Poslovni broj: Usž-2397/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JB OIB: [osobni identifikacijski broj] i VB OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa], oboje zastupani po Petru Petroviću, odvjetniku iz Zagreba, Bjelovarska ulica , Sesvete protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, radi prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-884/2023-12 od 12. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 884/2023-12 od 12. travnja 2024.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-03/22-03/00250010012, URBROJ: 341-99- 06/2-23-000348 od 24. siječnja 2023.
III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-03/17-03/00250010012, URBROJ: 341-25-06/2-17-173283 od 5. prosinca 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana naknadi tužiteljima trošak žalbenog postupka u visini od 625,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-884/2023-12 od 12. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: 140- 03/22-03/00250010012, URBROJ: 341-99-06/2-23-000348 od 24. siječnja 2023.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-03/17-03/00250010012, URBROJ: 341-25-06/2-17-173283 od 5. prosinca 2022., kojim rješenjem je tužiteljima, roditeljima umrlog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) PB, državljanina Republike Hrvatske, odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine – Međunarodni ugovori “, broj: 2/06 - dalje Ugovor HVO.)
3. Tužitelji pobijaju presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS/10). Posebno ističu da je u obrazloženju pobijane presude navedeno kako je PB (njihov sin) poginuo dana **.**.1994. godine u Cebari – strelište HVO pri izvršavanju zapovijedi na zadatku uređenja strelišta HVO u Cebari, nesretnim slučajem, međutim da se ova tvrdnja ne navodi u relevantnoj dokumentaciji te da nigdje nije navedeno da je do smrtnog stradavanja došlo nesretnim slučajem već isključivo slijedom izvršavanja zapovijedi koje je isti imao, a koje je bilo izravno povezano s pružanjem oružanog otpora prema agresoru, u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Smatraju da je postavljanje strelišta HVO u Cebari apsolutno djelovanje u svezi s oružanim otporom, odnosno isto predstavlja postavljanje temelja radi obuke za odlazak na bojište pripadnika HVO te da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa sud nije mogao donijeti ispravne zaključke o relevantnim činjenicama. Nadalje, smatraju da prvostupanjski sud nije u obrazloženju iznio ozbiljne, relevantne i dostatne razloge koji bi mogli opravdati ovakvu presudu, odnosno svoje stajalište nije obrazložio na način koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja, kao i da je tumačio mjerodavno materijalno pravo na ustavnopravno neprihvatljiv način koji osporenu odluku čini arbitrarnom. Navode da im je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i to kako općenito, tako i posebno u pogledu prava na obrazloženu sudsku odluku i prava na jednakost u postupku. Predlažu da ovaj Sud žalbu usvoji, preinači pobijanu presudu, podredno, predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud opisuje tijek upravnog postupka te utvrđuje među strankama nesporne činjenice. Prvostupanjski sud smatra spornim jesu li ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu tužiteljima, po osnovi smrti sina PB, odnosno je li imenovani poginuo u okolnostima koje određuje Ugovor HVO (članak 6. stavak 4. Ugovora HVO). Prema ocjeni prvostupanjskog suda za zaključke tuženika o stradavanju PB postoji uporište u dokumentaciji spisa, dok tvrdnje tužitelja da se radi o okolnostima koje ne proizlaze iz dokaza dostavljenih od nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini, taj sud smatra neodlučnima.
8. Međutim, za sada ovakva činjenična utvrđenja ovaj Sud ne može prihvatiti. Naime, rješenja javnopravnih tijela temelje se na činjeničnom utvrđenju da je pok. sin tužitelja poginuo dana **.**.1994. pri izvršavanju zapovjedi na zadatku uređenja strelišta HVO u Cebari, nesretnim slučajem, a u prilog kojem utvrđenju se pozivaju na Potvrdu nadležne uprave za obranu Bosne i Hercegovine broj:02-1-172-6-9/05 od 15. ožujka 2005. (Potvrda o okolnostima stradavanja) i Uvjerenje o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata broj 07/37-45/3-641/21 od 14. listopada 2021. (Uvjerenje), slijedom čega je zahtjev tužitelja odbijen jer nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu prema odredbama članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora HVO, s obzirom na to da smrt pripadnika HVO nije nastupila iz razloga navedenih u članku 6. stavku 4. Ugovora HVO.
9. Sud primjećuje da se niti iz Potvrde niti iz Uvjerenja ne može sa sigurnošću utvrditi da je pok. PB poginuo nesretnim slučajem (jer ovo u rečenim ispravama nije navedeno). U ispravama je navedeno da je imenovani poginuo pri izvršavanju zapovjedi, na zadatku uređenja strelišta HVO u Cebari. Pri tome, javnopravna tijela za svoj zaključak o pogibiji nesretnim slučajem, odnosno pod okolnostima koje nema na umu odredba članka 6. stavka 4. Ugovora HVO ne daju relevantne i dostatne razloge, kako to osnovano navode tužitelji.
10. Stoga, kako iz utvrđenih činjenica u upravnom postupku ne proizlazi da je pok. sin tužitelja poginuo nesretnim slučajem odnosno da tijela ne daju dostatne razloge te nije poginuo u pružanju neposrednog oružanog otpora to je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja i ovaj ih Sud ne može ocijeniti zakonitima . Iz ovih razloga osporavana su rješenja poništena i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
11. U ponovnom postupku prvostupanjsko će tijelo na nesumnjiv način utvrditi okolnosti i način pogibije pok. PB te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, pri čemu će imati na umu pravni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u brojnim odlukama (primjerice odluci broj U-III-1941/2011 od 14. veljače 2013. ili U-III- 5067/2011 od 11. travnja 2013. ili U-III-1009/2020 od 15. veljače 2024.) o pravom smislu i svrsi Ugovora HVO u cjelini koji pripadnike vijeća obrane (HVO, državljane Republike Hrvatske) stradale (pod određenim okolnostima) na teritoriju Bosne i Hercegovine izjednačava sa pripadnicima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, pri čemu se pod sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište).
12. Slijedom iznijetog, valjalo je, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke presude.
13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, imajući na umu da su tužitelji uspjeli u žalbenom postupku i to u zatraženom iznosu od 625,00 eura, a s obzirom na to da je zatraženi iznos unutar iznosa nagrade koja odvjetniku pripada za sastav žalbe u upravnom sporu (Tbr. 27 stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23).
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
