Poslovni broj: Usž-1195/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Gordane Marušić – Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Jaškapack d.o.o. Sesvete, Savska cesta 1, zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz M.K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, IX Policijska postaja Zagreb, Sesvete, Kašinska 1b, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3306/2025-5 od 4. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3306/2025-5 od 4. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je predlagao donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja presude odluči o zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad za radnika ĆK u predmetu klasa: UP/I-216-02/24-09/91989, te da naloži tuženiku nadoknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 Eur-a.
2. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi šutnje uprave , navodeći da tuženik nije odlučio o njegovom zahtjevu za produženje dozvole za boravak i rad za radnika ĆK u zakonom propisanom roku, zbog čega predlaže da sud naloži tuženiku donošenje odluke.
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da ne pobija zakonitost rješenja o prekidu postupka, već ukazuje na nezakonitost postupanja tuženika koji u zakonom propisanom roku nije donio odluku o njegovom zahtjevu za produljenje dozvole za boravak i rad. Smatra da je sud prvog stupnja bio dužan ispitati proizvodi li rješenje o prekidu i dalje pravne učinke te postoji li zakonit razlog za njegovo trajanje, odnosno je li prekid postupka razmjeran cilju koji se njime želi postići i u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti postupka. Nadalje smatra da činjenica da se vodi prekršajni postupak ne predstavlja prethodno pitanje čije bi rješavanje tuženik morao čekati te ističe da je šutnja uprave nastupila prije donošenja rješenja o prekidu postupka što je sud prvog stupanj propustio cijeniti. Naglašava da postupanje tuženika koji je prekinuo upravni postupak nakon duljeg vremena neaktivnosti u postupku ima izravan učinak na strane radnike koji već dvije godine nisu napustili Republiku Hrvatsku jer nemaju valjanu dozvolu boravka, kao i da je svrha instituta šutnje uprave osigurati djelotvornu sudsku zaštitu protiv upravne neaktivnosti. Predlaže poništiti pobijanu presudu te riješi predmetnu upravnu stvar.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je rješenje o prekidu zakonito i pravomoćno te je doneseno primjenom odredbe članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21, dalje: ZUP). U odnosu na prigovor o neaktivnosti tuženika kroz dulje razdoblje ističe da je po zahtjev postupano, a da se tužitelj nije odazivao na pozive tuženika radi sudjelovanja u postupku i suradnje. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje povrede na koje tužitelj ukazuje u žalbi.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik donio rješenje klasa: UP/I-216-02/24- 09/91989, urbroj: 511-19-35-24-4 od 25. srpnja 2024. kojim je na temelju članka 55. ZUP-a prekinuo upravni postupak povodom zahtjeva tužitelja. Utvrdio je i da navedeno rješenje tužitelj nije osporio u upravnom sporu te je isto postalo pravomoćno. Sud svoju odluku temelji na odlučnoj pravnoj činjenici da je upravni postupak pravomoćnim rješenjem prekinut, te da prekid postupka proizvodi učinak zaustavljanja aktivnosti u upravnom postupku, što znači da javnopravno tijelo za vrijeme trajanja prekida nije dužno donositi odluku o upravnoj stvari pa u razdob lju trajanja prekida postupka ne može nastupiti šutnja uprave.
8. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je postupak prekinut do pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka protiv tužitelja, koji još nije pravomoćno riješen (a po nastupu koje činjenice će se ostvariti u uvjeti za nastavak prekinutog upravnog postupka) odnosno da i dalje traju razlozi zbog kojih je upravni postupak prekinut.
9. Ovakvo obrazloženje suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava. Tom je presudom odgovoreno na sve bitne prigovore i navode iz tužbe, koje tužitelj ponavlja u žalbi.
10. Odlučno je da je rješenje o prekidu upravnog postupka pravomoćno, odnosno, da sve dok postoje razlozi za prekid (trajanje prekršajnog postupka) rokovi ne teku, a tužitelj u takvoj situaciji ne može sa uspjehom u ovom sporu isticati prigovore o tome predstavlja li prekršajni postupak prethodno pitanje u smislu članka 55. ZUP -a. Ostali prigovori o trajanju postupka prije donošenja rješenja o prekidu nisu relevantni i ne dovode do drugačije odluke.
11. Polazeći od svega navedenog, a imajući na umu da tužitelj navodima iz žalbe nije osporio u sporu utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je žalbu ocijenio neosnovanom slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude
12. Odluka o zatraženom trošku za sastav žalbe temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
13. Slijedom navedenog pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke presude, dok je primjenom odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
