Poslovni broj: Usž-281/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UJIF, državljanin Uzbekistana, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, Ston, Put braće Mihanovića 1, radi protjerivanja i napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3187/2024-9 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3187/2024-9 od 5. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, klasa: UP/I-216-04/24-01/1363, urbroj: 511-03-08-24-2 od 12. lipnja 2024. (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.5000,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika tužitelj koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj protjeruje se iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), uz zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja, te je određen rok od 15 dana za dragovoljni odlazak, koji počinje teći prvog dana od dostave rješenja, uz određenu obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno Konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
3. Tuženik žalbom sadržajno osporava točku I. izreke presude prvostupanjskog suda zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je temeljni razlog zbog kojeg je prvostupanjski sud ocijenio nezakonitim osporeno rješenje činjenica da je tužitelj u tužbi naveo da je pokrenut postupak njegovog zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, te je na održanoj raspravi dostavio izdanu dozvolu za boravak i rad. Navodi da je tužitelj zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, te da su bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti za donošenje osporavanog rješenja. Poziva se na razloge iznesene u odgovoru na tužbu, te ponavlja da je u konkretnom slučaju za donošenje odluke nadležan Upravni sud u Splitu (tužitelj nema prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj, a javnopravno tijelo koje je donijelo odluku ima sjedište u Stonu), a ne Upravni sud u Zagrebu. Ističe da je o zakonitosti rješenja kojim je određeno protjerivanje državljaninu Uzbekistana, koji je bio s njim u društvu kada su zatečeni u nezakonitom boravku, odlučio Upravni sud u Splitu, koji je presudom poslovni broj: Us I-1033/2024-8 od 25. listopada 2024. odbio tužbeni zahtjev. Ističe da se u odnosu na istu upravnu stvar različito postupalo, počevši od ocjenjivanja mjesne nadležnosti gdje se u drugom predmetu Upravni sud u Zagrebu sukladno članku 44. Zakona o upravnim sporovima oglasio mjesno nenadležnim te ustupio tužbu nadležnom Upravnom sudu u Splitu, do donošenja odluke o meritumu spora. Predlaže usvojiti žalbu.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tuženika. Navodi da je žalba nejasna u pogledu činjenica koje je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio. Ističe da je u vrijeme podnošenja tužbe, kao i u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, već bio podnesen novi zahtjev za odobrenje privremenog boravka, zbog čega smatra da je tuženik trebao sukladno danoj uputi prvostupanjskog suda u ponovljenom postupku primijeniti odredbu članka 175. stavka 2. Zakona o strancima . Ističe da su poništenjem ranijeg rješenja tuženika poništene i pravne posljedice koje je ono proizvelo (odredba članka 115. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku), a tuženik koji je u trenutku donošenja osporavanog rješenja imao saznanje da je novi poslodavac predao zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, navedeno nije uzeo u obzir. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice relevantne za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Navodi da se tuženik poziva na predmet koji se vodio pred Upravnim sudom u Splitu, a u kojem činjenično stanje nije usporedivo s predmetnim postupkom, s obzirom na to da tužitelj u tom postupku nije imao novo zaposlenje, kao ni izdanu dozvolu za boravak i rad. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske– dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom. Iako je prvostupanjski sud u pogledu ocjene mjesne nadležnosti nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, navedeno nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u ponovnom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI- 1972/2024-8 od 17. svibnja 2024. Prema uputi suda u ponovnom postupku je bilo potrebno utvrditi okolnosti koje se odnose na pokrenuti postupak radi zaposlenja tužitelja od strane tvrtke Cemart intex d.o.o. Iz sadržaja obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je tuženik utvrdio da je navedena pravna osoba podnijela zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za tužitelja, međutim tuženik je prejudicirao ishod tog postupka smatrajući da nema uvjeta za izdavanje radne dozvole te je u ponovljenom postupku izrekao istu mjeru protjerivanja i zabranu ponovnog ulaska na područje EGP-a. Tužitelj je na ročištu održanom 5. prosinca 2024. dostavio dokaz iz kojeg proizlazi da je postupak izdavanja dozvole za boravak i rad okončan , te da mu je izdana dozvola za boravak i rad kod poslodavca Cemart intex d.o.o.
8. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga koji dovode u sumnju zakonitost rješenja tuženika, te pravilnom primjenom odredbi Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22 i 151/22.) poništio rješenje tuženika, jer je dovedeno u sumnju odlučno utvrđenje iz osporavanog rješenja, a to je da se tužitelj kao stranac nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj. Imajući na umu konkretnu upravnu stvar, u kontekstu stvarnog i djelotvornog pravnog lijeka (članak 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) te posljedice koje rješenje o protjerivanju i prisilno udaljenje imaju za tužitelja kao stranca, Sud drži razumnim i učinkovitim da činjenice koje su postojale i u trenutku ponovnog odlučivanja tuženika, a u pogledu kojih je tužitelj u upravnom sporu dostavio i dokaze, utječu na ishod predmetnog upravnog spora. Ovakav stav ovaj je Sud već izrazio u presudi poslovni broj Usž-534/2026-3 od 1. travnja 2026. i poslovni broj Usž-116/2026-5 od 22. travnja 2026.
9. Neosnovano se tuženik poziva na presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1033/2024-8 od 25. listopada 2024., s obzirom na to da se ne radi o istom činjeničnom stanju kao u predmetnom postupku.
10. S obzirom da tuženik u žalbi nije iznio razloge kojima bi doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, niti navode koji su od utjecaja na donošenje drugačije odluke, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
