Poslovni broj Usž-610/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić - Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JŽUS, državljanina Arapske Republike Egipta, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4370/2025-6 od 16. siječnja 2026., na sjednici održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4370/2025-6 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4370/2025- 6 od 16. siječnja 2026. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-216-03/25-06/5992, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 20. listopada 2025. godine (točka I. izreke), odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište dana 12. siječnja 2026. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR, plus 25% PDV-a što iznosi 250,00 EUR, a što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (tisućudvijestotinepedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke presude).

2. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-03/25-06/5992, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 20. listopada 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao očito neosnovan.

3. Protiv točke I. prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj. Smatra da je sud u cijelosti pogrešno utvrdio objektivne okolnosti u zemlji podrijetla tužitelja te je zanemario objektivna izvješća iz zemlje podrijetla tužitelja kao i da je nedovoljno pozvati se na podatke ACLED-a prema kojima na području cijelog Egipta ima samo pet zabilježenih incidenata bez navođenja na što se te incidente situacije odnose i jesu li vezane za vjersko opredjeljenje. Ističe da je kršćanin te da se oko te činjenice vrte lažne objave na društvenim mrežama koje su tužitelju napravile probleme. Ukazuje na brojne natpise koji potvrđuju da postoje konstantni pritisci na kršćane u Egiptu („Egypt's Christians face 'constant pressure to hide their faith”, članak iz travnja 2025. te „ECLJ Report Exposes Ongoing Human Rights Violations Against Christians in Egypt Ahead of UN Review”) te ističe da se kršćani, osobito oni u ruralnim područjima, mogu suočiti sa svime, od diskriminacije pri zapošljavanju i vršnjačkog nasilja u školama do seksualnog nasilja i bombaških kampanja te da vlasti često zatvaraju oči pred takvim incidentima i malo čine kako bi olakšale izgradnju novih kršćanskih bogomolja. Nadalje, smatra da je sud pogrešno procijenio i činjenice koje je tužitelj naveo kao subjektivne okolnosti koje su dovele do napuštanja zemlje podrijetla jer je ukazivao na prijetnje koje je dobivao, bez obzira na situaciju je li osoba koja je kriva za objavu na društvenim mrežama procesuirana ili nije, s obzirom na to da je objava postala „viralna”, a prijetnje su počele dolaziti od strane osoba muslimanske vjere, koje su povjerovale objavama, pa tužitelju činjenica da je osoba koja je tu objavu stavila uhićena, nije i neće pomoći, pošto je objava pokrenula lavinu negativnih reakcija, prijetnji i uvredljivih komentara što nije moguće ispraviti nikakvim demantijem, s obzirom da se radi o društvenoj mreži, pa bilo kakva akcija koju bi tužitelj napravio ne bi bila uspješna. Navodi da prijetnje na život, zdravlje i integritet u pretežito muslimanskoj državi i dalje postoje, pri čemu nije odlučno ponašanje državnih vlasti, a koje i jesu inicijalno zaštitile tužitelja, nakratko, no nisu u konačnici riješile tužitelju problem. Ističe da je i praksa Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) takva da nije uvijek potrebno da represija dolazi od strane službenih državnih vlasti, već je moguća i pasivna represija ili nemogućnost zaštite od represije, ili u ovom slučaju nevoljkosti da se represija iskorijeni Poziva se na članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija), te odluke ESLJP-a Said protiv Nizozemske 2345/02 i F.H. protiv Švedske 2345/02. Smatra da sud nije primijenio obvezne konvencijske pravne standarde iz sudske prakse ESLJP što je bio u obvezi kao i da je počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora jer obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje te pravilno primijenjen materijalni propis, što je sud zakonito i potvrdio. Ostaje kod svih navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu.

7. Iz stanja spisa upravnog postupka proizlazi da je zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite odbijen kao očito neosnovan. U postupku je utvrđeno da je tužitelj dana 21. kolovoza 2025. g. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Kao razloge za traženje zaštite naveo je probleme s grupom muslimana nakon što je nepoznata osoba kreirala lažni profil na društvenoj mreži Facebook te objavila njegove fotografije s križem i objavom da psuje muslimane i kritizira islam. Navodi i da je potom dobivao pisane prijetnje putem whatsappa od nepoznate osobe te se obratio za pomoć svećeniku u njegovoj crkvi, a nakon toga i policiji koja je pronašla i uhitila osobu koja je izradila njegov lažni profil te mu pružila i 15 dnevnu policijsku zaštitu. Utvrđeno je da je tužitelj iskazao da su se prijetnje putem telefona nastavile, da mu je svećenik savjetovao da napusti zemlju podrijetla dok se situacija ne smiri te da je otišao kod rodbine u Aleksandriju, potom ishodio vizu i radnu dozvolu za Hrvatsku u koju je došao u listopadu 2023. godine. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj zakonito boravio u Republici Hrvatskoj do 14. studenog 2023., a zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio je 14. kolovoza 2025., prije čega je doneseno rješenje Policijske postaje Duga Resa od 7. veljače 2025. kojim mu je određena obveza povratka s rokom napuštanja EGP-a od 30 dana. Tuženik je zahtjev odbio kao očito neosnovan, uz obrazloženje da razlozi zbog kojih je napustio zemlju podrijetla ne ukazuju na postojanje razloga iz odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj zaštiti (“Narodne novine” 70/15, 127/17. i 33/23 dalje ZMPZ), odnosno da tužitelj svojim iskazom nije učinio vjerojatnim postojanje osnovanog straha od proganjanja niti stvarnog rizika od ozbiljne štete u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Tuženik smatra da tužitelj ne ispunjava ni uvjete iz članka 21. ZMPZ-a za odobravanje supsidijarne zaštite. Tuženik je procijenio budući rizik te analizirao situaciju u zemlji podrijetla.

8. Sud prvog stupnja je svoju odluku donio na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku te u upravnom sporu, u kojem je proveden dokaz saslušanjem tužitelja. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, te na temelju izvješća i osobnih okolnosti tužitelja i sud prvog stupnja zaključuje da ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će tužitelj povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu te da ne postoji osnovani strah od proganjanja prema članku 20. ZMPZ-a. Odlučnim sud smatra i činjenicu da je tužitelj Republiku Hrvatsku došao u listopadu 2023. godine s dozvolom za boravak i rad, a da je namjeru za međunarodnu zaštitu iskazao tek nakon što mu je izdano rješenje o povratku po kojem nije postupio i nakon što nije uspio ishoditi novu radnu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj.

9. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja i da nije postupljeno po međunarodnim smjernicama. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva se na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava, te ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja o razlozima za odbijanje tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja uzeo je u obzir sve utvrđene činjenice, analizirao iskaz tužitelja, prikupljene podatke te je procjenio budući rizik i analizirao dostupne informacije o zemlji podrijetla. Pravilno je sud utvrdio da se subjektivni strah o kojem tužitelj iskazuje ne može smatrati osnovanim strahom od proganjanja po osnovi članka 20. ZMPZ-a. Naime, tužitelju je pružena zaštita nadležnih tijela u zemlji podrijetla (osoba koja je kreirala lažni profil na društvenoj mreži procesuirana je, a tužitelj je dobio policijsku zaštitu). Ovaj Sud je vlastitom analizom situacije u zemlji podrijetla tužitelja (Egypt. COI Compilation, ACCORD – Austrian Centre for Country of Origin and Asylum Research and Documentation – studeni 2025.) utvrdio da u zemlji podrijetla jesu zabilježeni incidenti i optužbe za bogohuljenje primjenom Kaznenog zakona prema kršćanima koji se konvertiraju sa islama, no tužitelj ne iskazuje da se radi o takvoj situaciji.

10. Kod ovakvog stanja stvari, imajući na umu i objavljene članke te informacije na koje ukazuje tužitelj, ovaj Sud je stava da njegovi prigovori o povredi konvencijskih ili ustavnih prava nisu osnovani. Tuženik, sud prvog stupnja i ovaj Sud analizirali su objektivnu situaciju u zemlji podrijetla, kao i subjektivnu situaciju (iskazivanje) tužitelja, njegov zahtjev podrobno je ispitan te je opetovano zaključeno da nije učinio vjerojatnim da ispunjava uvjete iz odredbe članka 20. ili članka 21. ZMPZ-a za pružanje međunarodne odnosno privremene zaštite. Iako tužitelj osnovano ističe da rizik od proganjanja ne mora nužno biti u odnosu na državnu vlast zemlje podrijetla, odlučno je u konkretnom slučaju da je državna vlast pružila tužitelju traženu zaštitu i da nije učinjeno vjerojatnim da bi takva zaštita po njegovu povratku u zemlju podrijetla izostala, te da je u Republiku Hrvatsku ušao 2023. godine, a međunarodnu zaštitu zatražio 2025., nakon što je doneseno rješenje o povratku zbog nezakonitog boravka.

11. Stoga navodi iz žalbe tuženika ne dokazuju suprotno od onoga što je utvrđeno u prvostupanjskom sporu i ne dovode do drugačijeg ishoda upravne stvari, slijedom čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić