteljica ima pravo na naknadu troška obzirom da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, jer u konkretnom slučaju upravni spor nije obustavljen na temelju članka 103. stavka 1. ZUS-a, kojim je propisano da će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi po tužbenom zahtjevu. Stoga, u konkretnom slučaju nije niti bilo mjesta za primjenu odredbe članka 147. stavka 6. ZUS-a, na koji se tužiteljica poziva. Pri tome se neosnovano tužiteljica poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:
U-III-/2291/2018 od 19. lipnja 2018., jer se ista odnosi na rješenje ovog Suda poslovni broj: Usž-1325/18-2 od 21. ožujka 2018. kojim nije priznat trošak upravnog spora u slučaju obustave spora nakon što je tuženik u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu, te se ne odnosi na konkretnu situaciju gdje je kvalificirani opunomoćenik tužiteljice izrijekom povukao tužbu u predmetnom upravnom sporu.
11. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovela u sumnju pravilnost rješenja prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi doveli do drugačije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 134. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zatraženom trošku žalbenog dijela upravnog spora primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
